Katastrofa u Černobilu 1986. godine bila je jedan od najrazornijih događaja u historiji nuklearne energije. Eksplozija reaktora broj 4 u Nuklearnoj elektrani Černobilj 26. aprila oslobodila je golemu količinu radioaktivnih tvari, potresla svijet i prouzrokovala evakuaciju više od 350.000 ljudi iz okolnih područja. Posljedice ove nesreće i dalje se osjećaju decenijama kasnije, a jedan od najpotresnijih primjera jest priča Artura Kornejeva, čovjeka koji je došao u kontakt s "najopasnijim objektom na svijetu", poznatim kao "Slonovsko stopalo".
Eksplozija reaktora broj 4 oslobađala je najmanje pet posto svog radioaktivnog jezgra, uzrokujući smrt mnogih i ostavljajući za sobom pustoš. Danas je područje oko elektrane gotovo potpuno napušteno i poznato kao grad duhova. Dok se većina ljudi drži podalje od ove opasne zone, stručnjaci su odmah nakon nesreće poduzeli napore da spriječe još veće katastrofe.
Jedan od tih stručnjaka bio je Artur Kornejev, tada 65-godišnji stručnjak za radijaciju, koji je stigao u Černobil s ciljem lociranja radioaktivnog goriva i procjene nivoa zračenja. Njegov zadatak bio je ključan za zaštitu drugih radnika i sprječavanje dodatnog širenja radioaktivnih tvari.
Slonovsko stopalo
Tokom svojih misija, Kornejev se suočio s jednim od najopasnijih artefakata nesreće – "Slonovskim stopalom". Ova radioaktivna masa, nastala taljenjem uranija, gorivnih šipki, betona i čelika, postala je simbol černobilske tragedije. Nakon što se ohladila, poprimila je izgled čvrste lave, ali zračenje koje emitira i dalje je smrtonosno.
Prema časopisu Nautilus, samo 30 sekundi izlaganja ovom objektu uzrokuje vrtoglavicu i umor, dok bi duža izloženost bila smrtonosna. Unatoč tome, Kornejev i njegove kolege koristili su osnovne alate poput lopata i čizama kako bi pokušali ukloniti ovu prijetnju i očistiti područje.
Zdravstvene posljedice heroizma
Izloženost visokom nivou zračenja ostavila je trajne posljedice na Kornejevlovo zdravlje. Razvio je kataraktu i druge ozbiljne zdravstvene probleme, zbog čega mu je kasnije zabranjen ulaz u elektranu iz sigurnosnih razloga.
Unatoč vlastitim zdravstvenim tegobama, Kornejev je bio među prvima koji su upozorili svjetske stručnjake na opasnost od urušavanja zaštitnog sarkofaga, koji je mogao osloboditi još veću količinu radioaktivnosti. Njegova upozorenja dovela su do međunarodnog sporazuma iz 1995. godine, kada su sedam zemalja finansirale radove na osiguravanju reaktora broj 4 i zatvaranju preostalih operativnih reaktora u elektrani. Posljednji reaktor zatvoren je 2000. godine.
Priča Artura Kornejeva podsjetnik je na ljudsku hrabrost i požrtvovnost u suočavanju s jednom od najvećih tehnoloških nesreća u historiji. Dok svijet nastavlja učiti iz katastrofe u Černobilu, priče poput njegove ostaju svjedočanstvo o opasnostima nuklearne energije i neuništivom duhu ljudi koji su se suočili s njenim posljedicama.
