Ana Draksin je ime koje malo kome išta znači. Baba Anujka ili Banatska vještica nadimci su po kojima je ova žena, koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće u današnjoj Srbiji, bila daleko poznatija - ali svejedno je nepoznata velikoj većini stanovnika bivše Jugoslavije.
Baba Anujka je, po svemu sudeći, bila prvi i najveći serijski ubica bivše Jugoslavije, a vjerovatno i među najvećim serijskim ubicama na svijetu. Učestvovala je u trovanju najmanje 50, a po nekim procjenama do 150, ako ne i više ljudi.
Kada je konačno osuđena za svoje zločine, imala je 90 godina. Osuđena je na 15 godina zatvora, ali prema jednoj verziji je puštena nakon 8 godina zbog svoje poodmakle dobi i umrla dvije godine kasnije, u 100. godini. Prema drugoj, još nevjerovatnijoj verziji, kako piše srpski Alo, iz zatvora su je pustili njemački okupatori 1941., nakon čega je umrla u svojoj kući u 104. godini.
Baba Anujka živjela je na velikom imanju u selu Vladimirovcu između gradova Vršca i Pančeva. Prema nekim izvorima, rodila se u Rumuniji, u porodici bogatog stočara, 1837. ili 1838. godine, da bi se kao dijete s obitelji preselila u Vladimirovac u srpsko-mađarsko-rumunskoj pokrajini Banat, tadašnjoj Vojnoj krajini Habsburške monarhije.
Preboljela sifilis, umrlo joj desetero djece, postala udovica pa počela prodavati "bajanu vodicu" s arsenom
Glavni izvor podataka o njenom životu i djelu je knjiga profesora hemije Šimona Đarmatija, Baba Anujka - vračara iz Vladimirovca, koja je objavljena 2007. i tako spasila ovu mračnu priču od zaborava.
Na svom suđenju baba Anujka je ispričala kako ju je kad je imala 20 godina zaveo austrijski časnik koji ju je zarazio sifilisom. Nakon toga se, slomljena srca, povukla u osamu i posvetila proučavanju medicine, konvencionalne i narodne. Njen otac je dogovorio da se uda za bogatog seljaka Pištova u Vladimirovcu, mnogo starijeg od nje. U 20 godina braka rodila mu je jedanaestero djece, no čak je desetero umrlo. Nakon što joj je suprug umro u pedesetim godinama, izgradila je svojevrsni laboratorij u jednom krilu kuće i pokrenula svoj mračni zanat.
Školovala se u internatu gdje je primijećeno da mjesečari, što se u to vrijeme shvatalo kao obilježje osobe koja vrača, ali i drugih osoba koje imaju tobožnje natprirodne moći.
Anujka je zaista postala vračara koja je svojim mušterijama prodavala svoju "bajanu vodicu", odnosno "čudotvorne" napitke za rješavanje bračnih, imovinskih i drugih problema. No po svemu sudeći, mušterije su pod rješenjem svog problema podrazumijevale likvidaciju osobe koja im predstavlja problem ili im se zbog nečega zamjerila, a ova vračara im je spremno pružala tu jezivu uslugu.
Glavni sastojci njene "bajane vodice" bili su smrtonosni otrovi kao što su arsen, živa, mišomor ili biljka tatula, poznata i kao kužnjak ili đavolja trava.
Uvijek je pitala "koliko je težak problem" kako bi mogla dozirati otrov
"To je na prvi pogled bila jedna simpatična starica, a na drugi, treći i peti pogled bila je opasna trovačica i vračara. Vrlo često ona svoje žrtve nije ni poznavala. Ona je s druge strane smatrala da zapravo pomaže ljudima da riješe svoje probleme", piše Đarmati u svojoj knjizi.
