Dok su sve oči uprte u pravcu 30. Sarajevo Film Festivala, u bh. prijestonici još jedna kulturna manifestacija uskoro također obilježava jubilej.
Riječ je o Balet Festu Sarajevo, koji će po 15. put biti održan od 18. do 28. septembra.
U koje su doba s organizacijom, šta su ove godine pripremili za publiku, s kakvim se poteškoćama susreću i o drugim zanimljivim temama za Raport je govorila umjetnička direktorica Balet Festa i bh. baletna ikona Edina Papo.
Romantična i gospodska umjetnost
Sigurno ste u velikom poslu?
Naravno da smo u velikom poslu. Nama je to veliki praznik - 15. izdanje. Za neke druge velike, tradicionalne festivale možda i nije, ali za nas jeste. U stanju u kojem se nalazi kultura danas, plesna umjetnost pogotovu te balet kao klasična umjetnost, mali tim se okuplja svake godine i zaista daje sve od sebe. Naravno, bez baleta Narodnog pozorišta Sarajevo je nezamislivo. Bez naših kolege iz regiona također…
Naravno, spremamo i jednu gala večer. E, sad vam ne mogu odati tajnu koga ćemo sve imati… Bit će vremena. U svakom slučaju želimo da bude praznično, lijepo i radujemo se. Uvijek kažem da je to u lijepom smislu i romantična i gospodska umjetnost. Trudit ćemo se da i dalje budemo na nivou, kao i svih proteklih godina.
U današnjem društvu takvom kakvo jeste, koliko su uopće balet kao umjetnost, festival i Vi, kao naša baletna ikona, cijenjeni, prepoznati i podržani?
Sa jedne strane veoma sam sretna. Meni ljudi u svakodnevnom životu, prilaze na ulici, ljudi s kojima sam poznanik, i izražavaju svoje zadovoljstvo i sreću da postoji takav festival. Čestitaju… Trudimo se da uvijek zaista budemo visoko profesionalni i koliko možemo materijalno da pokrijemo dolazak kompanija. Mi to maksimalno i radimo.
A s druge strane, pored sveg tog truda i znanja udruženja koje producira Balet Fest, ima koji ljudi kao da nikad nisu ni čuli šta znači biti balerina, šta je balet, koliko želje i truda je uloženo u jednu takvu umjetnost… Koliko imamo mi tradicije u Bosni i Hercegovini, od 1950. kada je balet profesionalno zaživio u Narodnom pozorištu u BiH, odnosno u tadašnjoj Jugoslaviji. Negdje ostaje ta neka gluhoća, negdje ostaje taj muk… Ali, evo, samim tim što trajemo 15 godina čuje se za nas i van regiona i u Evropi, i u svijetu ima puno ljudi koji podržavaju Balet Fest u moralnom smislu, u smislu značaja…
A, sad mi se trudimo, kao i svi u kulturi, da namaknemo i taj budžet. Voljela bih i da je puno više podržan… Jer ja bih najsretnija bila kad bi u Sarajevo došla jedna kompanija klasičnog baleta kao Danski kraljevski balet ili Staatsoper Wien… u onom pravom smislu produkcijskom. Ali, bit će i to, ne gubimo nadu.
U to vrijeme se nije pitalo za novac…
Spomenuli ste tradiciju baleta u BiH od 1950. godine. A, recite nam kakva nam je budućnost, imaju li mladi interesa i motiva da se otisnu u neizvjesne baletne vode?
Imaju. Što se tiče talenta i mladosti mi to imamo. Mi smo talentovana nacija. Međutim negdje zatajimo u obrazovanju, negdje u tom kadrovskom smislu, negdje zatajimo u prostornom smislu… Za takvu vrstu školovanja mnogo je specifičnosti potrebno da bi se ono održalo na visokom nivou - od prostora, baletnih dvorana do kadra koji mora biti školovan sa iskustvom, koji mora proći određeni dril profesionalnosti. Ne možete vi očekivati da djevojčica sa 18 godina, koja završi Srednju muzičku i baletnu školu, bude odličan baletni nastavnik ili pedagog djevojčici od osam godina. Ona nema to scensko iskustvo koje joj je potrebno, znanje… Treba imati um baletni i razmišljati u određenom trenutku šta je najbolje… To je negdje nama još uvijek, svih ovih godina poslije rata, još diskutabilno i teško.
S druge strane, nama zakon ne omogućava zapošljavanje stranaca… A sa treće strane, i kad dobijete jednog vrhunskog umjetnika, karijera je negdje do 45. godine i u tom kratkom periodu ne odlučuju se baš svi da se posvete baletnom predavanju i balet majstorstvu… Ima puno, puno stvari koje bi trebalo već jednom početi rješavati.
I Slavko Pervan nam je otišao. Bio je čovjek koji je život posvetio baletu.
Nažalost. Bio je velika ličnost, on je obilježio jedu epohu. Bio je vrlo smion i hrabar kao koreograf. U to njegovo vrijeme, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, bavio se literaturom naših majstora, domaćih pisaca, kompozitora…
I to je njegov veliki doprinos umjetnosti baleta… Osim što je u to vrijeme bio i šef Baleta, bio je dugo godina solista… Žao mi je. Odlazi plejada entuzijasta. U to vrijeme se nije pitalo za novac, nije bio interes novac, dobitak, već je dobitak bio ta scena, taj divni osjećaj da napravimo zadovoljnom našu publiku.
Ide Sarajevo Film Festival, nakon njega slijedi Balet Fest… Sarajevo je u lijepom festivalskom ozračju ovih dana.
Radujemo se da nam je Sarajevo poznato i po tim stvarima.