Igrači koji cijeli život provedu u jednom klubu uvijek su izazivali poštovanje i divljenje kod strane navijača. Dres Crvene zvezde cijelu karijeru je nosio Živorad Jevtić koji je bio blizu Hajduka.
Živorad Jevtić rođen je u Kruševcu 1943. godine, a u mlađe kategorije Crvene zvezde došao je s 13 godina. Nakon staža u omladinskoj školi debitirao je u prvoj momčadi u sezoni 1962./63. Tri nastupa u prvoj sezoni i samo četiri u drugoj bila su dovoljna da ga selektor jugoslavenske olimpijske reprezentacije Ljubomir Lovrić primijeti i uvrsti u ekipu za Olimpijske igre u Tokiju 1964., gdje su stigli do četvrtfinala.
Nije mu trebalo puno da postane miljenik navijača koji su ga obožavali zbog njegove požrtvovne igre, borbenosti i spremnosti da žrtvuje sve za uspjeh momčadi, zbog čega je dobio nadimak “Žika Srebrni” popularne marke brijača. Bio je navodno vrlo blizu Hajduka, ali je sve odbio kako bi ostao zapamćen kao legenda Zvezde.
Karijeru je završio 1975. godine, a godine koje su uslijedile nisu mu bile nimalo lake. Žena ga je ostavila i odvela mu kćeri, a on je ostao sam. To ga je potpuno dotuklo emocionalno.
Odao se alkoholu i popio sve što je imao. Ostao je bez novca, pa se snalazio kako je znao i umio. Radio je na buvljaku, kupovao i preprodavao stare stvari, pa traperice koje je išao kupovati u Trst… Radio je i na benzinskoj pumpi, brisao šoferšajbe, ljudi su mu davali napojnice kad bi ga prepoznali.
Onima koji su ga poznavali bilo je žao što pati. Ubrzo se zapošljava na “Maracani” kao održavač terena, a posao mu je osobno dao tadašnji glavni tajnik Zvezde Vladimir Cvetković. Živorad Jevtić umro je 2000.
O poslu na pumpi je rekao: “Izdržao sam mjesec i po dana. Treba li da primam napojnice, da se kisnem, da me neko gleda poprijeko?! A ljudi dođu i pitaju se – Žika Jevtić prodaje benzin i briše šoferšajbne? Ostavlja me žena, uzima kćerke .. I ja počnem piti, sjednem s društvom, prisjećamo se do zore”, rekao je
