"Dodik čini nemogućim da Sjedinjene Američke Države i Evropska unija nastave ignorisati njegove poteze prema de facto nezavisnosti.
Pitanje je: što oni mogu učiniti u tom pogledu?", piše u kolumni za Peacefare.net, američki analitičar za Balkan, profesor na Johns Hopkins Univerzitetu u Washingtonu, Daniel Serwer.
Niz opcija
U slučaju da se Dodik, uz podršku Moskve, odluči na secesiju, profesor Serwer je ponudio niz opcija koje stoje na raspolaganju Washingtonu i Bruxellesu, kojima bi se spriječilo povijanje pred etničkom autoritarnom vladavinom i stvaranje Miloševićeve Velike Srbije sada preimenovane u "srpski svet", prenosi Antena M.
Prijetnja srpskog političkog “bosa” Milorada Dodika od prošlog mjeseca, blijedi u prazničnoj magli. Niko ko posmatra bosanskohercegovačku politiku ne bi se trebao opuštati. Jasno je rekao da je njegov cilj de facto secesija Republike Srpske (RS). Vlast ovog regionalnog entiteta prostire se na 49 posto teritorije Bosne i Hercegovine.
Dodik se kreće malim koracima, ali korak po korak. Svaki put reže parče salame kako bi se približio onome što želi. Prošlog mjeseca Narodna skupština RS okupila se kako bi započela planiranje povlačenja u periodu od šest mjeseci iz sigurnosnih, pravosudnih i poreskih institucija BiH.
Sve su one uspostavljene nakon rata 1992-95. koji se završio Dejtonskim mirovnim sporazumom. Američki napori "da se Bosna vrati sa litice" makar su natjerali Dodika da se zaustavi na ivici.
Dodikov plan
Malo je vjerovatno da će mnogo odstupiti ili proglasiti nezavisnost. Dodikov plan je uništiti bosansku državu, ovaj minimum koji postoji. On želi da se RS povuče iz vitalnih institucija u Sarajevu pod velom zakonodavnog odobrenja. Tada bi bio svemoćan i nikome ne bi odgovarao u svom vlastitom feudu. Ako u tome ne uspije, on želi da njegova prijetnja secesijom spriječi svako daljnje jačanje vlasti u Sarajevu.
Rusija će podržati Dodikove poteze i pokušati da ga zaštititi. Moskva već negira ovlasti visokog predstavnika u Bosni, koji je odgovoran za civilnu implementaciju Dejtonskih sporazuma. Predsjednik Srbije, Vučić (Aleksandar) bit će oprezniji jer se boji neodobravanja EU i SAD-a. No, njegovi poslušnici, uključujući ministra unutrašnjih poslova Vulina (Aleksandar), otvorenije navijaju. RS je važna komponenta onoga što nazivaju “srpskim svetom”. To bi bila velika srpska država koja bi uključivala susjedno srpsko stanovništvo.
Umjereni političar
Dodik je oličenje etničkog autoritarnog ideala. Započeo je politički život kao relativno umjereni političar u bosanskohercegovačkom kontekstu. Ali on je postao nagator zločina (uključujući i genocida) koje je RS počinila tokom rata 1990-ih. On je sada glavni zagovornik srpske izuzetnosti, poslušna marioneta Moskve i duboko korumpirani džeparoš nezakonito stečene imovine.
Dejtonski sporazumi dijele bosansku pitu po etničkim linijama. To smanjuje političku konkurenciju i podstiče predatorsko ponašanje. Većina ljudi u Washingtonu i Bruxellesu razumije da je Dodik nepopravljiv. Stoga njihove diplomate umjesto toga naporno rade kako bi natjerali predsjednika Srbije Vučića da ga obuzda, nudeći uglavnom šargarepu i tek po koji štap.
To više ne funkcioniše tako dobro kao nekada. Kao i njegov genocidni prethodnik, Radovan Karadžić, Dodik sebe smatra političkim konkurentom Vučiću u Beogradu, a ne samo pokrajinskim stranačkim šefom u Banjoj Luci. Dolazi vrijeme za obračun ovih srpskih paladina.
