slijedi haos

Biden je pred nemogućim izborom, uvučen je novi rat. CNN: Nade su umrle

Amerika je u četvrtak dosegla limit javnog duga od 31,4 biliona dolara, usljed neslaganja između republikanaca i demokrata Joe Biden zabrinut ruke prekrštene ispred lica

Američka politika na Bliskom istoku više se ne može opisati kao pokušaj da se spriječi sukob Izraela i Gaze da izazove veći regionalni rat. Ta je nada umrla prije nekoliko sedmica, piše CNN.

Ključni zadatak sada za predsjednika Joea Bidena – dok razmišlja o odmazdi zbog smrti troje Amerikanaca u napadu osumnjičenih iranskih posredničkih snaga u Jordanu u nedjelju – jest spriječiti da taj regionalni rat izmakne kontroli.

Nedvojbeno je da su Sjedinjene Države ponovno upletene u rat na širem Bliskom istoku, manje od tri godine nakon što je Biden službeno proglasio kraj borbene misije u Iraku koja je trajala dva desetljeća i koja je iscrpila SAD i izazvala duboku političku traumu.

Također je jasno da napor Bidenove administracije da spriječi eskalaciju ne funkcionira. Američki napadi na miliciju koju podupire Iran u cijeloj regiji, koji su uslijedili nakon više od 160 napada na američke vojne objekte, nisu spriječili nedjeljni napad dronovima. Napadi raketama i bespilotnim letjelicama na komercijalne brodove u Crvenom moru nisu prestali unatoč stalnim američkim zračnim napadima na njihova lansirna mjesta i infrastrukturu u Jemenu.

Tako je Biden sada došao u nezavidnu poziciju s kojom se predsjednici često suočavaju kada su sve potencijalne opcije pred njima loše, a sam zadatak usporavanja produbljivanja krize može je pogoršati.

Katalog nasilja koji je izbio izvan Gaze – gdje su deseci hiljada Palestinaca ubijeni nakon što je 1200 Izraelaca umrlo u terorističkim napadima Hamasa 7. oktobra – naglašava ozbiljan potencijal rata.

— Hezbollah, proiranska grupa sa sjedištem u Libanonu, vodi niskorazredni rat protiv Izraela. Samo u ponedjeljak, rekli su da su pokrenuli 13 napada na ciljeve u sjevernom Izraelu. Izraelske odbrambene snage saopćile su te večeri da su izvele zračne napade na ciljeve Hezbollaha u Libanonu.

— Dva mjeseca napada Hutija na brodove u Crvenom moru prekinuli su globalne opskrbne lance i podigli troškove trgovine teretom, riskirajući veliki ekonomski učinak. SAD predvodi koaliciju nacija za zaštitu trgovine.

— SAD i Britanija započeli su napade na ciljeve Houta u Jemenu ovog mjeseca, a Washington je poduzeo višestruke daljnje radnje. Ali čak je i Biden priznao da ta strategija nije zaustavila napade Hutija.

— SAD je također pokrenuo napade na ciljeve povezane s iranskom Islamskom revolucionarnom gardom u Siriji.

— Bidenova administracija također je izvela napade na skupine koje podupire Iran u Iraku, ozbiljno zategnuvši odnose s vladom u Bagdadu i potaknuvši zabrinutost da bi se od američkih trupa u zemlji za borbu protiv terorizma moglo tražiti da je napuste.

— Izrael je proširio vlastiti rat izvođenjem napada bespilotnim letjelicama u kojem je ubijen visoki čelnik Hamasa u Bejrutu, prema američkim dužnosnicima, što je potaknulo napetosti u Libanonu – zemlji pogođenoj ozbiljnom ekonomskom, političkom i sigurnosnom krizom.

— Iran je okrivio Izrael za napad u kojem je ubijeno nekoliko časnika Revolucionarne garde u Damasku u Siriji.

Ako postoji dobra strana ove spiralne vojne aktivnosti, to je da se, koliko god ozbiljna bila, odvija kao skup kontroliranih eskalacija koje tek trebaju steći vlastiti destruktivni zamah. Neki najgori mogući scenariji nisu se dogodili - na primjer, Hezbollah će Hezbollahu napasti velike rakete na izraelske gradove. Grupa ima daleko veći kapacitet da povrijedi Izrael nego Hamas.

