Članica britanskog Doma Lordova, baronesa Arminka Helić napisala je za evropsko izdanje Politicoa članak u kojem poziva Zapad da reagira i da Balkan ne prepušta Kini i Rusiji.
Njen tekst prenosimo u cijelosti:
Čak i nakon Brexita postoji jedan dio Evrope u kojem Ujedinjeno Kraljevstvo i EU moraju hitno preusmjeriti svoje napore i sarađivati: Balkan.
Regija jugoistočne Evrope služi kao mikrokosmos izazova s kojima se Ujedinjeno Kraljevstvo, EU i saveznici širom Zapada suočavaju na globalnom nivou, i kao važan test naše sposobnosti da ih ispunimo.
Na Balkanu vidimo kako će se sistemsko nadmetanje odvijati u cijelom svijetu: kako se autoritarne ideje uporište, a zatim šire; kako Rusija i Kina imaju destabilizirajući i korumpirajući utjecaj; i kako se pomiču na granicama. Ono što se nekada činilo izmišljenim, postaje moguće, a onda i izgledno, a onda se odjednom nalazi u retrovizoru. Zemlje koje bi trebale biti na putu ka prosperitetu, umjesto da postanu stalna središta - i izvoznici - nestabilnosti.
U martu prošle godine, dok je u Beogradu slijetao avion kineskih medicinskih potrepština i liječnika, srpski je predsjednik poljubio kinesku zastavu. Vlada u Beogradu hvalila je kinesku vladu tokom cijele pandemije, a zauzvrat je dobila velike pošiljke kineskih vakcina i medicinske opreme. Ni Rusija nije zaostajala, sa Sputnjikom.
Tokom posljednjeg desetljeća Kina i Rusija sistemski rastu i produbljuju svoj utjecaj na Balkanu. Kineska investicija finansira fabrike koje onečišćuju okoliš i pruža lokalnim samoupravama tehnologiju video nadzora, dok Kina aktivno njeguje sljedeću generaciju novih lidera u regiji. Rusija je u međuvremenu godinama igrala ulogu destruktivnu ulogu, podržavajući dezinformacije, propagandu, nacionaliste i demagoge - podržavajući pokušaj državnog udara u Crnoj Gori i miješajući se u Sjevernu Makedoniju. Obje države pune džepove korumpiranih lokalnih političara i pogoršavaju život običnim građanima.
Trideset godina nakon izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji - u kojoj sam se rodila - zemlje zapadnog Balkana trebale bi napredovati. Kao i njihovi istočni susjedi, trebali su se pridružiti NATO-u i EU, trebali su biti ravnopravni partneri u evropskoj porodici naroda. To je bio san moje generacije: dan nas prestanu gledati kao na manje vrijedne Evropljane, ogrezle u takozvanu "drevnu etničku mržnju"; siromašni južni rođaci nesposobni oponašati evropske vrijednosti. Umjesto toga, zamišljali smo da nam se pomaže u postizanju sigurnosti i prosperiteta, boljem životu kroz EU.
Umjesto toga, širom regije napredak klizi, a nestabilnost raste. Utjecaj Rusije i Kine potiče ovaj proces - a EU i Zapad malo čine da ga spriječe.
Na primjer, u Bosni i Hercegovini prijetnje secesijom i nasiljem sada su redovita obilježja politike. Rasprostranjeno je poricanje genocida. A strani političari, od crnogorskog premijera do ruskog ministra vanjskih poslova, otvoreno podrivaju bosanski suverenitet.
Rusija donira tenkove Srbiji čiji se ekspanzionistički ciljevi u regiji otvoreno izriču, a istodobno prijeti Bosni i Hercegovini, rekavši da će "morati reagirati" ako zemlja razmisli o ulasku u NATO - drugim riječima, ako napravi korake kako bi se osigurala stabilnost i dugoročna sigurnost.
Nedavni non-paper koji predlaže "mirno" raspuštanje Bosne i Hercegovine - navodno napisala slovenska vlada, koja je negirala umiješanost - ukorijenjen je u nacionalističkim idejama izravno iz najcrnjih dana 1990-ih, idejama koje su dovele do rata, etničkog čišćenja i genocida. (Odluka suda u utorak da potvrdi osuđujuću presudu za genocid ratnog zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladića pravovremeno je podsjetila na užas tih dana.) To što se o tim idejama raspravlja u evropskim metropolama pokazuje koliko je malo toga naučeno iz nedavne prošlosti.
Nažalost, odgovor međunarodne zajednice bio je anemičan. Pristupanje EU i dalje se može smatrati dugoročnim protuotrovom za secesionizam, ali nema ozbiljnog napretka prema proširenju EU i ne postoji alternativni plan.
Čak i za pandemiju, nedostajao je naš kolektivni odgovor. Bilo bi lako pružiti pomoć ljudima i zemljama pred vratima EU, zemljama čija je budućnost usko isprepletena s budućnošću svih evropskih država. Bio bi to snažan podsjetnik na snagu EU i Ujedinjenog Kraljevstva kao partnera i prijatelja. Ipak, predugo je Rusiji i Kini bio otvoren put.
Ne mora biti tako. Uz koordiniranu viziju i djelovanje EU i njenih saveznika (Pozvala sam vladu Ujedinjenog Kraljevstva da bude snažan i pouzdan partner), možemo pomoći ljudima u regiji da vrate Balkan na pravi put. Evropske vrijednosti, demokratiju, ljudska prava i transparentnost moramo staviti ispred. Ne možemo pobijediti pod uvjetima naših protivnika.
Moramo se zalagati za reforme i za jače demokratske institucije. Moramo podržati civilno društvo i boriti se protiv korupcije. I prije svega, moramo se odlučno oduprijeti opasnim idejama, o promjenama granica, poricanju genocida i etničkom nacionalizmu, gdje god i kad god isplivaju na površinu. Moramo ponuditi opipljive koristi za napredak i značajne kazne za sve korake koji vode unatrag.
Konkretno, to znači podržati visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini zaduženog za nadzor nad provođenjem Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine, koji je zemlji donio mir, uključujući upotrebu takozvanih bonskih ovlasti uspostavljenih kako bi se osigurao napredak u regiji.
To također znači korištenje evropskih sankcija protiv onih koji žele potkopati mirovne sporazume i koji prijete secesijom.
To znači zadržavanje finansiranja, te politički, vojni i diplomatski angažman. To znači ozbiljno razmišljati o tome kako vratiti planove za pristupanje NATO-u i EU.
Mnogo je razloga za nadati se budućnosti Balkana. Ipak, učinkovita strategija za suzbijanje rastućeg ruskog i kineskog utjecaja, oživljavanja nacionalizma i sve većeg rizika od sukoba već je odavno trebala biti spremna. Historija pokazuje da će nas, ako ovo ne pokušamo sada našom odlukom, događaji natjerati da reagujemo i u budućnosti zahtijevati puno skuplje i složenije intervencije.
