Svijet

Najveća tajna sila koju je svijet ikad poznavao: Ima ih 60.000, stvarani su posljednju deceniju, a evo čime se bave

u vojnoj bazi pentagon

Pentagon je stvorio najveću tajnu silu koju je svijet ikad poznavao. Vojska je to koja danas broji oko 60.000 ljudi. Tajne vojnike tajnog identiteta Pentagon je stvarao posljednju deceniju i danas ih je deset puta više od agenata CIA-e. Dio su programa pod nazivom "Smanjenje potpisa".

"Eksplozija cyberrata Pentagona", nazvao je taj program ugledni Newsweek.

Desetine hiljada špijuna - vojnika, civila i dobavljača - djeluju pod tajnim imenima, na zemlji i u cyberprostoru. Izvršavaju domaće i strane zadatke, bilo u vojnim uniformama ili u civilu, jednako u stvarnom životnu i na mreži.

Tajnim svijetom upravlja oko 130 privatnih kompanija. Desetine malo poznatih i tajnih vladinih organizacija podržavaju program, izdajući povjerljive ugovore i nadgledajući javno nepriznate operacije.

Servis tajne sile godišnje stoji oko 900 miliona dolara.

Toliko stoje izrada lažne dokumentacije, plaćanje računa i poreza za ljude izmišljenog identiteta, zaštita otkrivanja, nevidljivi uređaji za fotografiranje i prisluškivanje u najudaljenijim krajevima Bliskog istoka i Afrike. Sve što je potrebno najmodernijim cyberborcima.

Američki program javnosti je razotkrio novinar Newsweeka William M. Arkin. Nakon dvije godine istraživanja tajne vojske Pentagona, ove sedmice je ekskluzivno predstavio američkoj javnosti.

Priča je to koja ulazi u svijet sofisticirane špijunaže internetskog doba. Da bi se ispričala, pročitao je i pomno proučio više od 200 životopisa i 1,000 oglasa za posao, pisao na desetine zahtjeva za pristup informacijama i odradio niz intervjua sa učesnicima i donositeljima odluka u odbrani.

Pažnja je to ne samo u malo poznati sektor američke vojske, nego i u potpuno neuređenu praksu. Niko ne zna ukupnu veličinu programa, niti je Kongres ikad održao raspravu o toj temi.

Pa ipak, vojska koja razvija ovu gigantsku tajnu silu osporava američke zakone, Ženevske konvencije, kodeks vojnog ponašanja i osnovnu odgovornost, piše Newsweek.

Operativni identitet u doba interneta mora se precizno njegovati na svim nivoima.

Sve što je prije interneta trebalo operativcu na tajnom zadatku bila je lažna osobna iskaznica s pravom fotografijom. Danas, međutim, takozvana legenda, koja stoji iza identiteta, mora odgovarati ne samo izmišljenom imenu. Potrebno je stvoriti temeljiti trag lažnog postojanja. Lažna rodna mjesta i kućne adrese moraju se pažljivo istražiti, stvoriti lažne živote e-pošte i račune na društvenim mrežama. Identiteti moraju imati odgovarajuće "prijatelje".

Istovremeno sa stvaranjem cyberidentiteta mora se održavati i stvarni život kod kuće.

"To uključuje tajno plaćanje računa, ali i saradnju s bankama i odjelima osiguranja kreditnih kartica. Čak se i stvarni porezi i plaćanja socijalnog osiguranja ažuriraju kako bi se ljudi mogli vratiti u svoj uspavani život kad prestanu njihovi zadaci za smanjenje potpisa", ispričao je za Newsweek Jonathan Darby, bivši vojnik s dvije decenije staža u protuobavještajnoj službi, a danas operativac programa "Smanjenje potpisa".

Program počiva na šest osnovnih principa. To su: vjerodostojnost, kompatibilnost, realizam, potpora, istinitost i usklađenost. Sve je to potrebno da bi se nekoga tajno držalo u stvarnosti.

Glasnogovornik Pentagona za Newsweek je odgovorio da "'smanjenje potpisa' nije službeni izraz i da se koristi za opisivanje mjera poduzetih za zaštitu operacija".

