Čak ni to nije moglo proći bez šuma u komunikacijskom kanalu. Kad je The Financial Times 27. aprila objavio da će Narodna Republika Kina objaviti pad broj stanovništva, prvi nakon 1950-ih godina, Peking je zamuknuo. Onda opovrgnuo što FT piše, a zatim konačno objavio podatke popisa stanovništva obavljenog prošle godine koji su pokazali da britanski dnevni list nije bio u pravu, ali niti potpuno u krivu. U utorak je konačno potvrđeno da je kineska populacija rasla, ali najsporije od 1950-ih godina kada je jedna u nizu bezumnih politika tadašnjeg lidera Mao Zedonga izazvala smrt više miliona stanovnika.
Evo službene definicije: "Podaci su pokazali da je stanovništvo Kine zadržalo blagi zamah rasta u protekloj deceniji." Brojke su neumoljive, njih ni Partija ne može zanemariti (mogla bi, ali bi tada naišla na velike problem s ulagačima koji dolaze na kinesko finansijsko tržište i žele pouzdane informacije; a Kina treba strane financijske tvrtke, ovih je dana moćni fond BlackRock dobio odobrenje da djeluje u Narodnoj Republici i to kao većinski vlasnik).
Kina tako broji 1,411.78 milijardi osoba što je rast od 72.06 miliona u odnosu na stanje iz 2010. godine kad ih je bilo 1,339.72 milijardi. I tako se potvrdio trend usporavanja prirodnog prirasta stanovništva koji traje još od 2000-ih godina. Godišnja stopa rasta u ovom desetljeću je bila 0,53% što je pad od 0,04 posto u odnosu na decenije prije, a i taj je rast od 0,57% bio najniži od formiranja moderne Kine.
Procjene su da će Narodna Republika vrhunac broja stanovništva, nakon čega slijedi stagnacija, doseći između 2025. i 2027. godine, ranije nego što se predviđalo. I tako se Komunistička partija nalazi pred još jednim, zahtjevnim izazovom. Jer, prošle je godine rođeno, za Kinu samo 12 miliona beba (godinu dana prije bilo ih je 14,65 miliona), što je ispod granice demografske održivosti. I predstavlja dugoročni problem za planove i dalje najmnogoljudnije zemlje na svijetu kojoj Indija već puše za vrat. U Indiji nemaju demografskih problema, još. Nacionalni zavod za statistiku je zaključio: "Stopa rasta stanovništva nastavit će se usporavati, dok će na nju utjecati i ekonomski i socijalni faktori kao što su dobna struktura, koncepti fertiliteta, politike fertiliteta, troškovi fertiliteta i javno zdravlje. Kinesko će stanovništvo dosegnuti svoj vrhunac u budućnosti, ali točno vrijeme još uvijek nije sigurno." Kineski demografi procjenjuju da bi Indija već 2024. godine mogla preteći Kinu i postati najmnogoljudnija zemlja na svijetu.
Više je razloga koji su ubrzali ovaj trend, a među njima se posebno ističe politika "jednog djeteta" uvedena 1980. godine kad je siromaštvo bilo jedan od ključnih izazova za Kinu. Ta je odluka možda i bila logična u tom trenutku jer ni političko vodstvo nije vjerovalo da će u sljedećih 40 godina ostvariti tako snažan i brz rast koji će omogućiti da se, s jedne strane, siromaštvo ublaži, a s druge da se izgradi moćna srednja klasa od oko 400 miliona ljudi. Koja raste. Tada se još ni razvijene zemlje nisu suočavale s demografskim problemima, ali nepristrana analiza bi i tada pokazala da će politika jednog djeteta imati dugoročne negativne posljedice, piše Jutarnji.
Jedna od njih je neprirodna situacija u kojoj u zemlji ima više muškaraca od žena: prvih ima 51,24 posto, a drugih 48,76 posto, dok je zdrav razmjer 51 posto žena prema 49 posto muškaraca. Što je dijelom posljedica kulturne preferencije muške djece čime nestaje problem pripreme skupog miraza s jedne strane, a s druge strane roditelji mogu s većom razinom vjerovatnosti očekivati da će sin koliko-toliko brinuti za njih jer kći u pravilu odlazi i posvećuje se muževljevoj porodici. Ta je preferencija korištena tokom politike jednog djeteta pa su roditelji birali spol tog jednog djeteta. Brojne su djevojčice bile pobačene. Što sada smanjuje fertilitet. Dobra je vijest da je u proteklom desetljeću taj odnos pokazao trend uravnoteženja: na 100 ženskih beba dolazi 111,3 muških dok je prije deset godina bilo 118,1 dječak. Što pokazuje društveno sazrijevanje kroz svijest o važnosti žena koje se više ne stavljaju u podređeni položaj u odnosu na muškarce.
