Na početku rata u Ukrajini, sankcionirani ruski oligarsi pretrpjeli su poniženje - oduzeti su im brojni privatni avioni. Sve se događalo pod kišobranom operacije Kleptokepčur, prilikom koje je radna grupa pod vodstvom američkog ministarstva pravosuđa, s namjerom da pritisne najuži krug ruskog predsjednika Vladimira Putina, obećala da će "zaplijeniti imovinu" sankcioniranih ruskih oligarha. Ipak, mnogi avioni su preko noći nestali, bilo zato što su bili u zemljama koje nisu uvele sankcije – ili zato što su preseljeni na vrijeme. Nazvani su avioni duhovi.
Tada se dogodila bizarna stvar, piše britanski Telegraph. Mnogi avioni naprosto su počeli da nestaju iz evidencija, naprimjer neke od njih je nemoguće pronaći putem usluge praćenja kao što je FlightRadar. Jasno, mnogi od aviona su preregistrovani pod novim brojem.
Zvanični podaci ruske Savezne agencije za vazduhoplovni saobraćaj pokazuju da je prošle godine zabiljježen nalet novih registracija privatnih aviona.
Avioni moraju biti registrovani kod nacionalnog tijela i njihova ponovna registracija u različitim zemljama potpuno je legalna. Proces je donekle sličan registraciji automobila, kaže Johnatan Russel, partner u firmi Jaffa & Co advokati za superjahte i vazduhoplovstvo.
Jedna od posljedica takve akcije je da vlasnici luksuznih aviona, tj. ruski oligarsi, sada uživaju novi stepen anonimnosti kada lete oko svijeta. Avioni moraju biti registrovani kod nacionalnog tijela i njihova ponovna registracija u različitim zemljama potpuno je legalna.
Nadalje, većina oligarha posjeduje svoje privatne avione kroz komplikvane strukture koje uključuju offshore firme što otežava utvrđivanje vlasništva. Samo je Forbes identifikovao čak 26 aviona povezanih s ruskom finansijskom elitom. Kretanje ovih mlaznjaka moglo se pratiti korištenjem njihovih repnih brojeva na servisima otvorenog koda kao što je FlightRadar.
Analiza pokazuje da mnogi i dalje slobodno lete po svijetu u zemlje koje nisu uvele sankcije.
Naprimjer, avion za koji se smatra da pripada Dmitriju Mazepinu, vlasniku proizvođača đubriva Uralčem, letio je između Sočija, gdje se priča da je Putin stacioniran, Dubaija, Mauricijusa, Maldiva i Kazahstana.
Drugi povezan s Vladimirom Potanjinom, vlasnikom Norilsk Nickela i jednim od Putinovih saradnika, redovno putuje između Istanbula, Moskve i Sočija, ponekad s vremenom povratka unutar nekoliko sati.
Gulfstrim 650 povezan s Hermanom Grefom, zvaničnikom najveće ruske državne banke, putovao je između Namibije, Zimbabvea, Uzbekistana i Dubaija.
Mazepin, Potanjin i Gref podležu sankcijama u Velikoj Britaniji. EU je također sankcionisala Grefa i Mazepina. SAD su sankcionisale Potanjina i Grefa.
Ostala odredišta na kojima su letjeli avioni povezani sa sankcionisanim oligarsima uključuju Delhi, Puket, Teheran, Kairo i Azerbajdžan, kao i Peking i Žengžou u Kini.
Međutim, letovi u Iran, Kinu i Indiju prije će biti poslovnog karaktera. Kina i Indija postale su važni trgovinski partneri za Rusiju od izbijanja rata u Ukrajini i sada su najveća ruska tržišta za izvoz nafte.
Na početku invazije postojala je nada da bi sankcije oligarsima mogle izazvati pobunu u Putinovom unutrašnjem krugu i promijeniti tok rata.
Sandip Baliga, cijenjeni profesor ekonomije na uglednom Univerzitetu Nortvestern u SAD za Telegraph tvrdi: „Ideja sankcija je da direktno ciljate na elitu i nanosite im bol tako da direktno promijene politiku kako bi bili prihvaćeni natrag u međunarodnu zajednicu. No, to je sada daleka nada…“
Najbolji pokušaj Zapada nije upalio i prilika da se zaustavi rat kroz sankcionisanje oligarha je prošla, kaže Baliga.
Sankcionisani oligarsi definitivno još slobodno lete po svijetu, ali međunarodna ograničenja funkcionišu poput vode u mašini – a vreme u kojem će se mašine i dijelovi neupitno istrošiti postupno će im zagorčati živote, zaključe britanski Telegraph.
