Obično se anksioznost javlja kao grom iz vedra neba čak i onda kada osoba ne osjeća nikakvu neposrednu ‘’opasnost’’ ili osjećaj ugroženosti.
To je često slučaj s hroničnom anksioznošću odnosno anksioznom poremećaju koji može dovesti do promjena u centru mozga koji je zadužen za strah koji se zove amigdala. To je dio mozga koji je zadužen za obradu informacija (misli i iz vanjskog svijeta) koji imaju emocionalnu važnost i kontekst.
To znači da na osnovu tih informacija osjećamo i doživljavamo sve ono što nam se događa. Ponavljajuća aktivacija reakcije mozga na strah u amigdali može dovesti do pretjerane aktivnosti tog dijela mozga i hiperosjetljivosti na sve i svašta što znači povećanu osjetljivost na potencijalne prijetnje ili percipiranu opasnost koja onda rezultira pojačanim stanjem anksioznosti čak i u situacijama kada ne postoji nikakav rizik.
U biti, moždane ‘’sklopke’’ straha u amigdali postaju ‘‘umrežene‘‘ da reagiraju reaktivno i da se lako okidaju, a što kao simptom ima intenzivan osjećaj anksioznosti. Drugim riječima, emocije mogu biti i naš gospodar i sluga i utječu na sve aspekte našeg života. Skrivaju se u tom majušnom djelu mozga i iz njega kreću i oblikuju na ovaj ili onaj način naš svakodnevni život.
Personalizirani pristup
Hronična anksioznost ili neki od inih poremećaja zahtjeva temeljitu procjenu i jedan personaliziran plan tretmana odnosno oporavka umjesto da se svi tretiraju na jedan te istim način, i to najčešće farmakoterapijom koja možda i nije nužna. Svaki pacijent ili klijent zaslužuje personaliziran pristup umjesto da se sve trpa u isti koš.
Fokus u personaliziranom pristupu ozdravljenja i iscjeljenja treba biti prvenstveno na uzroke koji su doveli do stanja anksioznog poremećaja i faktora odnosno čimbenika koju anksioznost održavaju itekako aktivnom i ometaju normalno funkcioniranje osobe a manifestira se na kognitivnom nivou (mislima) i ponašanju, i tjelesno fiziološkom simptomatologijom.
Ako ste se prepoznali, osvijestili i priznali sebi da ste anksiozni, postoje načini kako se nositi s anksioznošću. Bez obzira na to koliko ste načitani, radite na sebi i sl. zapravo je jako izazovno i ponekad gotovo skoro nemoguće pomoći sebe svjesnim radom jer se radi o dubinskom unutarnjem procesu pa je puno pametnije i bolje da si pronađete terapeuta koji će vam pomoći na vašem putu upoznavanja sebe.
Kako se uhvatiti u koštac i savladati anksioznost?
- Dajte sebi vremena i truda da razumijete i shvatite svoju anksioznost i šta se krije iza nje - uđite u uzroke. U biti, anksioznost se javlja kao odgovor (simptom) na stresnu situaciju ili dugotrajne patološke konflikte (uzroci), pa se osoba osjeća uznemireno, uplašeno, zabrinuto, uznemireno, ugroženo i bespomoćno. Stoga je jako važno da osoba koja se tako osjeća u svakodnevnim situacijama ipak potraži stručnu pomoć odnosno da reagira na vrijeme kako se ne bi dovela u situaciju da trpeći svoju anksioznost duže vrijeme manifestira neko tjelesno oboljenje, i pogorša svoje psihičko stanje.
- Prakticirajte svakodnevno prihvatanje sebe takvim kakvi jeste i budite fleksibilni odnosno manje rigidni jer vas rigidnost kao obrazac ponašanja kojega ste usvojili samo pogoršava i otežava življenje i u ponekad novim i složenim životnim situacijama.
- Umirite svoj nervni sistem kada ste pod stresom. Naš autonomni nervni sistem je pokretačka snaga iza našeg odgovora na stresne situacije odnosno na borbu ili bijeg pa je korisno znati i naučiti kako regulirati taj odgovor.
- Suočite se sa svojim tjeskobnim mislima umjesto da ih potiskujete prakticirajući nezdrave obrambene mehanizme (potiskivanje, otvorena i pasivna agresija, projiciranje…) i loše navike (emocionalno prejedanje, ovisnosti…)
- Prestanite se previše fokusirati na svoje simptome tjeskobe i umjesto pitanja ‘‘zašto‘‘ (se to meni događa) fokusirati se na ‘‘kako‘‘ i ‘‘što‘‘ (mogu sada napraviti i kako)?
- Naučite se nositi s čitavim spektrom emocija poglavito onih neugodnih koje donosi kronična anksioznost - osvijestite ih, imenujte i ne bježite od njih koristeći već spomenute loše mehanizme obrane kojima nastojite pobjeći od emocija (odnosno od sebe).
- Naučite se nositi s neizvjesnošću koju donosi život. Nakon pandemije, a zapravo oduvijek neizvjesnost je postala nešto sasvim normalno koliko god to zvučalo čudno. Upravo je jedan od ciljeva rada na sebi da se osnažimo iznutra i postanemo mentalno i duhovno otporniji da budemo sposobni podnijeti neizvjesnost. Ako ste se uskladili da funkcionirate samo s izvjesnošću i sigurnošću, što jesu jedne od osnovnih ljudskih potreba, a u čijoj se osnovi krije čovjekova želja da izbjegnemo bol i postignemo zadovoljstvo, vrijeme je da malo ažurirate svoj ‘‘program‘‘ (mindset).
- Skupite hrabrosti i suočite se sa svim svojim strahovima i onim svjesnim kao i onim duboko potisnutim koje niste procesuirali, a koji se danas manifestiraju različitom somatskom ili psihološkom simptomatologijom.
- Jako je dobro da osvijestite da sve neprerađene odnosno neprocesuirane traume i emocionalne boli itekako utječu na vašu anksioznost. Naravno, na negativan način.
I na kraju bi bilo dobro poglavito ako radite s nekim, a možete naravno i sami osmisliti i provesti u djelo svoj personalizirani putokaz osobnog razvoja i rasta za vašu budućnosti i puno mirniji i opušteniji život sa svrhom.
Promjene počinju s nama. To već znate samo što nikako ne kužite kako to sprovesti u djelo, zar ne?
