Šta je zapravo "non paper" u diplomatiji? Ko i koliko ozbiljno crta granice na području bivše Jugoslavije za Novi dan na N1 govorio je bivši diplomata i novinar Zlatko Dizdarević.
“To je diplomatska stvar koja je neobavezna i kojom se predstavljaju razne ideje, programi, projekte na političkoj sceni. Uvijek ostaje taj element da je “neobavezan”, dakle može biti i ne mora. U pitanju je zanimljiva mogućnost da se “pusti buba” u narodu, ispita puls i vidi u kojem pravcu nešto može ili ne može”, kazao je Dizdarević.
“To jeste postojeća diplomatska forma za komunikaciju, jeste vrlo zanimljiva, bez obzira na to da li se nešto prošlo, ali ostaju posljedice. To je ono što mi imamo danas. To je ono na čemu ja zasnivam, što se mene tiče, što sam naučio i vidio kao novinar i diplomata što mislim da je najgora varijanta u našem slučaju sada“.
Dizdarević dodaje da je “non paper” bio forma kojom se dobra volja mogla usmjeravati i realizovati.
“U situacijama u kojima je svijet bio uređeniji, u kojem su vladali drugačiji standardi i gdje je diplomatija, čak unutar EU, okrenuta pozitivnim idejama, željama i ciljevima. Non paper je bio forma u kojoj se dobra volja mogla usmjeravati i realizovati. Danas smo došli u situaciju da svijetom i Balkanom kolaju raznorazni “non paperi”, prijedlozi, ideje. Sve je kao iz najboljih namjera, a pokazuje se da su stimulacije raznih zamki koje se hoće proturit“.
Zaoštravanje odnosa
“Stvar je u tome, ja se nisam bavio njima previše osim ova dva koja su u igri. Ja sam napisao jedan tekst, stvar je u tome što mi imamo od rata do danas, da ne ulazimo u period rata i raspada Jugoslavije; mi imamo proces prevaspitavanja društva u BiH, odnosno zaoštravanja svega onoga što može biti negativno kroz jedan proces koji traje”, poručio je Dizdarević za N1.
Govorio je i o tome kako razni tekstovi iz medija mogu biti “bubica za ispipavanje terena”.
“U tom kontekstu pojavilo se više tekstova koji nisu “non paper”, koji su čak akademski, rezultat razmišljanja i promišljanja ljudi koji su uvijek u sistemu. Kad se pojavi jedan Timothy Weiss, pa objavi tekst u januaru 2016. u časopisu Foreign Affairs u SAD-u, koji je vrlo ozbiljan geo-strateški časopis i često pusti neku “bubu” i svi budu iznenađeni. Kada se ta ideja ponovo vrati u igru, onda niko nije iznenađen. Njegova ideja je bila za Zapadni Balkan, kao svijet je probao sve opcije osim jedne a to je Velika Hrvatska, Albanija.. Naravno da ta priča podigne temperaturu, otvori ambicije na raznim stranama i onda se stvara nova atmosfera među ljudima“.
“Svaka politička tema se mora posmatrati iz ptičije perspektive, odozgo. Mi smo postali mali u političkoj analizi, misleći da smo važni mi ovoliki koliki smo”.
Suština bh. drame
Dizdarević je dodao je bh. društvo živi dramu,
“Suština drame BiH je takva, mi živimo jednu dramu. Dejton je napravljen mnogo više zbog interesa onih koji su ga pravili nego zbog nas. Dejton je napravila kontakt grupa u kojoj je pet država. Oni su prije toga na sastanku na kojem je bio Šaćirbej, on je otišao na sastanak na kojem je prvi put i posljednji zakovana priča o rješenju post-ratne priče sa uvođenjem RS. Njemu je kazano na sastanku u Predsjedništvu: Ne smiješ potpisati prijedlog koji se zove formiranje RS, uz ime koje već locira političku priču drugačije. On je otišao i potpisao“.
“To je projekat, podijeliti. Projekat je sačuvati svoje nahije koje se ne zovu tako u RS i Hercegovini. EU je ponudila i proglasila 14 uslova koje moramo ispuniti na evropskom putu. Prva od tih tačaka je kao uslov reforma vladavine prava, pravosuđa. Neka se napravi 30 posto pozitivnog pomaka u reformi prava, 50 posto onih na funkcijama će završiti u zatvoru“, kazao je Dizdarević za N1.
“Ne puca se” kao argument
Poručio je još da Evropa ima dva problema kada je riječ o odnosu sa BiH.
“Evropa ima dva problema kada se tiče nas: Prvi je problem što Evropa više nije što je bila ranije. Evropa se više ne percipira među prvih 5 sila, zbog svoje organizacije, ovisnosti o drugome, pritisaka na koje ne mogu odgovoriti. Evropa je unutar sebe podijeljena. Evropa nije više što je bila. Druga stvar; način razmišljanja većine evropskih političara je: baš me briga. Cilj evropske administracije u BiH je održavanje status quoa, a najvažniji argument je “ne puca se””.