Vučić je neupitno moćniji, ali je Dodik korisniji Rusima. Oni bi de facto odcjepljenje RS-a smatrali korisnim presedanom i monetom za potkosurivanje za otcijepljene provincija pod njihovom kontrolom u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. Moskva bi takođe uživala u izbacivanju iz kolosijeka ono što se smatrao trijumfom zapadnog unipolarnog trenutka iz 1990-ih: pregovorima o okončanju bosanskog rata.
Ne mogu više ignorisati
Dodik čini nemogućim da SAD-e i EU nastave ignorisati njegove poteze prema de facto nezavisnosti. Pitanje je: što oni mogu učiniti u tom pogledu? Sljedeći put kad bude rezao salamu, kako bi trebalo da reaguju?
Prvo, EU i SAD-e treba da ponište sve odluke u Skupštini RS koje su u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom i kasnijim odlukama visokog predstavnika. Visoki predstavnik u BiH (OHR) to može učiniti potezom olovke. Ali što onda? Kako se njegove odluke sprovode?
Nekada davno visoki predstavnik ne bi oklijevao da smijeni Dodika sa dužnosti. Ali, da li to više izvodljivo? Druga mogućnost je njegovo hapšenje zbog pobune protiv bosanske države, za što je očito kriv. Ali čini se da bosanskohercegovački tužitelji nisu voljni a vjerovatno i sposobni da to učine.
Okončati aranžmane
Ako se ništa ne može učiniti unutar Bosne, onda teret pada na Vašington, Brisel i evropske prijestonice (ako EU ne bude djelovala zajedno).
Morat će nametnuti sankcije za kažnjavanje Dodika lično, svih članova Skupštine RS-a koji glasaju za povlačenje iz bosanskohercegovačkih institucija, i institucionalno RS-u, uključujući okončanje sviha aranžmana sa Svjetskom bankom i MMF-om, kao i bilateralnu pomoć i pristup međunarodnim finansijskim tržištima.
Ako bi se RS de facto odcijepila od Bosne, ne bi trebala imati koristi od grantova ili zajmova dostupnih njenoj suverenoj državi. Bilo bi licemjerno dopustiti da bilo kakvo međunarodno finansiranje ili zvanična razvojna pomoć stigne u RS.
Postoje i drugi mogući potezi. Bruxelles i Washington bi mogli zatvoriti predstavništva RS. Međunarodno vojno prisustvo, snage EUFOR-a, mogle bi premjestiti trupe u vitalni grad na sjeveroistoku - Brčko, dok bi Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) i SAD-e tamo razmjestile trupe NATO-a, kako bi spriječili bilo kakve pokušaje Sarajeva ili Banje Luke da ga zauzmu. Želite ostaviti utisak? Britanci i Amerikanci mogli bi stići sa stotinama padobrana izvan Banje Luke, u vojnoj vježbi NATO-a.
Dodiku i svim drugim političarima koji podržavaju de facto secesiju mogao bi biti zabranjen dolazak u Sarajevo, a svi zahtjevi za srpsko odobravanje postupaka bosanske vlade tamo bi mogli biti ukinuti. Svako finansiranje RS iz Sarajeva moglo bi prestati. Bosna bi se mogla vratiti svom prijeratnom ustavu, ili osmisliti novi koji će izbrisati RS, kao i Federaciju i njene kantone, oslanjajući se na opštine za lokalnu samoupravu.
Glavna stvar
Ovo je ilustrativan, ne i iscrpan popis opcija, a ne preporuka. Glavna stvar je da Bruxelles i Washington više ne bi trebali umanjivati ili ignorisati Dodikove poteze. Ako to učine, Bosanci patriote, koji su bili glavne žrtve rata 1992-95, uzet će stvari u svoje ruke, i osvojiti Brčko prije Dodika.
To bi takođe označio i neuspjeh Dejtona, ali onaj koji bi sačuvao suverenitet i teritorijalni integritet zemlje, kao i njenu multietničnost.
Za svakoga ko misli da je demokratija poželjniji sistem vlasti, to bi bilo bolje od secesije političkih i ideoloških nasljednika Radovana Karadžića koji negiraju genocid, i povijanja pred etničkom autoritarnom vladavinom uz podršku Moskve i stvaranje Miloševićeve Velike Srbije
