Astronauti koji su ostali zaglavljeni na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS) otkrili su da su gotovo bili izgubljeni u svemiru onog dana kada je njihov Boeing Starliner otkazao.
Butch Wilmore i Sunita Williams proveli su 286 dana na ISS-u nakon što je njihov svemirski brod doživio kvar tokom misije koja je prvobitno trebala trajati samo osam dana, prošlog juna.
U svom prvom obraćanju medijima otkako su se prošlog mjeseca vratili na Zemlju, astronauti su otkrili da je njihova kapsula imala probleme od samog početka, uključujući i gotovo katastrofalnu situaciju prilikom prvog prilaska ISS-u.
Prisjetili su se da su, nakon što je Wilmore preuzeo ručnu kontrolu nad letjelicom, izgubili četiri potisnika, čime su izgubili i sposobnost sigurne navigacije.
Prema pravilima leta, iako su bili nadomak stanice, trebali su se vratiti na Zemlju, ali Wilmore je shvatio da možda uopće neće moći kontrolisano sletjeti.
„Ne znam da li bismo se u tom trenutku mogli vratiti na Zemlju,“ rekao je za Arstechnica. „Ne znam da li bismo mogli. Iskreno, mislim da vjerovatno ne bismo.“
Suočen s neizvjesnom situacijom, Wilmore je morao donijeti odluku da li je rizičnije pokušati povratak na Zemlju ili pokušati usidriti se na ISS-u. Williams je rekla da su njih dvoje imali „mnogo neizgovorene komunikacije“ unutar kapsule.
„Nismo znali tačno šta se dešava, zašto potisnici otkazuju, niti koje bi bilo rješenje,“ dodala je Williams.
Wilmore je objasnio da je nakon otkaza potisnika razmišljao:
„Ne znam da li možemo nazad na Zemlju. Tu smo, nemamo punu kontrolu pokreta, četiri stražnja potisnika su van funkcije, a ja pokušavam vizualizirati orbitalnu mehaniku. Svemirska stanica je okrenuta prema dolje.
Nismo bili tačno u ravni sa stanicom, nego malo ispod nje. Ako ste ispod stanice, krećete se brže. To je orbitalna mehanika – znači da se udaljavamo od stanice.
Razmišljam o svemu tome. Ne znam koliku kontrolu imam. Šta ako izgubim još jedan potisnik? Šta ako izgubimo komunikaciju? Šta da radim?“
Objasnio je da Starliner koristi vizuelni sistem koji svemirsku stanicu koristi kao referentnu tačku, ali je kvar značio da su počeli gubiti tu referencu.
„Nikad nismo u potpunosti izgubili stanicu iz vidokruga, ali smo počeli blago odstupati,“ nastavio je Wilmore.
„Mislim da smo oboje tada počeli biti malo nervozni jer bi nas sistem automatski mogao prekinuti i prisiliti na povratak.“
Na kraju je NASA uspjela ponovno pokrenuti potisnike, ali tek nakon što je Wilmore morao prepustiti kontrolu nad kapsulom, ostavljajući sebe i Williams da plutaju u svemiru.
„To nije bilo lako uraditi,“ dodao je Wilmore.
Na kraju su potisnici proradili, a Williams je rekla da je osjetila ogromno olakšanje kada su se konačno usidrili na ISS-u.
„Napravila sam mali ples sreće. Prvo, naravno, jer volim biti u svemiru i sretna sam što sam na svemirskoj stanici s divnim kolegama,“ prisjetila se.
„Drugo, bila sam zaista sretna što se Starliner uspješno spojio sa ISS-om. Moj osjećaj u tom trenutku bio je: ‘Oh, hvala Bogu, hajde da predahnemo i pokušamo shvatiti šta se desilo.’“
Iako su uspjeli pristati na ISS, Wilmore je dodao da je odmah znao kako će vjerovatno trebati drugi način povratka kući.
„Razmišljao sam – možda se nećemo vratiti ovim svemirskim brodom. Možda nećemo,“ rekao je.
„Jedan od prvih poziva koje sam obavio bio je Vincentu LaCourtu, direktoru leta ISS-a, koji je bio među onima koji su donijeli odluku da se pravila leta prekrše. Rekao sam mu: ‘OK, šta je s ovom letjelicom, da li nam može služiti kao sigurno utočište?’“