Glavni mu je posao bilježiti i prosljeđivati mehanizme za putovnice i državne vozačke dozvole za ljude koji ne postoje. Tu su i računi, porezni dokumenti, članske iskaznice organizacija - sve nužno za osnovu lažnog identiteta.

Za lažne identitete koji putuju u inozemstvo moraju se izmijeniti baze podataka američke imigracije i carine kako bi im osigurali povratak bez problema.

U elektroničkoj eri glavni je zadatak tog programa "maskiranje" svih organizacija i ljudi, čak i automobila i aviona koji učestvuju u tajnim operacijama.

Taj zaštitni napor podrazumijeva sve - od čišćenja vidljivih znakova istinskog identiteta na internetu do postavljanja lažnih podataka kako bi se zaštitili misije i ljudi, prenosi Jutarnji.

Kao što su biometrija i Real ID neprijatelji tajnog rada, tako je i digitalni ispuh internetskog života.

"U našem svijetu elektronike svega, gdje sve postaje stvar evidencije, gdje ne možete ući u parkirnu garažu bez evidentirane registarske pločice, gdje se ne možete prijaviti na let ili u hotel bez osobne iskaznice, gdje ne možete koristiti kreditnu karticu a da lokacija nije zabilježena, kako mogu pobijediti biometriju? Kako neko može proći pokraj čitača otisaka prstiju?" zapitao se novinar Newsweeka.

Zapljena agenta CIA-e

Saznao je i odgovor.

"U 99 od 100 slučajeva odgovor je: nema potrebe. Većina vojnika za smanjenje potpisa putuju pod pravim imenima, razmjenjujući operativne identitete samo jednom na terenu na kojem djeluju. Za jedan posto, međutim, za one koji moraju proći kroz kontrolu putovnica pod lažnim identitetima, postoje različiti sistemi za uništavanje biometrije, neki fizički i neki elektronički. Na jedan takav program upozorio je i objavio ga WikiLeaks početkom 2017. godine.

Nazvao ga je "Trezor 7". Sadržavao je više od 8.000 klasificiranih CIA-inih alata koji se koriste u tajnom svijetu elektroničkog špijuniranja i hakiranja. Zove se ExpressLane, gdje je američka obavještajna služba ugradila zlonamjerni softver u strane biometrijske sisteme i sisteme popisa za nadzor, omogućujući američkim cyberšpijunima krađu stranih podataka.

IT čarobnjak koji radi za WikiLeaks u Berlinu kaže kako kod s ExpressLaneom sugerira da Sjedinjene Države mogu manipulirati tim bazama podataka.

"Zamislite na trenutak da netko prolazi kroz kontrolu pasoša, NSA ili CIA imaju zadatak da korumpiraju - mijenjaju - podatke o danu kroz koji prolazi tajna imovina. A onda ih vratite nazad. To nije nemoguće", zaključio je.

Mala ruralna kompanija u Sjevernoj Karolini važan je partner programa.

Može transformirati bilo koji predmet, uključujući i osobu, kao što to čine u Hollywoodu. "Aparat za silikonsko lice" isklesan tako da savršeno mijenja nečiji izgled. Osobe mogu starjeti, mijenjati spol i debljati se, otkrio je za Newsweek tajni izvor.

Otiske prstiju mijenjaju koristeći silikonski rukav koji toliko savršeno prijanja pravoj ruci da se ne može otkriti. Taj silikon čak sadrži i ulja koja se nalaze u pravoj koži.

Prije sedam godina, u aprilu 2013., novinar Radio Northwesta objavio je priču koja sugerira razmjere tajnog programa. Otkrio je da je država Washington samo saveznoj vladi osigurala stotine valjanih državnih vozačkih dozvola na izmišljena imena. Postojanje "povjerljivog programa vozačkih dozvola", kako su ga nazivali, čak ni guverneru nije bilo poznato.

Koliko je god dokumentacija važna, piše Newsweek, samo je jedan dio puzzlea.

