Sve izgleda kao scena iz hladnog rata.
Nepredvidivi ruski predsjednik skuplja hiljade vojnika na granici susjedne zemlje, Ukrajine. Prijetnja invazijom. Mogući krvavi požar između Istoka i Zapada.
Ali ono što može izgledati kao opasna epizoda iz prošlog vremena bit će ove sedmice u centru globalne diplomatije, kada se Sjedinjene Države, njihovi saveznici u NATO-u i Rusija sastanu na raznim razgovorima u Ženevi, Beču i Briselu koji imaju za cilj spriječiti još jedan ruski upad u Ukrajinu, piše New York Times.
To potencijalno vojno rasplamsavanje prijeti destabilizacijom ionako nestabilnog postsovjetskog regiona, pogođenog prošlosedmičnom narodnom pobunom u Kazahstanu. To bi također imalo ozbiljne posljedice po sigurnosnu strukturu koja je upravljala Evropom od raspada Sovjetskog Saveza prije tri decenije.
U potezu koji je pogoršao ionako napete odnose između Washingtona i Kremlja, Rusija je mobilizirala više od 100.000 vojnika u blizini svoje granice s Ukrajinom. Sjedinjene Države su otkrile obavještajne podatke koji pokazuju da Rusija ima ratni plan koji predviđa invazijsku snagu od 175.000 vojnika koju bi ukrajinska vojska, uprkos opremi i obuci koju su obezbijedili SAD, imala malo mogućnosti da zaustavi.
U petak je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg upozorio da je "rizik od sukoba stvaran".
Rusija je napravila listu dalekosežnih zahtjeva: da NATO obeća da će zaustaviti dalje širenje na istok i povući svoje trupe iz članica NATO-a koje se graniče sa Rusijom; da Ukrajina obustavi raspoređivanje NATO naoružanja; i da Ukrajina popušta ruskim uslovima za rešenje u ratu u istočnom dijelu zemlje.
U suštini, Putin nastoji da prekroji posthladnoratovske granice Evrope, uspostavljajući široku sigurnosnu zonu kojom dominiraju Rusi i silom povlačeći Ukrajinu u orbitu Moskve, ako je potrebno.
U slučaju invazije, Sjedinjene Države i njihovi saveznici zaprijetili su uvođenjem niza sankcija koje bi bile daleko dalje od onih koje su uvedene 2014. godine, nakon ruske aneksije Krima. Putin je upozorio da bi uvođenje novih sankcija moglo dovesti do "potpunog raskida" u odnosima s Washingtonom.
Napetosti između Ukrajine i Rusije tinjaju od 2014. Tada je Ukrajina zbacila svog proruskog predsjednika, a ruska vojska je prešla na ukrajinsku teritoriju, anektirajući Krim i podstičući pobunu separatista u istočnoj Ukrajini. Slabo primirje postignuto je 2015. godine, ali mir je bio neuhvatljiv usred teškog rata koji je ubio više od 13.000 vojnika i civila.
Položaj Kremlja prema svom susjedu je sve čvršći, jer je predsjednik Rusije Vladimir Putin sve više insistirao na tome da je Ukrajina suštinski dio Rusije, kulturno i historijski. Zabrinutost je izražena krajem oktobra, kada je Ukrajina upotrijebila naoružani dron za napad na haubicu kojom su upravljali separatisti koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini. Rusija je napad nazvala destabilizujućim činom koji je prekršio sporazum o prekidu vatre.
Šta Putin želi?
Sada star 69 godina i koji se približava sumraku svoje političke karijere, Putin je odlučan da oplemeni svoje naslijeđe i da ispravi ono što je dugo smatrao najvećom katastrofom 20. stoljeća: raspad bivšeg Sovjetskog Saveza.
Potvrđivanje moći Moskve nad Ukrajinom, zemljom od 44 miliona ljudi koja je prethodno bila dio sovjetskog bloka i dijeli granicu od 1900 kilometara s Rusijom, dio je njegovog cilja da povrati ono što smatra ruskim zasluženim mjestom među velikim svjetskim silama, zajedno sa Sjedinjenim Državama i Kinom.
Putin je sve više prikazivao širenje NATO-a na istok kao egzistencijalnu prijetnju njegovoj zemlji i insistira na tome da je vojno jačanje Moskve reakcija na intenziviranje ukrajinskih veza sa alijansom. Čini se da ima namjeru da vrati sat 30 godina unazad, neposredno prije raspada Sovjetskog Saveza.
Vrijeme mobilizacije ruskih trupa možda nije slučajnost. Putin nastoji da pojača nacionalističku podršku kod kuće usred bijesne pandemije i posrnule ekonomije. Prošle godine opozicione grupe održale su neke od najvećih protesta protiv Putina u posljednjih nekoliko godina.
