Razgovor sa samim sobom može izgledati kao ludost, ali nauka tvrdi da je to navika genija. Psiholozi s Univerziteta Bangor u Velikoj Britaniji otkrili su da pričanje sa samim sobom jača mozak, poboljšava fokus i pomaže ostvarenju ciljeva. Svi mi pričamo sami sa sobom, na glas ili potiho. Ako to činimo glasno, mnogi misle da smo ludi, iako je to zapravo znak inteligencije, a ne mentalne bolesti, piše Medical Daily.
Paloma Mari-Beffa s Univerziteta Bangor kaže da naši vanjski monolozi služe za kontrolu nas samih, pomažu nam organizirati misli, planirati korake, konsolidirati pamćenje i oblikovati emocije. Ovaj unutrašnji razgovor evoluira do govora na glas kako bismo dodatno osnažili pristup postizanju zacrtanih ciljeva.
Pričanje na glas pomaže i kod zahtjevnih zadataka
Kao djeca, učimo na glas jer je to dio naše razvojne nezrelosti. Mališani počinju kontrolirati svoje postupke čim razviju jezik. Petogodišnjaci bolje rade motoričke zadatke kada razgovaraju sa samim sobom na glas, nego kada šute. Kako djeca počinju razgovarati sama sa sobom, njihove komunikacijske vještine s drugima se poboljšavaju.
Čini se da slušna naredba bolje kontrolira ponašanje od pisane. Ako pričamo sami sa sobom kod izazovnih zadataka, naša izvedba ima tendenciju da bude bolja ako radimo uz glasno pričanje, a ne kada smo šutljivi. “Stereotip ludog naučnika koji razgovara sam sa sobom, izgubljen u vlastitom svijetu, mogao bi pokazivati genija koji koristi sve što mu je na raspolaganju kako bi povećao moć mozga”, kaže Mari-Beffa.
Razgovor sa samim sobom nije samo način da kontroliramo svoje ponašanje, već nam pomaže organiziranju misli. Pomaže nam da potvrdimo važne i teške odluke. Razjašnjava nam što je važno i učvršćuje odluke koje donosimo.
