Prije više hiljada godina ljudi na današnjem danskom otoku Bornholmu bacili su stotine misteriozno isklesanog kamenja u jarak prije nego što su ga zakopali.
Svrha ovog takozvanog 'sunčevog kamenja' i razlozi njihovog masovnog bacanja u jarke bili su neka vrsta misterija – ali drevni led iskopan s Grenlanda možda krije odgovor.
Prije nekih 4.900 godina, vulkan je eruptirao toliko masivno da bi mogao izbrisati Sunce - što je potaknulo ritualno žrtvovanje sunčevog kamenja u pokušaju da se ono obnovi.
"Već dugo znamo da je Sunce bilo žarišna tačka za rane poljoprivredne kulture za koje znamo u sjevernoj Evropi", kaže arheolog Rune Iversen sa Univerziteta u Kopenhagenu, piše Science Alert.
"Oni su obrađivali zemlju i ovisili su o Suncu da kući donesu žetvu. Da je Sunce gotovo nestalo zbog magle u stratosferi na duže vrijeme, to bi za njih bilo krajnje zastrašujuće."
Sunčevo kamenje – ili "solsten" na danskom – pronađeno je u velikom broju na arheološkom nalazištu na Bornholmu zvanom Vasagård. Smatra se da je mjesto, koje se koristilo između oko 3500. p.n.e. i 2700. p.n.e., bilo vjerski kompleks; tačnije mjesto obožavanja Sunca, budući da su ulazi u kompleks poravnati sa Suncem u vrijeme solsticija.
Zakopane u jarcima pokraj nasipa koji prolazi kroz to mjesto, arheolozi su iskopali više od 600 cijelih ili fragmentiranih sunčanih kamenja. To su uglavnom veličine dlana, obično plosnati, zaobljeni kamenčići koji su ugravirani linijama koje zrače iz središta, poput sunčevih zraka, iako postoje neke varijacije u obliku kamena i šara urezanih na njih.
Sve skupa, na njima su provedeni sati i sati mukotrpnog rezbarenja. Takav rad morao je imati svrhu, a arheolozi vjeruju da je ta svrha bila duhovna, u vezi sa Suncem, plodnošću i rastom.
U ledenoj jezgri, u sloju nataloženom oko 2900. godine p.n.e. može se vidjeti značajna količina sulfata, potpis koji se vidi kada vulkan masovno eruptira, a njegov izbačeni dio se taloži na ledenoj ploči i zatrpavaju ga sljedeći slojevi leda.
Godišnji slojevi sedimenta iz Njemačke, poznati kao varves, ukazuju na dva razdoblja niske sunčeve svjetlosti, a jedno se značajno dogodilo oko 2900. p.n.e. A podaci o godovima drveća čekinjastih borova u zapadnom SAD-u pokazuju vrlo tanke godove otprilike u istom vremenskom razdoblju – povezano s vrlo hladnim i suhim uvjetima.
Znamo da dovoljno velike vulkanske erupcije mogu uzrokovati raširene probleme nekoliko godina, kao što je razdoblje zahlađenja, slaba sunčeva svjetlost, neuspjeh usjeva i posljedična glad. Svi ovi dokazi, vjeruju Iversen i njegov tim, ukazuju na vezu između vulkanskog događaja i sunčevog kamenja u Vasagårdu.
"Razumno je vjerovati da su se neolitski ljudi na Bornholmu htjeli zaštititi od daljnjeg pogoršanja klime žrtvujući sunčevo kamenje – ili su možda htjeli pokazati svoju zahvalnost što se Sunce ponovno vratilo", kaže on.
Postoji još jedan značajan trag. U godinama nakon taloženja kamenja, dizajn nalazišta značajno se promijenio. U isto vrijeme, kuga je poharala regiju, a kultura je prolazila kroz veliku promjenu kako se diljem Evrope odvijala masovna migracija
Ako je razaranje izazvano vulkanskom erupcijom došlo i nestalo, te s drugim velikim promjenama koje su se dogodile, nije veliki skok zaključiti da su promjenjive potrebe lokalnog stanovništva dovele do promjene prostora za njihovo okupljanje.
"Nakon žrtvovanja sunčevog kamenja, stanovnici su promijenili strukturu mjesta tako da je umjesto žrtvenih jaraka bilo opsežnih nizova palisada i kružnih kultnih kuća", kaže Iversen.
"Ne znamo zašto, ali razumno je vjerovati da bi dramatične klimatske promjene kojima su bili izloženi na neki način imale ulogu."
Istraživanje je objavljeno u časopisu Antiquity.