Ali dok su neki analitičari Putina prikazali kao lukavog šahista koji vješto manipuliše Zapadom, njegov najnoviji gambit bi mogao da se obori. NATO bi mogao pojačati svoje vojno prisustvo u zemljama članicama koje se graniče sa Rusijom, poput Baltika. A invazija bi dovela do kažnjavanja sankcijama koje bi mogle umanjiti njegovu podršku u zemlji umornoj od stranih avantura koje crpe resurse koje bi mnogi radije vidjeli potrošenim kod kuće.
U međuvremenu, u Ukrajini, agresivno držanje Moskve dodatno je razbuktalo nacionalističke strasti, a građanske milicije se spremaju za dugotrajnu gerilsku kampanju u slučaju ruske okupacije. A ako je cilj Putina da ponovo potvrdi rusku sferu utjecaja, invazija Ukrajine bi dodatno destabilizirala postsovjetski region, gdje ruske trupe pomažu u uspostavljanju reda u Kazahstanu, a Bjelorusija još uvijek tinja nakon ustanka 2020. godine.
Kako Sjedinjene Države planiraju odgovoriti?
Početkom decembra, predsjednik Biden je jasno stavio do znanja da njegova administracija ne razmišlja o slanju trupa u Ukrajinu, jer, između ostalih razloga, Ukrajina nije članica NATO saveza i ne potpada pod njeno opredjeljenje za kolektivnu odbranu.
Umjesto toga, Biden je rekao da će pojačati američko vojno prisustvo u zemljama NATO-a koje se graniče sa Rusijom. I, govoreći o Putinu, obećao je da će biti "ekonomskih posljedica kakve nije vidio". Američki zvaničnici su nagovijestili da bi se Washington mogao okrenuti svom kineskom priručniku - potencijalno uvesti sankcije koje bi Rusima mogle uskratiti njihove voljene telefone, laptopove i druge uređaje nove generacije, a vojsku i naprednu opremu. Postoji i opcija odsjecanja Rusije od međunarodnog bankarskog sistema, iako analitičari kažu da je to malo vjerovatno.
Intenziviranje sukoba u Ukrajini testiralo bi odlučnost Bidenove administracije jer Sjedinjene Države rade na vraćanju povjerenja u američko globalno vodstvo nakon nedavnog neurednog povlačenja iz Afganistana i njegovog povlačenja iz vanjskih angažmana pod predsjednikom Donaldom J. Trumpom.
Način na koji Sjedinjene Države postupaju s Rusijom i Ukrajinom utjecat će na njihove tekuće napore na obnovi narušenih veza sa NATO saveznicima nakon Trumpovog predsjedavanja, tokom kojeg je Trump proglasio alijansu "zastarjelim", nazvao zemlje članice mrtvim udarcima i u početku je odbio eksplicitno podržati temelje NATO-a princip uzajamne odbrane.
Eskalirajuća kriza u Ukrajini također prijeti da poremeti nedavne napore Sjedinjenih Država i NATO-a da preusmjere pažnju alijanse na sigurnosni izazov koji predstavlja Kina, i gurnula bi ga nazad ka tradicionalnoj ulozi zaštite Evrope i, samim tim, Sjeverne Amerike.
Odgovor NATO-a na pokušaj Rusije da neutralizira alijansu također će pomoći u oblikovanju njegove geopolitičke težine u godinama koje dolaze.
Šta je u pitanju za Evropu?
Evropa je na kocki da li može dozvoliti Putinu da uruši bezbednosnu strukturu koja je pomogla da se održi mir na kontinentu od Drugog svetskog rata. Konflikt je takođe ogolio slabost Evropske unije i njen neuspeh kao spoljnopolitičke sile u međunarodnim odnosima.
Evropska unija nema mjesto za stolom u većini ovih razgovora, koji se, na kraju krajeva, odnose na evropsku sigurnost, i nastoji da bude više uključena.
Odlaskom kancelarke Angele Merkel, koja je odrasla na istoku, tečno govori ruski i razvila dobar radni odnos sa Putinom, Evropa je izgubila neprocenjivog sagovornika sa Moskvom. Njen nasljednik, kancelar Olaf Scholz, manje je poznata osoba u vanjskim poslovima i šef je komplikovane koalicije koja je više kritična prema Rusiji od svoje Socijaldemokratske partije.
Evropa ima važne trgovinske veze sa Rusijom i mogla bi izgubiti mnogo više od SAD od sankcija uvedenih nakon ruske invazije na Ukrajinu. Takođe zavisi od isporuke ruskog gasa, slabosti koju je gospodin Putin iskoristio u prošlim sporovima.