I dok je napad tokom vikenda u kojem su ubijena trojica Amerikanaca tragičan za njihove obitelji i njihovu naciju, do sada nije bilo napada velikih razmjera na interese SAD - na primjer, katastrofalne štete na brodu američke mornarice s velikim gubitkom života - to bi moglo višestruko pojačati intenzitet sukoba na više frontova. Kalibrirane eskalacije potaknule su dojam u Washingtonu da Iran ne želi sveobuhvatni regionalni požar ništa više od svog najvećeg neprijatelja Sjedinjenih Država.

Ali ako je progresija sukoba bila stabilna, a ne iznenadna, nije sigurno da će tako i ostati.

"Mislim da je vrlo važno napomenuti da je ovo nevjerovatno nestabilno vrijeme na Bliskom istoku", rekao je državni sekratar Antony Blinken u ponedjeljak, prije nego što je dodao: "Rekao bih da nismo vidjeli tako opasnu situaciju s kojim se suočavamo u cijeloj regiji najmanje od 1973., a vjerovatno čak i prije toga.”

Aaron David Miller, koji je godinama bio bliskoistočni mirovni pregovarač za predsjednike obiju stranaka, još se manje nada. U nedjelju je Jimu Acosti iz CNN-a rekao: "Pretpostavljam da će se pogoršati prije nego što postane gore."

Bidenovi nemogući izbori

Dok je zemlja apsorbirala gubitak Sgt. William Rivers, 46, specijalist Kennedy Sanders, 24, i specijalist Breonna Moffett, 23, Biden je u ponedjeljak na društvenim mrežama podijelio svoju fotografiju u Situacijskoj sobi nakon što je dobio brifing o nacionalnoj sigurnosti.

Ne nedostaje mu savjeta izvan Bijele kuće. Republikanci poput senatora iz Južne Karoline Lindseyja Grahama zahtijevaju da napadne Iran na iranskom tlu. Predsjednička kandidatkinja Republikanaca Nikki Haley kaže da bi trebao ciljati na čelnike IRGC-a. Bidenov vjerovatni protivnik na izborima 2024. Donald Trump istovremeno proziva Bidena kao slabića i optužuje ga da je vukao SAD u još jednu bliskoistočnu močvaru. Bivši predsjednik se ne razlikuje toliko od nekih naprednjaka u izražavanju tog straha. Međutim, i na ljevici su neki zaprepašteni Bidenovim odbijanjem da zahtijeva prekid vatre u Gazi.

Zastupnik Jim Himes, vodeći demokrat u Odboru Zastupničkog doma za obavještajne poslove, rekao je u CNN-ovoj emisiji "The Lead" u ponedjeljak da Iran razumije da uvijek postoji rizik od smrtnih slučajeva kada njegovi opunomoćenici napadaju američke baze. "Mnogi od nas proveli su vrijeme razmišljajući što se događa kada ima smrtnih slučajeva i sada smo u tom svijetu", rekao je zastupnik iz Connecticuta. “Odgovor će biti važan i nadamo se kalibriran da pošalje vrlo jak signal bez dramatičnog povećanja izgleda da uđemo u vatreni rat s Iranom.”

Mnogi političari, stručnjaci i komentatori u posljednja 24 sata više su puta nagađali o opcijama, često navodeći ideju da SAD treba poslati oštru poruku, ali također mora izbjeći slanje sukoba na još gore mjesto. Ali jedna lekcija iz posljednjih nekoliko mjeseci, i doista katastrofalnih posljednjih 20 godina američke politike na Bliskom istoku, jest da se formulacije i pretpostavke koje imaju smisla u Washingtonu rijetko pokažu kako itko očekuje u toj podmukloj regiji.

Zbog toga je Bidenova dilema tako akutna. Kako tačno pronalazi slatku tačku između odvraćanja i katastrofalne eskalacije? Hoće li odmazde koje poduzima izložiti američke snage još većem riziku? Ili će ih Iran samo ignorirati? Kad god predsjednik poduzme vojnu akciju, mora razmotriti što je sljedeće - ne samo kako će protivnik odgovoriti odmah, već i u mjesecima koji dolaze i kako su SAD spremne suprotstaviti se tim reakcijama.

Američki dužnosnici rekli su Orenu Liebermannu, Natashi Bertrand i Katie Bo Lillis iz CNN-a u ponedjeljak da će američki odgovor vjerovatno biti snažniji od prethodnih američkih napada u Iraku i Siriji protiv iranskih interesa, ali su sugerirali da je malo vjerovatno da će SAD napasti unutar Irana. Blinken je u ponedjeljak predvidio da će američki odgovor biti "na više razina, dolaziti u fazama i biti održiv tijekom vremena".