Đarmati u razgovoru za srpski Telegraf kaže da je ova plaćena trovačica, kada bi joj mušterija došla s problemom, ona prvo pitala "koliko je težak taj problem". Pritom je zapravo mislila na tjelesnu težinu osobe, kako bi mogla tqčno dozirati otrov u svojoj "vodici". Na temelju toga mogla je tqčno predvidjeti i za koliko dana će osoba koja popije njenu "vodicu" podlegnuti otrovu.
"Nakon osmog dana više nećete imati problem", dala bi do znanja mušterijama, naplaćujući svoj ubojiti napitak od dvije do 5 hiljada tadašnjih dinara.
Đarmati navodi kako je ova trovačica imala i svoju pomoćnicu, Ljubinku Milanov:
"Ona je osluškivala, posebno uvečer kad žene odu na bunar, tada prepričavaju svoje tajne i iz spavaćih soba i iz porodice i tako dalje. I ne samo svoje tajne, nego kako ukazuju na nešto što se događa u nekim drugim kućama. I onda je ona osluškivala to i samo im je na neki način dala znak: 'A što ne odete kod babe Anujke?' Ona je izigravala nezainteresiranu osobu, ali je babi Anujki sve prenosila. Tako da kad su se oni pojavili kod babe Anujke, ona je već znala sve o njihovim problemima."
Ipak, nije svaki njen napitak bio namijenjen za ubijanje. Neke su mušterije htjele izvući članove svojih porodica od vojne obaveze pa bi im baba Anujka u tom slučaju dala blažu verziju otrova, namijenjenog da ih učini samo trenutno nesposobnima za vojsku. Isto tako, neki su dolazili kako bi im prorekla budućnost, uključujući bogate i moćne pojedince koji su čuli za nju.
Mušterije mahom žene, a žrtve njihovi supruzi
"Kod nje su dolazili mnogi za pomoć. Dolazili su generali, dolazili su ministri, koji su vjerovali u njene moći i vjerovali su da im ona može ukazati kojim putem trebaju ići. Ona je zapravo razvila jedan vrlo unosan biznis, moglo bi se reći vrač-turizam. Bila je u stanju da se, kada procijeni je li mušterija dobrog imovnog stanja, pretvara da toga dana ne može vračati.
Zapravo je koristila tu priliku da im kaže da dođu nekog drugog dana, procjenjujući da oni neće otići, jer je tada putovanje iz drugih gradova bilo veoma teško. A kada su je pokušali uvjeriti da ih ipak nekako svrsta u red za taj dan, onda je ona govorila: 'Bolje bi bilo da tu prenoćite.' Ona je imala prenoćište za takve goste, imala je mogućnost da im ponudi hranu, što je bilo, naravno, posebno plaćeno", objašnjava Đarmati.
U svakom slučaju, Banatska vještica je ubila na desetke ljudi - tačan broj nikad nećemo znati - a njeni zločini nisu se mogli dokazati jer je porodica, koja je učestvovala u zločinu, redovno odbijala dozvoliti obdukciju otrovanog i sarađivati s policijom, piše srpski Blic.
Prilično je, doduše, zanimljivo da su, barem što se trovanja tiče, njene mušterije mahom bile žene, a ubijeni mahom njihovi supruzi, kojih su se one iz jednog ili drugog razloga htjele riješiti.
Ipak, čini se da baba Anujka nije uvijek ubijala po narudžbi - barem ponekad je to radila i iz čiste zlobe. Kako piše Telegraf, prema svjedočanstvima mještana iz tog vremena obično je sjedila u svojoj sobi, u crnoj haljini i s crnom maramom na glavi, tipičnima za udovice na selu. Ponekad bi izašla ispred kuće i pozdravljala prolaznike.
Otrovala mladi bračni par "limunadom"
Jedne večeri se dvoje tek vjenčanih mladih ljudi, Maria i Titu Vakaresku, vraćalo sa zabave. Na njihovu nesreću, prošli su pored njene kuće. Starica je sjedila na kućnim stepenicama. Bilo je ljeto, vani je bilo vrlo toplo i ona im je ponudila da se osvježe njenom limunadom.
