Za penzionere u Federaciji BiH nova nada da bi nekada, poslije pregovora predstavnika Udruženja penzionera sa predstavnicima Federalnog zavoda PIO/MIO, najavljenih za 25. maj tekuće godine, mogli očekivati neku crkavicu od usklađivanja mirovina sa porastom troškova života. Cijene osnovnih živežnih namirnica gotovo da svakodnevno rastu po nekim procjenama njihov rast u odnosu na 2020. godinu je gotovo 20 %. Ukoliko i kada dođe do povećanja to, po izjavi Redže Mehića, predsjednika Saveza udruženja penzionera FBiH neće biti ono, zakonom predviđeno uvećanje penzija sa troškovima života i rastom BDP-a u prošloj godini. Za to nema uslova i to sve zbog korone. To će, očito, biti neko ‘iznuđeno’ povećanje mirovina i to zbog povećanih troškova života. Opet neka sadaka na koju smo u vrijeme korone navikli a najbolji primjer su vakcine, čime vladajuće stranke u Federaciji BiH po ko zna koji put otkrivaju svoju slabost i nemoć. Pomoć, povećanje ili usklađivanje, kako god to nazivali je nešto što su penzioneri zaradili i ostvarili svojim minlim radom što im pripada i što im niko ne bi trebao uskratiti.
Da novaca ima u Federalnom budžetu svjedoče brojni primjeri rastrošnosti vladajućih zvaničnika, kupovina automobila, neupotrebljivih respiratora itd. Novac se troši u sve i svašta ali najmanje u pomoć najugroženijim kategorijama stanovništva.
Ljudi koji predstavljaju umirovljenike sasvim sigurno nisu u mogućnosti niti mogu, a pitanje je da li hoće, da se izbore za bolji status penzionera? Kako drugačije tumačiti izjavu pomenutog predsjednika Saveza udruženja penzionera kojem do najavljenih pregovora o mogućem povećanju mirovina ‘ostaje da intenzivno lobira i traži ljude koji mogu da urade nešto na tom planu’. Nameće se pitanje čemu služi funkcija koju dotični gospodin vrši? Odnosno, da li je došlo vrijeme da se u ovom segment izvrše određene promjene? Dođu ljudi koji će biti sposobni da se nose sa vladajućom elitom i birokratijom koja im kroji sudbinu.
Činjenica je da u FBiH ima oko 400.000 umirovljenika koji mogu koristeći svoje građansko parvo da biraju i izaberu ljude koji će ih kroz parlamente štititi i boriti se za njihova prava. Njihov glas mogao bi biti itekoko od velike važnosti za donošenje zakona, pogotovo onog koji se tiće njihovih prava. Tako se ne bi desilo da su zakoni nedorečini, i primjenjuju se na štetu onih na koje se odnose. Predstavnici u vlasti, na svim nivoima, s obzirom da su radno sposobni, nisu baš mnogo zainteresirani kod donošenja zakonske regiulative za penzionere. Stoga penzioneri najviše mogu pomoći sami sabi ako ništa u odabiru onih koji će ih predstavljati u vlasti a ne biti uz vlast koja nedovoljno brine za njih. Koliki je značaj ove populacije najbolji je primjer R Slovenije u kojoj se ne može formirati niti jedna vlada bez podrške zastupnika iz stranke penzionera/umirovljenika.
Htjeli mi to priznati ili ne ali ukoliko se okrenemo oko sebe, korona je svuda oko nas. Vlasti u Republici Srpskoj i u susjednim državama, Hrvatskoj i Srbiji ali i šire u regionu, iznalaze rješenja ako ništa za jednokratnu pomoć onim penzionerima sa nižim primanjima, kao najugroženijoj kategoriji stanovništva. Novčana pomoć je simbolična tako na primjer u Republici Srpskoj je to od 80 KM za najnižu penziju ali dovoljno da vlast pokaže brigu za oko 270.000 korisnika penzionog fonda. Populistički ili ne, s obzirom na situaciju i velika zaduženja o kojima se ovih dana priča u javnosti, Republika Srpska nalazi način da vrati minimum dostojanstva umirovljenicima koji ne samo što su najugroženija kategorija već su i obespravljeni.
Umirovljenici u Federaciji strpljivo čekaju i nadaju se da će dočekati kakvu takvu pomoć. Na potezu je Vlada Federacije BiH koja 25. maja, tokom najavljenih razgovora sa predstavnicima penzionera ima priliku da se bar malo iskupi za svu onu nebrigu koju je do sada pokazala kako za ovu populaciju tako i za sve voje građane.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
