Samohrana majka iz Banjaluke, koja je željela ostati anonimna, za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da se razvela prije 13 godina. Već godinama, kako kaže, ne uspijeva da naplati alimentaciju za dijete. Bivši suprug, ističe ona, alimentaciju od 250 maraka (125 eura) ne plaća.
„Imam dijete od 15 godina. Bila sam i u sigurnoj kući zbog nasilja u porodici. Razvela sam se 2008. godine. Presudom suda dodijeljena je alimentacija za dijete od 250 maraka (125 evra), koju bivši suprug ne plaća. Od razvoda do danas praktično nije plaćao alimentaciju ni godinu dana“, ističe ova Banjalučanka za RSE.
Prema njenim riječima, bivši suprug je alimentaciju plaćao putem administrativne zabrane, odnosno na način da je njegova firma oduzimala od plate mjesečni iznos koji je sud dodijelio za alimentaciju. Nakon što je dobio otkaz, dodaje, počeo je da izbjegava svoju obavezu.
„Sud u Banjaluci je potom dao dozvolu za izuzeće imovine, ali on nije imao imovinu na svoje ime. Trenutno bivši suprug radi na crno u inostranstvu“, ističe ova majka.
U Bosni i Hercegovini (BiH) nema zvaničnih podataka o tome koliko se jednoroditeljskih porodica suočava sa nemogućnošću naplate alimentacije. Prema procjenama udruženja koja se bave pravima jednoroditeljskih porodica, pomoć za izdržavanje djeteta ili alimentaciju u BiH plaća prosječno svaki četvrti do peti roditelj ili roditeljka.
Udruženje samohranih roditelja „Ponos“ iz Banjaluke, u jednom od istraživanja koje je uradilo sa Helsinškim parlamentom građana, u Banjaluci i okolnim mjestima, utvrdilo je da alimentaciju redovno plaća tek 7 odsto roditelja, a oko 20 odsto njih plaća povremeno.
Istraživanje je provedeno prije nekoliko godina među 450 jednoroditeljskih porodica. Međutim, u Udruženju „Ponos“ ističu da i novije ankete pokazuju da se situacija ne mijenja.
„Ne pomažu ni sudske presude da se poboljša stanje. Bez obzira i na činjenicu da sud presudi obavezu plaćanja alimentacije, iz nekog razloga, osoba koja ne plaća alimentaciju može lako da se izvuče. Ako ne platite struju ili kaznu za auto, vama automatski idu druge kazne, ali ako ne plaćate za dijete, to se najčešće ne posmatra kao kažnjivo djelo“, kaže za RSE Dijana Miljatović, zakonska zastupnica Udruženja „Ponos“.
Roditelji koji pokušavaju da dobiju alimentaciju već dvije decenije traže od dva bh.entiteta, u čijim je to nadležnostima, da formiraju alimentacione fondove.
Kako kaže sagovornica RSE sa početka priče, za majke koje su u sličnoj situaciji kao ona, podrška institucija, odnosno osnivanje alimentacionog fonda iz kog bi se isplaćivala pomoć za djecu čiji roditelj ili roditeljka ne plaća alimentaciju, bi za njih značila.
„Za moje dijete je, vjerovatno, već kasno dok dočekamo formiranje alimentacionog fonda. Ja znam koliko je to sve teško i koliko je teško kada je nekoga strah reći. Sada imam 'petlju' da pričam o tome. Od 2008. godine prošlo je dosta godina, osamostalila sam se i uspjela sa djetetom. Ova moja izjava je i moja podrška svim ženama da ne odustaju“, navodi ova Banjalučanka.
U jednom od entiteta, Republici Srpskoj (RS), u septembru ove godine je formirana Radna grupa za izradu Nacrta zakona o alimentacionom fondu. Tekst nacrta bi, po riječima Sonje Davidović, ministarke porodice, omladine i sporta RS trebao biti završen za 90 dana. Poslije toga bi se pristupilo izradi zakonskog prijedloga.
„Kada pripremimo tekst prijedloga zakona, onda bismo mogli planirati za narednu godinu programom rada Narodne skupštine i Zakon o alimentacionom fondu“, navodi Davidović za RSE, dodajući i da će se tokom izrade nacrta saznati i koji je to broj majki i očeva koji bi bili korisnici Alimentacionog fonda, kako bi se utvrdilo i koji bi početni kapital trebao za početak rada fonda.
„Prema podacima iz 2019. godine imamo negdje oko 200 majki i oko 50 očeva u RS gdje se oni staraju i izdržavaju djecu, a nemaju, ne dobijaju alimentaciju, roditelji ne izvršavaju to svoje pravo po osnovu pravosnažne sudske odluke. Prema ovim podacima, ta neka početna, inicijalna sredstva za alimentacioni fond bila bi oko milion maraka“, rekla je Davidović.
Ministarka, međutim, nije govorila o konkretnim rješenjima, ali je istakla da su se razmatrala rješenja zemalja u regionu.