Osvješćivanje žena
Vlada je još 2015. godine spoznala prijetnju politike jednog djeteta koja je ukinuta sljedeće godine omogućavajući porodicama da imaju dvoje djece, ali bez velikog utjecaja na demografske trendove. Trajanje ove kontroverzne politike poklopilo se s naglim razvojem Kine, koji nije pratila socijalna infrastruktura nužna za sigurno podizanje djece, od vrtića do pomoći u skrbi za najmlađe. Što je izazvalo povećanje sredstava potrebnih za podizanje djeteta. Prema kineskim izvorima, 2005. godine je trošak na odgoj i obrazovanje djeteta bio 490.000 renminbija (74.838 dolara). U sljedećih 15 godina trošak je porastao četverostruko, na 1,99 miliona renminbija.
Istodobno, došlo je do skoka iz ruralnog u urbano društvo što je dovelo do osvješćivanja žena koje su se obrazovale, ušle na tržište rada. I počele preferirati profesionalnu karijeru u odnosu na rađanje djece. Mnoge porodice i nakon ukidanja zabrane i dalje ostaju pri jednom djetetu jer ih to ne dovodi u egzistencijalni problem i olakšava im usklađivanje porodičnog s profesionalnim životom. U tom kontekstu raste i broj žena koje ne žele brak, a mnoge ni djecu, a od 2003. godine broj razvoda raste. Jedna od sagovornica, koju je kao obrazac moderne, mlade Kineskinje intervjuirao Reuters, rekla je da rađanje djeteta predstavlja gubitak slobode. "Cijena podizanja djeteta u Šangaju je nečuvena", navodi sugovornica Reutersa.
Pokrajine koje već sada bilježe pad broja stanovništva potajno otvaraju mogućnost obiteljima da imaju i troje djece i Partija na to žmiri, ali i dalje nije sklona ukinuti bilo kakve zabrane za broj djece. U određenoj je mjeri ta odluka odraz politike koja želi smanjiti udio manjinske populacije. U pokrajini Xinjiang, gdje su većinsko stanovništvo muslimani Ujguri turkmenskog podrijetla, zabilježen je rast stanovništva u desetljeću iako je vlast provela brojne mjere, uključujući i prisilnu sterilizaciju žena s ciljem smanjenja broja rođenih.
Kina ima 55 nacionalnih manjina čiji je udio u ukupnom stanovništvu sada 8,89 posto (125 milijuna osoba), što predstavlja rast od 0,4 posto u odnosu na 2010. godinu. Što potvrđuje tezu o nastojanju da se smanji broj manjinskog stanovništva. Australski institut za stratešku politiku (ASPI) u srijedu je objavio podatke koji govore da je presija na Ujgure eskalirala u drugoj polovici prošlog desetljeća. Broj rođene djece je u 2017. i 2018. godini pao za 43,7 posto, prevedeno rođeno je 160.000 beba manje. U istoj je regiji u istom razdoblju broj beba među Han populacijom blago porastao.
Naprednije društvo jamči i dulji životni vijek što dovodi do sljedećeg problema, a to je povećanje broja starih ljudi: sada je 13,5% starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu, dok ih je 2010. godine bilo 8,87%. Stanje je još ozbiljnije ako se uzme u obzir udio starijih od 60 godina - što je gornja granica za odlazak u mirovinu: njih je 18,7% dok ih je prije deset godina bilo 13,3 posto. Time raste pritisak na mirovinski fond jer je udio radne populacije, od 15 do 59 godina, pao na 63,4% (894,4 milijuna) sa 70 posto prije deset godina. Primjerice, mirovinski fondovi pokrajina na sjeveroistoku nedavno su bili na korak od kraha pa je morala reagirati središnja vlada i tražiti financijsku pomoć poduzeća u državnom vlasništvu i bogatijih i po strukturi stanovništva mlađih pokrajina s juga.
Moguće je rješenje povećanje dobi za odlazak u penziju - muškarci sada odlaze s tržišta rada sa 60, žene s 50 godina ako rade u proizvodnji, inače s 55 godina - ali jedan je takav pokušaj bio izazvao negativne reakcije javnosti. Što je zaprijetilo društvenom dogovoru vlasti i stanovništva koji podrazumijeva da se ne diraju stečena prava. I u Europi vidimo koliko je teško pomaknuti dobnu granicu za odlazak u penziju iako je neupitno da se, na poslovima gdje je to moguće, mora raditi dulje jer ljudi dulje žive. Toga je svjesna i kineska vlada koja je odlučila biti lukava pa je u novom petogodišnjem planu postavila kao cilj postupno povećanje granice za odlazak u mirovinu po nekoliko mjeseci svake godine kako bi izbjegla burnu reakciju javnosti. Sličan je problem imao i Vladimir Putin u Rusiji kad se javnost pobunila protiv povećanja dobne granice za odlazak u mirovinu. I on je reterirao i prebacio odgovornost na vladu, a popularnost mu je snažno pala. Peking uči na Putinovim pogreškama.
