Potpuna implementacija projekta Kuiper najavljena je za prvu polovinu 2024., a dovoljno satelita za početak ranih korisničkih pilot projekata trebalo bi se lansirati u drugoj polovici godine
Hiljadu lasera "zasvjetlit" će u niskoj Zemljinoj orbiti, a mete njihovih snopova bit će vlastiti komunikacijski sateliti. Amazon je naime već lansirao dva prototipa internetskih satelita opremljena infracrvenim laserima koji prenose podatke brzinom od 100 gigabita u sekundi na udaljenosti od gotovo 1000 kilometara. Tvrtka kaže da će svi njeni nadolazeći sateliti projekta Kuiper uključivati takve međuveze, tvoreći isprepletenu mrežu velike brzine za usmjeravanje podataka diljem svijeta.
Konstelacija 3236 satelita
Projekt Kuiper je inicijativa kojom se globalno želi povećati širokopojasni pristup putem konstelacije 3236 satelita u niskoj Zemljinoj orbiti (LEO) kojom će se brza i pristupačna širokopojasna veza omogućiti i udaljenim, signalima slabo pokrivenim dijelovima svijeta.
SpaceX-ov konkurentski sustav Starlink, koji se već može pohvaliti s više od 1,5 miliona korisnika, uključujući i ukrajinsku vojsku, s optičkim međuvezama eksperimentira posljednjih godinu dana. Njihova najnovija generacija satelita navodno raspolaže s više od 8000 svemirskih lasera.
Sada je u toku utrka za izgradnju prve potpune konstelacije optičke međusatelitske veze (OISL) po cijeni koja će biti konkurentna zemaljskim 5G i mrežama s vlaknima.
Flote satelita
Laseri imaju puno smisla u golemoj praznini. Optički signali imaju višu frekvenciju, a time i veću propusnost od radiovalova. Laseri također fokusiraju signale u mnogo uži snop, povećavajući sigurnost i smanjujući zahtjeve za napajanjem. Uži snopovi znače manji rizik od međusobnog ometanja optičkih signala iz različitih sazviježđa, a izvan radijskog područja nema regulatora koji operaterima govore koje dijelove elektromagnetskog spektra smiju, a koje ne smiju koristiti.
Velika flota OISL satelita u niskoj zemljinoj orbiti može odbijati signale diljem svijeta, poboljšavajući pokrivenost u područjima s nekoliko zemaljskih stanica za povezivanje na zemaljski Internet. A uz svjetlost koja putuje 50 posto brže u vakuumu nego kroz staklena vlakna, mreža u orbiti teoretski bi mogla povezati korisnike s različitih kontinenata mnogo brže od podvodnih kabela.