Ponekad je lako promašiti šumu umjesto drveća. Toliko vremena trošimo na ono što je ispred nas da možemo propustiti širu sliku. Zvona za uzbunu pale se širom svijeta. Moramo ih čuti.
Ekstremni toplinski val i suša pržili su Kinu već 70 dana, nešto što "nema usporedbe u modernom vođenju evidencije u Kini, ili drugdje u svijetu što se toga tiče".
U susjedstvu, u Pakistanu, "olujni pljusak biblijskih razmjera" dosad je ubio 900 ljudi i uništio gotovo 100.000 domova. Njegov susjed Indija do sada je pretrpjela 200 dana toplinskog vala ove godine, u usporedbi sa samo 32 prošle godine. Južna Koreja primila je najjači pljusak svakog sata u Seulu u posljednjih 80 godina, poplavivši glavni grad i ostavivši 50 gradova i mjesta s upozorenjima na klizišta.
Zapad naravno nije pošteđen. Julski toplinski val koji je zahvatio SAD postavio je 350 visokih temperaturnih rekorda širom zemlje i ubio više ljudi nego drugi ekstremni vremenski događaji poput poplava i uragana. Evropa prolazi kroz najgoru sušu u 500 godina, a Engleska je doživjela najgoru sušu i toplinski val od 1976. Očekivane grmljavinske oluje samo doprinose osjećaju nepredvidivosti.
Ne mogu sve to biti slučajnosti. Kada je posljednji put naš svijet potreslo toliko ekstremnih vremenskih nepogoda u isto vrijeme? Naravno, to je utjecaj klimatske krize i samo znak onoga što dolazi.
Trenutne posljedice osjetit će oni koji su pogođeni vrućinom, sušama i poplavama. Ali, baš kao i cunami, dolaze veći valovi koji će napraviti daleko veću štetu.
Toplotni val u Kini nije samo uništio ili oštetio velike dijelove njenih najboljih poljoprivrednih površina – on je isušio stotine rijeka, uključujući dijelove Yangtzea, treće najveće rijeke na svijetu. To je zaustavilo pomorstvo i hidroenergiju i prisililo mnoge kompanije na gašenje. Kina će morati uvesti velike količine hrane i energije kako bi nadoknadila svoj manjak, dodajući još više stresa u svijet koji je već pod stresom.
Isti problem mučio je Njemačku ovog ljeta jer su rijeke presušile, što je pogodilo promet, proizvodnju energije, divlje životinje i poljoprivredu. Visoke cijene energije u međuvremenu već imaju razarajući učinak na poduzeća širom eurozone i svijeta.
Zvona za uzbunu se pale posvuda. Ne možemo ih nastaviti ignorirati. Klimatska kriza neće se osjetiti samo u toplinskim valovima, sušama i poplavama – osjetit će se u vrtoglavom rastu cijena hrane, robe i energije. To će se osjetiti kroz glad, nestašicu vode i milione ljudi koji će se seliti diljem svijeta kako bi spriječili glad.
Klimatska kriza osjetit će se u svijetu daleko destabiliziranijem nego što već jest.
Nalazimo se na prelomnoj tački. Ako vlade i kompanije ne budu prisiljene znatno brže smanjiti emisije ugljika, svijet kakvog poznajemo raspast će se pred našim očima. Brzina kojom se društvo može urušiti – ako osnovna dobra poput hrane, vode i energije postanu rijetka – šokirat će nas.
Zaboravite 2030., ili čak net-nula 2050., ne možemo si priuštiti čekati tako dugo. Ako sada ne možemo poslušati te sirene koje zavijaju, sljedeći put će biti prekasno.