Tursku protekla dva dana pogodili jaki zemljotresi. Međutim, u gradovima vala veliki bijes i frustracija na nadležne institucije. Naime, kako navode svjetski mediji veliki broj stanovnika Antakye nisu samo očajni, već i jako bijesni.
Građani ogorčeni
"Ostavljeni smo da umremo", vikala je jedna žena dok su stanovnici golim rukama pomicali ruševine i kamenje.
Potom je dodala:
"Vidjeli smo druge kako koriste čekiće i pijuke, bilo koje oruđe koje bi mogli dohvatiti kako bi pokušali doći do rođaka za koje kažu da su pokopani ispod i koji su možda živi", navela je.
Još jedna žena, Cagla Ezer, jecala je otkrivši da je čula brata kako doziva u pomoć. Rekla je da je dozivao njegovo ime i molio za pomoć.
"Samo u toj zgradi bilo je 25 ljudi", rekla je pokazujući na prepuni stambeni blok. "Pokušao sam nazvati AFAD [tursku skupinu za koordinaciju hitnih slučajeva], ali niko nije došao."
Malo dalje niz ljudi puzao je kroz razbijeni izlog na vratima supermarketa i tovario kolica puna robe.
Mnogo hrane u kolicima, čokoladica, gotovih jela i grickalica. Ali vidjeli smo jednog čovjeka kako nosi novi televizor.
Drugi su ispuzali s velikim paketima toaletnih papira. “Gladni smo”, rekao je jedan mladić za Sky News.
Niko im ne pomaže
Potom je kazao kako im niko ne pomaže.
To je uobičajena tema ovdje. Veliki broj stanovnika smatra da nedostaje akcije vlade.
Gradonačelnik Hataya je iz glavne oporbene stranke i glasno je kritizirao vladinu politiku u prošlosti, spominjući u sedmicama prije zemljotresa da područje nije bilo dovoljno dobro pripremljeno za katastrofu poput ove.
Stanovnici su kazali da se osjećaju napušteno i iznevjereno od svoje vlade.
Jedan stanovnik po imenu Tahir rekao je da je bez prestanka putovao natrag iz Bugarske kako bi pomogao u humanitarnim akcijama.
Bio je šokiran koliko je malo organiziranog hitnog rada u Hatayu.
“Ovdje su ljudi ljuti”, rekao je. "Ne trebaju nam riječi - treba nam pomoć!"
Žene su pored njega plakale od tuge, jada ali i frustracije. "Doći će uskoro kad budu izbori", rekao nam je jedan od ljudi koji su premještali ruševine.
Predsjednik Erdogan raspisao je izbore za 14. maja usred sve veće inflacije i globalnih ekonomskih problema, a predviđa se da će biti jedni od najbližih u posljednjih nekoliko godina.
Hatay ima veliku populaciju izbjeglica, a zbog blizine Sirije mnogi su pobjegli preko granice kako bi ovdje potražili utočište.
Ovdje posvuda ima džepova siromaštva i mnoge su zgrade stare. "Zašto zgrade nisu bile bolje izgrađene?", kaže Tahir.
"Zašto smo novac stavili ispred života?"
Bilo je tračaka nade. Vidjeli smo kako je mala beba hitno odvedena u ambulantna kola koja su čekala, s drip-kapom, a nekoliko minuta kasnije njezinu majku, s držačem za vrat i tihim stenjanjem, također su izvukli na sigurno.
Ali ti su trenuci daleko nadmašeni bolom u srcu gledanja grupa kako briznu u plač i urliču od tuge dok se tijelo za tijelom izvlači i polaže na vrh ruševina koje su se srušile na njih.
Bijes i frustracija
Među njima su bila vrlo mala - djeca čiji su životi završili prerano i brutalno naglo.
Ipak, čak i dok je regija ulazila u drugi dan nakon onoga što je opisano kao najgori zemljotres u Turskoj u stoljeću. I usred neprekidnih podrhtavanja tla i naknadnih zemljotresa, rođaci su se očajnički držali čak i najmanje male nade da bi njihovi najmiliji nekako mogli biti živi.
Tu i tamo, spasilac će pozvati na tišinu, a gomila promatrača, prijatelja i rodbine stoji u tišini, a uši ih bole da čuju i najslabiji krik.
"Čuli smo ga. Da, da, da, čuli smo ga", rekla je Cagla o svom bratu.
Ali suze koje su joj se kotrljale niz obraze ukazivale su na njezino shvaćanje da iako nade još uvijek ima u izobilju, vremena je vrlo malo.
