Prije otprilike 1,5 miliona godina, dvije vrste drevnih hominina, Homo erectus i Paranthropus boisei, prošle su duž obale drevnog jezera, ostavljajući za sobom otiske stopala u blatu. Ti su se otisci, zajedno s tragovima divovskih ptica, fosilizirali, pružajući jedinstven uvid u njihove živote i okoliš u kojem su živjeli. Istraživanje, objavljeno u časopisu Science, pokazuje kako su ovi hominini dijelili prostor, a možda čak i vrijeme, na način koji do sada nije bio tako precizno dokumentiran.
Otkriveni 2021. godine u porječju Turkana, u današnjoj Keniji, otisci predstavljaju prvi konkretan dokaz da su ove dvije vrste živjele na istom području u isto vrijeme. Prema dr. Kevinu Hatali, evolucijskom biologu i glavnom autoru istraživanja, otisci sugeriraju da su se ove dvije vrste mogle susresti, ili su barem prošle istim putem unutar nekoliko sati.
Povezivanje fosila pomoću novih tehnologija
Koristeći najmodernije 3D tehnologije, naučnici su analizirali otiske kako bi rekreirali njihovu historiju. Homo erectus, poznat kao jedan od direktnih predaka modernih ljudi, bio je prilagođeniji za lov i migracije, dok je Paranthropus boisei, s masivnim zubima i širokim licem, bio biljojed i vjerojatno se oslanjao na različite resurse. Naučnici vjeruju da ove razlike u prehrani i životnim navikama objašnjavaju kako su ove vrste mogle dijeliti isti prostor s relativno niskom razinom međusobne konkurencije.
Šira perspektiva homininskog suživota
Ovo otkriće također proširuje razumijevanje kako su tokom historije koegzistirale različite homininske vrste. Slični primjeri uključuju nalaz iz Južne Afrike gdje su ostaci H. erectusa i P. boiseija otkriveni na istom nalazištu. Međutim, otisci iz porječja Turkana su jedinstveni zato jer pružaju izravne dokaze da su ove vrste dijelile prostor gotovo istodobno, piše Gizmodo.
Rebecca Ferrell iz američke Nacionalne zaklade za nauku istaknula je da ovakva otkrića bacaju novo svjetlo na ponašanje drevnih hominina, omogućujući bolje razumijevanje njihove evolucije, uključujući uloge suradnje i natjecanja.
Značenje za evoluciju i daljnja istraživanja
Ovi otisci nisu samo zanimljiv uvid u prošlost, već potiču nova pitanja o interakcijama između različitih homininskih vrsta. Kako su ove vrste koristile svoje okruženje? Jesu li sarađivale, ili su izbjegavale međusobni kontakt? Odgovori na ta pitanja mogli bi promijeniti naše razumijevanje evolucijske historije ljudi i njihovih srodnika.
Dokazi poput ovih naglašavaju kompleksnost naše porodične historije i pružaju priliku za dublje proučavanje odnosa između vrsta koje su oblikovale naš svijet.
