Miris baklave jedan je od najsnažnijih simbola Ramazanskog bajrama u Bosni i Hercegovini. Teško je zamisliti bajramsko jutro bez tepsije ovog slatkog kolača, pažljivo složenog od tankih jufki, oraha i agde, koji već generacijama zauzima centralno mjesto na trpezama, posebno u Sarajevu.
Baklava, iako danas smatrana neizostavnim dijelom bosanske tradicije, svoje porijeklo vuče iz osmanskog perioda. Smatra se da je svoj današnji oblik dobila u kuhinjama Osmanskog carstva, odakle se proširila širom Balkana, Bliskog istoka i Mediterana. Dolaskom Osmanlija na ove prostore, baklava je postala sastavni dio lokalne kuhinje, a vremenom je dobila i svoj prepoznatljivi bosanski, odnosno sarajevski pečat.
Sarajevska baklava kao posebna tradicija
U Sarajevu se baklava ne pravi samo kao kolač, već kao dio porodičnog rituala. Priprema često počinje dan ili dva prije Bajrama, kada se u kuhinji okupljaju majke, nane i kćerke. Listanje jufki, slaganje redova oraha i prelijevanje agdom proces su koji se prenosi s generacije na generaciju.
Sarajevska baklava prepoznatljiva je po jednostavnosti i punom okusu. Najčešće se pravi s orasima, dok se agda priprema tako da ne bude previše slatka, već uravnotežena. Za razliku od nekih drugih varijanti, u Bosni i Hercegovini se rjeđe koristi pistacija, a naglasak je na domaćim sastojcima i tradicionalnoj pripremi.
Recept se, iako u osnovi sličan, razlikuje od kuće do kuće. Neko dodaje više maslaca, neko preferira tanje jufke, dok drugi posebnu pažnju posvećuju načinu zalijevanja agde. Upravo te male razlike daju baklavi lični pečat i čine je dijelom porodičnog identiteta.
Između tradicije i savremenih ukusa
Iako baklava i dalje zauzima centralno mjesto na bajramskoj trpezi, primjetno je da se tradicija polako mijenja. U mnogim domovima, posebno u urbanim sredinama, uz baklavu se sve češće prave i drugi kolači – torte, cheesecake, hurmašice, ružice, ali i moderni deserti koji dolaze pod utjecajem globalnih trendova.
Mlađe generacije često kombinuju staro i novo, pa se uz klasičnu baklavu na stolu mogu naći i kolači s čokoladom, kremama ili voćem. Ipak, baklava rijetko kada izostaje. Ona ostaje simbol Bajrama i kolač koji se prvi nudi gostima.
Zanimljivo je da se u nekim porodicama smanjuje količina pripremljene baklave, dok se povećava raznovrsnost drugih slastica. Nekada su se pravile velike tepsije koje su trajale danima, dok se danas često priprema manja količina, ali uz širi izbor kolača.
Uprkos promjenama, suština ostaje ista. Baklava nije samo desert, već simbol okupljanja, pažnje i radosti dijeljenja. Ona je dio kolektivnog sjećanja i neizostavan element bajramske atmosfere.
Jer, koliko god se običaji mijenjali, jedno ostaje sigurno – Bajram u Bosni i Hercegovini i dalje miriše na baklavu.