Za dizajniranje i proizvodnju elemenata koji su bitni faktori u zloupotrebi biometrijske identifikacije a sve kako bi se olakšalo putovanje špijuna, zadužene su druge organizacije. Riječ je o najskrivenijoj kategoriji državnih podataka i zaštita metoda koje se koriste za manipulaciju stranim sistemima kako bi se zaobišle razne zaštitne mjere, uključujući otiske prstiju i prepoznavanje lica.

Najsofisticiranijim programima, naziva poput "Hurricane Fan", "Island Hopper" i "Čokolada od kikirikija", upravlja mračni svijet tajnih organizacija koje opslužuju tajnu vojsku.

Kad je u maju 2013. godine Moskva protjerala iz zemlje trećeg sekretara američke ambasade, Ryana Foglea, sličilo je to, piše Newsweek, više komičnom incidentu, nego vještom špijuniranju. Objavili su fotografiju sekretara kako nosi neprikladnu plavokosu periku i neobičnu kolekciju naizgled amaterskog pribora - četiri para sunčanih naočala, plan grada, kompas, svjetiljku, nož švicarske vojske i mobitel - toliko staru, kako se navodi u jednom članku, da je izgledalo kao da je "stara barem deceniju".

Šest godina poslije sličan slučaj u medijima. Porota je poslala bivšeg američkog vojnog obavještajca Kevina Patricka Malloryja na 20 godina u zatvor zbog urote za prodaju tajni Kini. Nije bilo ničega posebno jedinstvenog u slučaju Mallory, tužiteljstvo je vlastitom emisijom prezentiralo poroti kolekciju perika i lažnih brkova koji su izgledali poput kostima za Noć vještica, što je naizgled bila još jedna smiješna epizoda nespretnog maskiranja.

Pa ipak, kaže Brenda Connolly (što nije njezino pravo ime), "bilo bi naivno previše se smijati jer oba slučaja pružaju pogled na nove trikove trgovine i krajnju tajnost koja ih skriva". Connolly je počela svoju inžinjersku karijeru u Upravi za nauku i tehnologiju pri CIA-i, a sada radi za malog obrambenog dobavljača koji proizvodi "gluposti"- kao Q u filmovima o Jamesu Bondu - za operacije "Smanjenja potpisa".

Tako "prastari" telefon Nokia koji je prije šest godina nosio Ryan Fogle nije bio nimalo bezazlen. Bio je to tada najsofisticiraniji uređaj tajne komunikacije.

Slično tome, među dokazima u slučaju Mallory bio je i telefon Samsung koji mu je dala kineska obavještajna služba. Telefon je bio toliko sofisticiran da čak i kad ga je FBI elektronički klonirao, nisu mogli pronaći skriveni dio koji se koristi za pohranu tajni.

Izgubljeni u špijunskom pozorištu u oba slučaja bili su i drugi tragovi modernog "Smanjenja potpisa", kaže Connolly. Tako je Fogle nosio RFID štit, torbicu za blokiranje radijske identifikacije namijenjenu sprečavanju elektroničkog praćenja, dok je Mallory imao i bočice s lažnom krvlju. Osigurala ih je Kina, a nije poznato čemu bi poslužile.

"A šta mislite ko im ugrađuje te uređaje?" retorički je pitala Connolly. "Vojni momci, posebni momci koji rade kako bi podržali još tajnije operacije", sama je i odgovorila.

Connolly govori o grijanim tkaninama koje vojnike čine nevidljivima za termičku detekciju, električnim motociklima koji mogu nečujno raditi na najgrubljem terenu, čak i o tome kako su deseci metara žica posijani u "domaću" odjeću, južnoazijski shalwar kameez, a sami vojnici tada postaju hodajući prijemnici, sposobni presresti radijske stanice male snage, pa čak i signale mobitela.

Sagovornici Newsweeka slažu se da je tajnost takvih programa legitimna. Jedan od sagovornika, međutim, kaže da je vodstvo Ministarstva odbrane "odustalo od prepoznavanja šire slike".

"Vojne službe trebale bi postavljati više pitanja o etici, ispravnosti, pa čak i legalnosti pretvaranja vojnika u špijune i ubice te šta to znači za budućnost", zaključio je.