Mali međunarodni tim naučnika specijaliziranih za morske sisare otkrio je dokaze da je samo 7% muških grbavih kitova koji žive u blizini Nove Kaledonije, u jugozapadnom Pacifiku, možda imalo potomstvo. Za svoj projekt, objavljen u časopisu Royal Society Open Science, grupa je proučavala fotografije kitova i provela genetsku analizu uzoraka prikupljenih tokom godina od 1995. do 2019. Ovo otkriće baca novo svjetlo na reproduktivno ponašanje ovih veličanstvenih životinja i postavlja intrigantna pitanja o kriterijima odabira partnera kod ženki.
Prethodna istraživanja su pokazala da se grupe grbavih kitova sele iz hladnijih voda u blizini Antarktika od juna do septembra svake godine u toplije vode uz obalu Nove Kaledonije, koja se nalazi otprilike 15.000 kilometara od istočne obale Australije, u Koraljnom moru. Ovo područje služi im kao idealno mjesto za razmnožavanje i podizanje mladih, pružajući im sigurno utočište od oštrih uvjeta južnih mora. Topla, mirna voda i obilje hrane čine ovo područje ključnim staništem za opstanak ove vrste.
U ovoj novoj studiji, istraživački tim, primijetivši mlade kitove među grupama, zapitao se o njihovom očinstvu. Konkretnije, zanimalo ih je jesu li većinu mladih okotili višestruki odrasli mužjaci ili samo nekolicina. Kako bi to otkrili, pokrenuli su opsežnu studiju koja je obuhvatila dugi vremenski period i koristila napredne genetske metode. Ovo pitanje je ključno za razumijevanje dinamike populacije i reproduktivnih strategija ovih životinja.
Istraživači su prikupljali slike kitova tokom 25 godina kako bi identificirali pojedine članove jata. Također su tražili i dobili uzorke tkiva prikupljene od kitova na tom području tokom više godina. Ovo dugoročno prikupljanje podataka omogućilo je naučnicima da prate pojedine jedinke i njihove potomke kroz generacije. Pronašli su 995 genetskih uzoraka od odraslih mužjaka koji su se mogli koristiti za identifikaciju očeva 177 parova majka-potomak. Ovo je bio ključni korak u analizi, omogućujući precizno povezivanje potomaka s njihovim očevima.
Analiza je donijela zapanjujuće rezultate. Uspješno su identificirali očeve 79 mladih. Iznenađujuće, otkrili su da je samo 7% mužjaka u testnoj grupi imalo potomstvo. Ovo otkriće drastično mijenja dosadašnje shvatanje o reproduktivnoj dinamici grbavih kitova i ukazuje na izrazito selektivan proces odabira partnera. Postavlja se pitanje što tačno ženke traže kod svojih potencijalnih partnera i zašto tako mali broj mužjaka uspijeva ostvariti potomstvo.
Istraživači sugeriraju da ženke kitova traže specifične osobine kod svojih partnera za parenje i samo je nekoliko mužjaka prikladno. Napominju da su muški grbavi kitovi poznati po skladanju složenih pjesama i pjevanju ih satima tokom sezone parenja. Ove pjesme su jedinstvene za svaku jedinku i smatraju se važnim dijelom udvaranja. Pretpostavlja se da složenost i kvaliteta pjesme igraju značajnu ulogu u privlačenju ženki.
Podaci istraživanja sugeriraju da ih malo uspijeva pronaći upravo pravu pjesmu. Ova hipoteza sugerira da ženke preferiraju određene melodije, ritmove ili kompleksnost pjesama, što ograničava broj mužjaka koji im se “sviđaju”. Ovo bi mogao biti jedan od glavnih razloga zašto tako mali postotak mužjaka uspijeva ostvariti potomstvo. Pjesma, dakle, nije samo komunikacijski alat, već i ključni faktor u seksualnoj selekciji.
Istraživački tim je također primijetio da su mužjaci koji su okotili jedno potomstvo s jednom ženkom imali veću vjerovatnost da će okotiti još jedno potomstvo s drugom ženkom. Ovo otkriće sugerira da mužjaci koji posjeduju “tražene” osobine, bilo da se radi o genetskim predispozicijama, kvalitetu pjesme ili drugim faktorima, imaju veću reproduktivnu prednost. Ovo bi moglo objasniti zašto se očinstvo koncentrira na mali broj mužjaka.
Ova studija ima značajne implikacije za razumijevanje socijalne strukture i reproduktivnog ponašanja grbavih kitova. Otkriće da samo mali broj mužjaka ima potomstvo postavlja pitanja o genetskoj raznolikosti populacije i njenoj otpornosti na promjene u okolišu. Ako se reprodukcija oslanja na mali broj jedinki, populacija može postati ranjivija na bolesti i druge prijetnje.
Nadalje, ovo istraživanje naglašava važnost dugoročnih studija i prikupljanja podataka za razumijevanje kompleksnih ekoloških procesa. Prikupljanje podataka tokom 25 godina omogućilo je naučnicima da dobiju uvid u reproduktivne obrasce koji ne bi bili vidljivi u kraćim studijama.
U budućim istraživanjima, naučnici se nadaju da će dublje istražiti specifične osobine koje ženke traže kod svojih partnera, uključujući analizu pjesama i drugih oblika komunikacije. Razumijevanje ovih mehanizama odabira partnera ključno je za očuvanje ove veličanstvene vrste. Ova studija otvara nova vrata za istraživanje i pruža dragocjene informacije o životu grbavih kitova.
