Naučnici su pronašli kvazar, galaksiju koja u svom središtu ima aktivnu supermasivnu crnu rupu, koji je 500 triliona puta svjetliji od Sunca.
Kažu da bi se moglo raditi o najnasilnijem području u svemiru. Naime, crna rupa u središtu kvazara J0529-4351 guta toliko plina i prašine da bismo mogli reći kako "pojede" jednu zvijezdu dnevno. Zato ni ne čudi da je ova crna rupa pomalo pretila te da već sada ima masu od nekih 17 milijardi Sunca.
"To je najgladnija crna rupa koju smo dosad uočili", navode astronomi s Australskog nacionalnog sveučilišta, a prenosi Science Alert.
Misterij supermasivnih crnih rupa
Supermasivne crne rupe u središtima galaksija predstavljaju svojevrstan misterij. Naime, naučnicima još uvijek nije sasvim jasno kako su nastale. Puno manje crne rupe, od nekoliko desetaka solarnih masa, izravni su produkt kolapsa jezgri masivnih zvijezda, a mogu dodatno značajno porasti ako se sudare s drugim crnim rupama zvjezdane mase.
No, supermasivne crne rupe su prevelike za ovaj proces, posebno za ranu historiju svemira. Stoga znanstvenici, kako bi otkrili što se tu točno zbiva, vole baciti oko na supermasivne crne rupe koje se još uvijek razvijaju i rastu. I tu na scenu stupaju kvazari poput J0529-4351, koji u svojoj utrobi skrivaju izuzetno proždrljive crne rupe.
Najsjajniji objekt u svemiru
Zanimljivo je to da gladne crne rupe sa sobom donose puno žarkoga sjaja. Naime, oko njih se rotira i kovitla ogromna masa materijala koji se zbog trenja i gravitacije zagrije na milijarde ili čak trilione stupnjeva i počne bliještati.
Dakle, što više materijala crna rupa proždire, to "podriguje" veći sjaj. Stručnjaci navode da rotirajući disk plina oko ove suparmasivne crne rupe emitira toliko energije da je više od 500 triliona puta svjetliji od Sunca. "Ovaj kvazar je najnasilnije mjesto u svemiru za koje znamo", kazao je astronom Christian Wolf s Australskog nacionalnog sveučilišta.
J0529-4351 je nastao oko 1.5 milijardi godina nakon Velikog praska, što je podosta rano u historiji svemira. Wolf i njegovi kolege su izračunali da njegova crna rupa raste brzinom od oko 370 solarnih masa godišnje i da je blizu Eddingtonove granice - najveće stabilne brzine kojom se crna rupa može hraniti.