„Na Radnoj grupi biće da se opredijeli o najboljem modelu za način funkcionisanja Alimentacionog fonda. Cilj je, u stvari, da stanemo nekako iza tih roditelja, da imaju tu jednu sigurnost i da svako dijete ima pravo na ono što mu pripada“, ističe Davidović.
Kakva je situacija u Federaciji BiH?
U Centru za ženska prava iz Zenice, koje se bavi i zastupanjem ugroženih jednoroditeljskih porodica zbog neplaćanja alimentacije, ističu kako se roditelji koji ne pomažu u izdržavanju djeteta ili djece često pravdaju neimaštinom, nemogućnošću plaćanja.
„Nekada jednostavno ne žele da plaćaju, smatrajući da novci idu u ruke drugog bračnog ili vanbračnog partnera ili sa djetetom“, navodi za RSE Sabina Mahić iz Odjela pravne i psihološke podrške Centra.
Alimentacija se često izbjegava radom na crno, kada je teško dokazati primanja.
„Susrećemo se i sa prepisima imovine u vlasništvo bliskog srodnika ili nekoga u koga imaju povjerenje. Često mijenjaju i firme za koje rade. Mi ih često pronalazimo, ali onda daju najčešće otkaz. U posljednje vrijeme imamo i slučajeve da bježe iz zemlje, na rad u inostranstvo. Teško ih tamo pronađemo, ali kada ih i pronađemo, isto tako napuštaju radno mjesto“, kaže Mahić.
U Centru za ženska prava ističu kako nema jedinstvenih podataka o tome koliko se provode sudske presude o naplati alimentacije, ali da njihova iskustva iz prakse pokazuju da je znatno manje majki koje su uspjele da naplate alimentaciju nakon sudske presude, od presuda nakon kojih naplata nije bila moguća.
Isto tako, navode da nisu zabilježili niti jednu sudsku presudu kojom bi bila određena mjera zatvora. Krivičnim zakonima u RS i FBiH propisano je krivično djelo za one koji ne plaćaju alimentaciju po sudskoj presudi.
„Za takvo djelo se može izreći kazna zatvora čak do tri godine. Iz naše prakse nismo imali niti jednu takvu kaznu. Problem je u samom Zakonu gdje se traži da se dokaže umišljajno postupanje dužnika. U suštini žena mora da dokaže da svjesno ne želi da plaća alimentaciju“, ističe za RSE Aida Ćosić, koordinatorica Odjela za pravnu i psihološku pomoć u Centru za ženska prava iz Zenice.
Šta kaže zakon u Federaciji BiH?
Vlada Federacije BiH je 2014. godine zadužila entitetsko Ministarstvo pravde da u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalne politike razmotri mogućnost za osnivanje Alimentacionog fonda i Vladi dostavi prijedlog za rješenje.
Do danas nije ništa učinjeno da se Fond uspostavi.
U Ministarstvu rada i socijalne politike FBiH, u odgovoru na upit RSE, navode da je članom 237 Porodičnog zakona FBiH propisano da je organ starateljstva (centar za socijalni rad, odnosno opštinska služba kojoj su povjereni ti poslovi) dužan osigurati sredstva za izdržavanje djeteta. No Zakon, kako se navodi, ne sadrži precizne odredbe o načinu finansiranja, niti odredbe za izradu podzakonskog akta koji bi to regulisao.
U tom kontekstu, u Ministarstvu rada i socijalne politike ističu kako su oni i inicirali zaključak Vlade FBiH kojim je zatraženo od Ministarstva pravde FBiH da preciznije dopuni Zakon u smislu definisanja finansiranja.
U tom Ministarstvu navode i da od ranije raspolažu “podatkom da ima 97 evidentiranih zahtjeva za osiguranje sredstava za izdržavanje maloljetne djece iz budžetskih sredstava Federacije BiH”.
Ističu i kako nisu upoznati da li je Ministarstvo pravde preduzelo aktivnosti na dopuni Porodičnog zakona FBiH.
Iz Ministarstva pravde FBiH nisu odgovorili na upit RSE šta su razlozi neformiranja Alimentacionog fonda.
Nema 'prisilne' naplate alimentacija
Projekt koordinatorica u Fondaciji Cure iz Sarajeva Selma Hadžihalilović kaže za RSE kako postoje i majke i očevi koji ne pokreću sudske postupke za prisilnu naplatu alimentacije.
“ U razgovoru sa pravnim zastupnicima oni shvate da će ti procesi biti jako dugi, da će koštati finansijski i da nema mogućnosti prisilne naplate, jer druga strana će uvijek pronaći neki razlog kojim će opravdati na sudu zašto ne izvršava sudsku presudu o izdržavanju djece”, navodi Hadžihalilović.
U Bosni i Hercegovini nema jedinstvenog zakona na nivou države kojim bi se definisala pitanja prava porodice. To je regulisano porodičnim zakonima na nivou entiteta.
Tim zakonima određeno je da dijete nakon razvoda roditelja mora nastaviti živjeti istim standardom kao dok su roditelji bili zajedno.
