Iako ljudi često povezuju „samopričanje“ sa problemima mentalnog zdravlja, stručnjaci se ne slažu sa tim stavom. Svako razgovara sa sobom na svjesnom ili nesvjesnom nivou. Svaki put kad u sebi ponovimo: „Zakasnit ću“, ili „Ova haljina mi baš dobro stoji“, obratili smo se samima sebi.
"Zakasnit ću"
Za nekoga je to samo misao koja proleti, a drugi će te tvrdnje izreći na glas.
"Izražavajući pojedine misli na glas omogućavamo sebi bolje razumijevanje sadašnjosti i budućnosti pa bismo svi to trebali da radimo", tvrdi klinička socijalna radnica, psihoterapeutkinja i autorica više knjiga s područja psihologije Lisa Ferentz.
Upravo se tom metodom ona služi kako bi svojim klijentima usadila pozitivnu sliku o sebi i o danu koji je pred njima.
Ona svojim klijentima savjetuje da zapisuju misli o tome na čemu su sve zahvalni, šta smatraju svojim jakim stranama, koje su im pozitivne strane. Tada im kaže da stanu pred ogledalo i to što su napisali izgovore na glas, sami sebi.
"Ne odustajte čak i ako vam se to čini glupo. Kao i s drugim stvarima, kad se jedanput uvježbate i ovoj metodi pristupite s pozitivne strane, otkrit ćete da je to u biti jako jednostavno. Vodi nas kroz život bili mi toga svjesni ili ne", kazala je ona.
Šta ako je negativno
Čak je i studija Univerziteta Lethbridge potvrdila da su studenti koji su sebi govorili pozitivne stvari uspjeli da promjene svoju perspektivu, stavove i reakcije na podražaje iz okoline.
"Kad pozitivno šapćemo, to nam daje snagu da se suočimo s izazovima koji su pred nama", ističe Ferentz pojašnjavajući da i sportisti čine isto to uoči takmičenja.
To ne znači da je poželjno na glas izgovarati frustracije.
"Definitivno postoji vrijednost u razumijevanju svojih osjećanja, bili oni pozitivni ili negativni. Ali izgovarajući negativne misli na glas može imati suprotan učinak" naglasila je Ferentz.
Umjesto toga preporučuje ljudima da, kad su već artikulirali šta ih muči, odluče ima li smisla zadržati takve misli ili je to nešto preko čega možemo prijeći i zaboraviti na to, prenosi 24sata.hr.