Nakon sedam dana oboje su umrli, prepričao je najstariji mještanin Vladimirovca Georgi Veseji (82) jednu od najpoznatijih tragedija ovog sela. Imali su tek 18 godina. Njihov grob se nalazi na samom ulazu u seosko groblje, kao podsjetnik na ovu tragediju.
Njena krvava "karijera" navodno je trajala 40 ili čak 50 godina, a s vremenom su o njoj i navodnim stotinama ubistava koje je počinila počele kružiti jezive glasine. No austrougarske vlasti su ih ignorirale, sve dok nije uhapšena prvi put 1914. Ipak, na suđenju u banatskom gradiću Bela Crkva oslobođena je, prema pisanju austrijskih novina Tagblatt i srpske Politike iz 1929.
Baba Anujka je uspješno izbjegavala pravdu još 14 godina, dok je za to vrijeme završio Prvi svjetski rat, Austro-Ugarska Monarhija se raspala, a zamijenila je Kraljevina Jugoslavija. To je trajalo sve dok jedno trovanje 1928. nije pošlo krivo.
Osuđena tek 1928., do kraja sve poricala
Naime, doza otrova namijenjena bogatom udovcu Gaji Prokinu iz Ilandže nije bila dovoljno jaka pa je nesretni čovjek uspio otići kod ljekara prije nego što je za nekoliko dana umro. Napitak u ovom slučaju, naime, nije pripremila baba Anujka, već njena pomoćnica Ljubinka Milankov. Obdukcija je ovog puta provedena i, naravno, otkrila da je Prokin otrovan. Milankov je priznala i svoju ulogu i onu njene šefice, nakon čega se klupko počelo odmotavati.
Otkrivena su i druga trovanja, na primjer ona Nikole Momirova i Lazara Ludoškog, za koje joj se i sudilo jer je u njima izravno učeszvovala, za razliku od uistva Prokina.
Sofija Mamirov, lijepa mlada žena, otrovala je navodno svog supruga Nikolu da bi mogla biti sa svojim ljubavnikom. Priznala je svoj zločin, ali i od koga je dobila otrov.
"Otišla sam do "babe" u Vladimirovac jer sam čula da možete dobiti napitak od nje. Požalila sam joj se i ona je plakala sa mnom i onda mi dala otrov...", posvjedočila je navodno ova mlada udovica, na što je baba Anujka navodno skočila i povikala: "Ti lažljiva, opaka zmijo, ti kurvo!" Sudski službenici jedva su ušutkali bijesnu staricu.
Svjetska vijest: Na kraju je osuđena samo na 15 godina
Iako je poricala svoje zločine i pravila se da ne čuje neugodna pitanja pri svjedočenju, baba Anujka na kraju je osuđena na 15 godina, dok su njene suučesnice Stana i Sofija Momirov osuđene na doživotni zatvor.
"Umrla je u stotoj godini od senilne demencije. Je li ona nešto radila kad se vratila iz zatvora ili ne, ne zna se. Postoji puno neprovjerenih priča. Po nekima, ona se i dalje bavila tim zanatom, da su i dalje dolazili kod nje, da je poslije toga nisu dirali. Ja osobno sumnjam u to. Iako je usmrtila 150 duša svojim otrovima, ona spada u jednu od najutjecajnijih žena svih vremena", zaključuje Đarmati.
No jedno je sigurno - slučaj Banatske vještice bio je prilikom njene osude 1929. svjetska vijest, o čemu svjedoče tadašnji članci novina iz Austrije (Kronen Zeitung, Tagblatt), Australije (The Worker, The Advertiser) i SAD-a (The Baltimore Sun, New York Herald Tribune), s naslovima poput: "Optužena za 50 ubistava, žena (93) dobila 15 godina - 'Banatska vještica' davala otrov ženama koje su se umorile od svojih muževa". Stoga je još neobičnije da je priča Banatske vještice danas tako slabo poznata.
