Josip Broz Tito je nakon kraja Drugog svjetskog rata prvo postao premijer SFR Jugoslavije, a onda je na današnji dan 1953. godine pa sve do svoje smrti 1980. godine postao i njen doživotni predsjednik.
Maršal je posljednjih 68 dana svog života proveo na respiratoru. Dr. Predrag Lalević, koji je bio član Titovog liječničkog konzilija, suočavao se godinama nakon smrti Broza s optužbama da je “držao mrtvog čovjeka na aparatu za disanje”.
“Ja sam mu skinuo aparate koji su ga držali u životu. Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa”, ispričao je Lalević, koji je 16 godina bio Titov lični ljekar, piše Dnevno.hr.
“Čim smo stigli u Ljubljanu, otišli smo pravo u Klinički centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otišli na Brdo kod Kranja. Pošto je situacija na arterijama bila loša, predložili smo predsjedniku operaciju, što je on odbio. Mi smo tada pozvali na konsultaciju profesore iz SAD-a i iz Moskve. Amerikanac je predložio amputaciju, a ako Tito ne pristane na to, ostavio nam je jednu protezu za premošćivanje krvnog suda, s malim izgledima na uspjeh. Kako je on uporno odbijao amputaciju, pokušali smo napraviti premošćenje protezom koju nam je ostavio taj doktor. Ova operacija, kao što se i očekivalo, nije uspjela, a on je i dalje odbijao amputaciju. Tek kad je vidio svoju potkoljenicu koja je bila plava s velikim plikovima na koži, rekao je ‘radite što treba'”, kazao je doktor.
O toj operaciji raspravljao je cijeli državni vrh, a šef obavještajnih službi Stane Dolanc rekao je doktoru: “Znamo da je situacija teška, znamo da može umrijeti i prije nego počne amputacija, ali ja vam garantujem da nema čovjeka koji će uprti prstom u vas.”
Dolanc je dr Laleviću, dok je Tito bio na respiratoru, uputio i ove riječi: “Državnom vrhu važan je ne samo svaki dan, već i svaki sat”.
“Operacija je protekla bez incidenata i Tito je čak počeo primati posjete na intenzivnoj njezi. Posjetili su ga i sinovi Žarko i Miša. Već smo razmišljali o odlasku na Brdo kod Kranja kada su počele komplikacije. Najprije s bubrezima, a zatim i druge. Predsjednik je bio na respiratoru punih 68 dana. Predviđati koliko je još mogao preživjeti da smo mu odmah amputirali nogu bila bi čista spekulacija. Tema smrti nikada nije spominjana u razgovorima, osim što je on, odbijajući operaciju, rekao: ‘Ja dole idem samo u jednom komadu’.”
Tito je jeo hranu astronauta iz NASA-e, a o njegovoj prehrani brinuo je Jože Oseli, batler i poznati slovenski kuhar.
“Teško nam je bilo gledati kako kopni. Bila je to velika tragedija. Mi smo bili uz njega do kraja. Pustili su nas da ga ispratimo kada su ga vozili na patologiju” ispričao je Oseli Telegrafu i dodao kako su bili učinjeni svi napori da Tito preživi, no nije mu bilo spasa.
