Predsjednik Joe Biden uložio je ogroman diplomatski kapital na suzbijanje ruske agresije na Ukrajinu. Njegova administracija neumorno je emitirala upozorenja o nadolazećoj invaziji – što se pokazalo tačnim – i tvrdila da je u pitanju sam međunarodni poredak – piše Barbara Plett Usher, BBC-jeva izvjestiteljica iz State Departmenta.
Ali, predsjednik Biden je također jasno dao do znanja da Amerikanci nisu voljni boriti se, iako Rusi očito jesu. Nadalje, isključio je i slanje snaga u Ukrajinu radi spašavanje američkih državljana, ako do te potrebe dođe. Zapravo je izvukao trupe koje su u toj zemlji služile kao vojni savjetnici i promatrači. Zašto je povukao ovu liniju u najozbiljnijoj vanjskopolitičkoj krizi svog predsjedništva?
NIJE OD NACIONALNOG INTERESA
Prije svega, Ukrajina nije u američkom susjedstvu. Ne nalazi se na američkoj granici, niti ima američku vojnu bazu. Nema strateške rezerve nafte i nije veliki trgovinski partner. Ali, taj nedostatak neposrednog nacionalnog interesa nije spriječio bivše predsjednike da u prošlosti ulažu američku krv i nacionalno bogatstvo u ime drugih.
Bill Clinton je tako 1995. vojno intervenirao u ratu koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije. I 2011. Barack Obama učinio je isto u libijskom građanskom ratu, i to uglavnom radi navodne zaštite ljudskih prava i rješavanja humanitarne krize. Godine 1990. George Bush opravdao je svoju međunarodnu koaliciju za protjerivanje Iraka iz Kuvajta odbranom vladavine prava od vladavine džungle. Bidenovi najviši dužnosnici za nacionalnu sigurnost koristili su sličan jezik kada su govorili o ruskoj prijetnji međunarodnim načelima mira i sigurnosti. Ali, oni nude sankcije kao odgovor, a ne vojne operacije.
BIDEN NIJE ZA VOJNU INTERVENCIJU
Doduše, predsjednik je u prošlosti podržavao američku vojnu akciju 1990-ih za rješavanje etničkih sukoba na Balkanu. I glasao je za nesretnu američku invaziju na Irak 2003. Ali, od tada je postao oprezniji u korištenju američke vojne moći. Protivio se Obaminoj intervenciji u Libiji, kao i njegovom slanju još vojnika u Afganistan. Odlučno brani svoju zapovijed o povlačenju američkih snaga iz Afganistana prošle godine, unatoč haosu koji ga je pratio i humanitarnoj katastrofi koja je iza njega ostala. A njegov vrhunski diplomat Antony Blinken – Bidenov "šaptač" koji je osmislišljavao predsjednikovu vanjsku politiku tokom 20-ak godina – definirao je da nacionalna sigurnost brani više u borbi protiv klimatskih promjena, globalnih bolesti i u natjecanju s Kinom nego vojnim intervencionizmom.
NI AMERIKANCI NE ŽELE RAT
Nedavna anketa AP-NORC-a pokazala je da 72% ispitanih američkih građana misli da bi SAD trebale igrati manju ulogu u sukobu Rusije i Ukrajine, ili to uopće ne bi trebali raditi. Usredotočeni su na probleme budžeta, posebno na rastuću inflaciju, nešto čega Biden mora biti svjestan dok se naziru izbori na sredini mandata. Čak ni "jastrebovi" poput republikanskog senatora Teda Cruza ne žele da Biden pošalje američke trupe u Ukrajinu i "pokrene vatreni rat s Putinom". Još jedan vanjskopolitički "jastreb", republikanski senator Marco Rubio, rekao je da rat između dvije najveće nuklearne sile svijeta ne bi bio dobar ni za koga.
OPASNOST OD SUKOBA SUPERSILA
To je ključno – Putinova zaliha nuklearnih bojevih glava. Biden ne želi izazvati svjetski rat riskirajući izravni sukob između američkih i ruskih vojnika u Ukrajini i on je bio otvoren u vezi s tim. "Nije da imamo posla s terorističkom organizacijom", rekao je predsjednik za NBC ranije ovog mjeseca. "Imamo posla s jednom od najvećih vojski na svijetu. Ovo je vrlo teška situacija i stvari bi mogle brzo izmaći kontroli."
BEZ UGOVORNE OBAVEZE
Ne postoje ugovorne obaveze koje prisiljavaju SAD na taj rizik. Napad na bilo koju zemlju NATO-a je napad na sve – temeljna je obaveza iz članka 5. koja obavezuje sve članice da brane jedna drugu. Ali, Ukrajina nije članica NATO-a, što je faktor koji je naveo Blinken kako bi objasnio zašto se Amerikanci neće boriti za vrijednosti koje tako snažno hvale. U tome ima stanovite ironije, budući da se u ovom sukobu radi upravo o Putinovom traženju garancija da Ukrajini nikada neće biti dopušteno pridružiti se vojnom savezu, kao i NATO-ovom odbijanju da ih da.
HOĆE LI SE LINIJA POMAKNUTI?
Predsjednik Biden zapravo šalje trupe u Evropu i preraspoređuje one koji su već tamo, kako bi podržao NATO saveznike koji graniče s Ukrajinom i Rusijom. Administracija je to navela kao pokušaj da se umire bivše sovjetske republike, zabrinute zbog Putinova šireg cilja pritiska na NATO da povuče snage sa svog istočnog krila. No, invazija na Ukrajinu ove sedmice potaknula je zabrinutost oko mogućnosti šireg sukoba – bilo njegovog "slučajnog" prelijevanja ili pak namjernog napada od strane Rusije. Potonje bi predstavljalo veliku eskalaciju, uz pozivanje na međusobnu obavezu odbrane iz članka 5. Ali, i jedno i drugo moglo bi uvući američke snage u rat. "Ako se ovo ipak prelije u zemlje NATO-a", rekao je predsjednik Biden, "mi ćemo se uključiti."