Smanjenje radne populacije, pojednostavljeno, smanjuje konkurentnost. Kineski je snažni ekonomski rast u velikoj mjeri bio pogonjen brojnom i jeftinom radnom snagom. Smanjene postotka prvog čimbenika automatski djeluje na drugi i radna snaga postaje skuplja. Poslodavci će im ponuditi veće plaće kako bi ih zadržali što se u konačnici prelijeva na cijenu proizvoda koja raste.
Sa sličnim se demografskim problemom suočavaju i Južna Koreja i Japan, također moćne industrijske azijske sile. Razlika je kritična jer ove su dvije zemlje u spiralu demografskog pada upale nakon što su dosegle razinu bogatstva kućanstava. Što vrijedi i za ostale članice skupine G7. Kina je po pitanju prihoda kućanstva i dalje daleko ispod prosječne razine G7 što predstavlja dodatan problem, ostarjela je prije nego što se obogatila na razini pojedinaca. BDP per capita u Kini je 2019. godine bio 10.000 dolara, a u SAD-u 65.000 dolara. Što otvara i pitanje skrbi za starije jer Kina nema za to izgrađenu infrastrukturu i pitanje je može li je u kratkom razdoblju stvoriti. Američki predsjednik Joe Biden je u govoru, kojim je najavio ulaganja, kao infrastrukturu budućnosti naveo pitanje skrbi za starije i za taj je sektor predvidio ulaganja od 400 milijardi dolara. Partija o tome šuti.
Razumljivo jer u fiskalnoj politici predviđeni izdaci za taj sektor i za povećanje mirovinskog fonda nisu dostatni. Rješenje bi moglo biti povećanje poreza, ali to bi također moglo izazvati negativne reakcije u javnosti.
Kina je planirala da će u sljedećem razdoblju moći preorijentirati privredu, koju pogoni izvoz, na onu koja se oslanja na potrošnju građanstva. Čemu prijeti nesklonost starijih potrošnji zbog nesigurnosti koju izaziva strah od pada mirovina i neizvjesnost kad je riječ o skrbi kad to više neće moći sami. Stariji većinom nisu koristili druge mogućnosti financijskog osiguranja nakon izlaska s tržišta rada. Mladi su s druge strane zabrinuti da bi im roditelji u nekom trenutku mogli postati dodatno financijsko opterećenje. I tako se zatvara začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Centralna banka Narodne Republike Kine u martu je pozvala na snažan odgovor kad je riječ o prijetećim demografskim problemima: "Moramo shvatiti da obrazovanje i tehnološki napredak teško mogu kompenzirati pad broja stanovnika". Što je bio odgovor skupinama koje su tvrdile da će se automatizacijom proizvodnje moći nadomjestiti demografski gubitak. Japan je donekle uspio robotima pomoći u skrbi za starije, ali su čak i oni odlučili odškrinuti vrata za ulazak migranata kao radne snage. Što Kina ne želi. Dodatni je problem prelijevanje stanovništva prema razvijenim obalnim pokrajinama na istoku u kojima zbog toga raste broj stanovnika dok unutarnjim regijama prijeti depopulacija. EU je na takav trend odgovorio fondovima za ruralni razvoj.
Pomlađivanje zemlje
Kineski predsjednik Xi Jinping je kao jedan od političkih ciljeva postavio "pomlađivanje zemlje" što ne podrazumijeva samo fizičko pomlađivanje, ali ga uključuje. Bilo kakve poteškoće u ostvarivanju tog plana izazvale bi političke probleme predsjedniku. Koji bi iduće godine trebao sići sa svih pozicija, ali to nastoji izbjeći i nastaviti voditi Narodnu Republiku. Po mogućnosti dok ga u tome biologija ne spriječi.
"Kina se suočava s jedinstvenim demografskim izazovom koji je najhitniji i najteži na svijetu", rekao je Liang Jianzhang, profesor istraživačke primijenjene ekonomije na Sveučilištu u Pekingu i demografski stručnjak. "Ovo je dugoročna tempirana bomba."
Lauren Johnston, stručnjakinja za kinesku ekonomiju i demografiju sa sveučilišta SOAS u Londonu, potvrdila je Liangove navode. "Kineska vlast planira strategiju rasta kako bi bila sukladna demografskim promjenama. Uloga Kine kao radno intenzivne svjetske tvornice mora prestati. Peking mora prijeći na kapitalno intenzivan rast." Što nije lako. I zato vlasti planiraju nastaviti poticati migracije prema urbanim središtima kao jednu mjeru, a kao drugu povećanje produktivnosti koje uključuje ulaganja u znanstveno istraživanje, automatizaciju i digitalnu infrastrukturu. Što, kako sam već naveo, ne vide svi kao idealno rješenje.
Kao i uvijek, nađu se oni koji u svemu vide dobru stranu. Peter R. Orszag je, pišući za Bloomberg, zaključio da je dobro što će doći do smanjenja kineskog stanovništva jer će to smanjiti globalno zagrijavanje. Navodi da još nema potrebne podatke za tu povezanost što ga nije spriječilo da rezimira: "Ali otprilike, manje ljudi podrazumijeva proporcionalno niže emisije".