U svom tekstu pod naslovom „Prekretnicu je donijela Srebrenica" novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga (FAZ) Reinhard Veser podsjeća da je sadašnja rasprava odjek diskusija koje su razdirale stranku još sredinom 1990-ih godina u kontekstu rata u Bosni i Hercegovini.
Jedan od nosećih stupova stranke od njezinog osnivanja početkom 1980-ih je bio beskompromisni pacifizam. No, kako piše njemački novinar, „pod dojmom zločina koje su u BiH počinile srpske milicije, što je kulminiralo genocidom u Srebrenici 1995., Zeleni su unutar dvije godine izveli temeljni zaokret: od zahtjeva za raspuštanjem (njemačke vojske) Bundeswehra do prihvaćanja angažmana njemačkih vojnika u (vojnim) misijama UN-a", prenosi DW.
Rasprave unutar stranke su bile žestoke. Radilo se o moralnim pitanjima, samorazumijevanju Zelenih, ali i o potrebi priznavanja realnih činjenica, te, na kraju, i o pitanju spremnosti i sposobnosti sudjelovanja u vlasti na saveznom nivou.
Pouke iz prošlosti
„Deceniju i po je za Zelene bilo samorazumljivo da odbacuju i samu pomisao da bi vojni angažman mogao doprinijeti tome da se okonča neki sukob, da se spase ljudski životi te da se time možda otvori put za iznalaženje političkog rješenja", piše FAZ.
Nakon dugotrajnih rasprava koje su uslijedile, velikim dijelom i pod dojmom genocida u Srebrenici, omjer snaga unutar Zelenih se preokrenuo u korist zagovarača vojnog angažmana kada je to nužno..
To je tada išlo tako daleko da se na izvanrednom stranačkom kongresu 1993., koji se bavio temom rata u BiH, tvrdilo da „čak i s obzirom na 'fašistički genocid' nad građanima BiH od strane srpskih milicija nije moguće odstupiti od konzekventnog pacifističkog stava, jer bi se time jednom zauvijek odustalo od utopije općeg jamstva zaštite ljudskih prava. Čak se ni UN-ovim snagama, koje su imale zadatak štititi civilno stanovništvo u Bosni i Hercegovini, nije željelo dopustiti korištenje oružja za samoobranu", navodi se u tekstu.
Tada je velika većina od 500 delegata podržavala tu poziciju, samo nekolicina se zalagala za to da se mir u Bosni i Hercegovini nametne vojnom silom. Dok su tzv. "pacifisti" naglašavali načelo "Nikada više rat!" (Nie wieder Krieg!), manjina, koju su zvali "belicistima", se pozivala na načelo "Nikada više Auschwitz!" (Nie wieder Auschwitz!), iz kojeg je proizlazila i obveza aktivnog vojnog suprotstavljanja fašizmu.
Važnu ulogu je pritom imala i unutarnjopolitička dimenzija: realistima unutar stranke je bilo jasno da uz insistiranje na zahtjevu o raspuštanju Bundeswehra i izlaska Njemačke iz NATO-a ne postoje šanse za učešće Zelenih u nekoj budućoj saveznoj vladi.
Nakon dugotrajnih rasprava koje su uslijedile, velikim dijelom i pod dojmom genocida u Srebrenici, omjer snaga unutar Zelenih se preokrenuo u korist zagovarača vojnog angažmana kada je to nužno. Četiri godine nakon Srebrenice je upravo njemačka vlada u kojoj su Zeleni bili koalicijski partner socijaldemokratima po prvi puta nakon Drugog svjetskog rata poslala njemačke vojnike u rat u inozemstvo.
„Argumenti za i protiv učešća u kosovskom ratu, kojim je 1999. trebalo zaustaviti protjerivanje albanskog stanovništva od strane srpskog vlastodršca Miloševića su bili isti oni kao šest godina ranije na prvom kongresu Zelenih o ratu u BiH, samo je sada većina bila za intervenciju. Možda je Habeckov zahtjev u vezi s Ukrajinom sada početak nove rasprave unutar Zelenih o tome kako se nositi s izazovima koje predstavljaju nasilni režimi", piše u svom osvrtu u FAZ-u njemački novinar Reinhard Veser.
„Birači mogu podnijeti istinu"
Reakcije na zahtjev supredsjednika Zelenih su uglavnom negativne, kako unutar njegove stranke, tako i od strane drugih. Habecku se predbacuje „naivnost" i ignoriranje činjenice da „ne postoji vojno rješenje krize u Donbasu". No neki komentari, poput primjerice onog u uglednom sedmičniku Die Zeit, smatraju da ne bi trebalo olako odbaciti „ozbiljnu raspravu o Njemačkoj vanjskoj politici".
U tekstu pod naslovom „Ups, realnost" Jörg Lau se retorički pita: „Je li ispravan stav da se nikada ne isporučuje oružje u krizna područja, kao što je to zapisano u programu Zelenih? Njemačka je 2014. Kurdima u Sjevernom Iraku u borbi protiv IS-a pomagala isporukom strojnica i protutenkovskih raketa – i to je bilo uspješno. Ne bi li se iz toga ponešto moglo naučiti?"
Autor dalje navodi kako je argument da bi naoružavanje Ukrajine ugrozilo tzv. Sporazum iz Minska, kojim je uspostavljeno primirje u Donbasu, slab: taj se sporazum krši od samog početka ruskim naoružavanjem tamošnjih separatista.
Jednako tako je po njemu pogrešna i tvrdnja da bi isporuka oružja Ukrajini mogla provocirati Rusiju.
„Prije samo nekoliko sedmica je Rusija ugrozila Ukrajinu gomilajući vojsku na granici. Možda bi pomoglo i diplomaciji i Minskom sporazumu kada bi slabija strana – u ovom slučaju Ukrajina – bila bolje opremljena", piše Die Zeit.
A na kraju krajeva, ta rasprava bi koristila i Zelenima, smatra njemački novinar.
„Još od vremena Joschke Fischera Zeleni vode ozbiljne rasprave o vanjskoj politici. To bi oni i sada trebali činiti, bez obzira na predizbornu kampanju. (…) Birači mogu podnijeti istinu", uvjeren je komentator lista Die Zeit.
