Pariz je poslije Olimpijskih igara domaćin Paraolimpijskih igara, gdje su sportisti koji pomjeraju granice i koji su pravi heroji. Među njima je i Alexandra Truwit, koja se takmiči u plivanju u disciplini 100 metara slobodno, 400 metara slobodnim stilom, kao i 100 metara leđno.
Alexandra iza sebe ima nevjerovatnu životnu priču i bukvalno je prije nešto više od godinu dana gledala smrti u oči i ostvario joj se najgori mogući košmar.
Naime, nju je u maju 2023. godine napala ajkula dok je bila na odmoru na rajskim ostrvima Turks i Kaikos na Bahamima u Atlantskom okeanu.
Ona je poslije diplomiranja na Yaleu otputovala na odmor sa svojom drugaricom, a onda se ljetovanje iz snova pretvorilo u noćnu moru.
Kada je 24. maja otišla na ronjenje sa drugaricom, doživjela je napad ajkule. Vjerovatno nešto najstrašnije što možete da zamislite u svom životu.
Alexandra se sjeća svega i taj dan sada slavi i kao svoj drugi rođendan, iako je ostala bez noge poslije napada morske nemani.
"Sjećam se cijelog napada, sve vrijeme sam bila svjesna. To je najgora noćna mora koja mi se ostvarila. Brzo mi je stavila nogu u usta i odgrizla je stopalo i dio noge. Poslije je bilo teško da se vratim, da čujem šum vode i više se ničega ne sjećam.
"Udarali smo je i gurnuli nazad, ali me je ugrizao za nogu i morali smo da plivamo 50 - 70 metara nazad do čamca da bismo se spasili. Bez treninga na univerzitetu nisam sigurna da bismo uspjele da se vratimo. Čamac je bio na otvorenom moru, stalno sam sebi govorila, ostani svjesna, idi do čamca, idi do čamca.
Kada je sam napad ajkule u pitanju, opisala je i kako se sve desilo.
"Ajkula nas je napala odozdo, gurala nas je i nabijala nekoliko puta. Borili smo se, gurali smo je i šutirali, ali je odmah imala moju nogu u ustima.
Kada su se domogle čamca, tada je nastavljena borba za život.
"Sophie mi je dala podvezu da zaustavim krvarenje. To mi je spasilo život - opisala je Alexandra, koja je kasnije u bolnici imala tri operacije.
Alexandra je uspjela da preživi, ali joj je noga amputirana i sada nosi protezu, koju pokazuje sa ponosom svuda. Vratila se plivanju, iako priznaje da joj je šum vode vratio sjećanja na najgori dan u životu.
Počela je da pliva samo tri mjeseca nakon napada ajkule na svom prvom zvaničnom takmičenju. Deset mjeseci kasnije se kvalifikovala da učestvuje u Parizu kao dio reprezentacije SAD.
Sada je inspiracija čitavom svijetu i spremna je da zasija u velikom stilu.