Ako trenutno postoji ijedan tračak svjetla, to je vijest od ponedjeljka da je široki okvir za oslobađanje talaca i potencijalni prekid vatre u ratu u Gazi predstavljen Hamasu. Nastali su iz prijedloga Izraela, Hamasa, Katara i Egipta zajedno s dodatnim idejama iz Sjedinjenih Država. Moglo bi doći do šestotjedne pauze u sukobu, oslobađanja civilnih talaca u Gazi i odgovarajućeg oslobađanja palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima. Unatoč nekim rezervama iz Izraela i teškim detaljima koji se još čekaju, jedan je dužnosnik rekao CNN-ovom Alexu Marquardtu: "Osjećam optimizam."

Takav kritični diplomatski trenutak samo podiže uloge za Bidena da ne poremeti stvari dok razmišlja o svojim vojnim opcijama.

Politički kontekst

Bidenovo odlučivanje ne može se odvojiti od političkog konteksta kod kuće u SAD. Nijedan predsjednik sebi ne može dopustiti da izgleda kao da je izgubio kontrolu kada su američke trupe mrtve. To je posebno slučaj s Bidenom s optužbama za slabost u središtu Trumpovog slučaja protiv njegova nasljednika iz 2024.

Kritičari Republikanaca već dugo optužuju Bidena za umirenje Islamskoj Republici i kao rezultat vide nedavne događaje.

“Jedini odgovor na ove napade mora biti razorna vojna odmazda protiv iranskih terorističkih snaga, kako u Iranu tako i diljem Bliskog istoka. Sve manje će potvrditi da je Joe Biden kukavica nedostojna da bude vrhovni zapovjednik”, rekao je senator iz Arkansasa Tom Cotton.

Haley je pozvala Bidena da izravno gađa vodstvo IRGC-a. “Nađite jednog ili dvojicu od njih koji donose odluke. Sve će ih ohladiti kad to učinite”, rekao je bivši američki veleposlanik u Ujedinjenim narodima za Newsmax.

Obrazloženje za napad na Iran bilo bi da inkrementalni i kalibrirani napadi na iranske opunomoćenike nisu djelovali i da je Iran smrtna prijetnja Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima i da se može odvratiti samo izravnom vojnom akcijom. Ipak, lekcija iz Trumpova ubojstva šefa iranske obavještajne službe Qasema Soleimanija 2020. je da to nije spriječilo Iran da proširi svoju regionalnu prijetnju. Doista, mreža opunomoćenika koja prijeti SAD i njegovim saveznicima bila je Soleimanijeva zamisao. A Trump se nije usudio napasti ga unutar Irana. Napad se dogodio u Bagdadu.

Nema znakova da će SAD napasti iransko tlo. Glavni glasnogovornik Bijele kuće za nacionalnu sigurnost John Kirby u ponedjeljak je više puta rekao novinarima da SAD nema interesa za rat s Iranom ili njegovim klerikalnim režimom. A posljedice američkih napada na Iran vjerojatno bi bile toliko eskalacijske - vjerojatno oslobađanje teheranskih opunomoćenika poput Hezbollaha s punim napadima na izraelske i američke interese i posljedičnim velikim američko-iranskim ratom - da je to nezamisliva mogućnost. Republikancima je lako - osobito onima poput Haley, čiji se put do Bijele kuće čini nejasnim - savjetovati da se udari na Iran. Biden je taj koji će biti odgovoran za posljedice. A na čisto strateškoj razini, riskiranje velikog rata na Bliskom istoku koji bi mogao prouzročiti goleme američke gubitke u osveti za smrt trojice vojnika, koliko god njihova smrt bila strašna, ne bi predstavljalo zdravu jednadžbu.

Dok su stručnjaci iz Beltwaya nagađali o potapanju iranske mornarice ili ciljanju njezinog vodstva, najvjerovatniji ishod je niz kaznenih napada na sposobnosti njegovih opunomoćenika u razmjerima koji još nisu viđeni.

Ali Biden se i dalje mora boriti s ovim pitanjem bez odgovora: Kako on potvrđuje američku moć u širenju regionalnog rata na način koji ne čini sukob još opasnijim, ekspanzivnijim i koji će vjerovatno izmaći kontroli?