Godine 2024. na američkom kabelskom kanalu “Lifetime” prikazan je film “U potrazi sa serijskim ubojicom”. Premda je dobio osrednje kritike, svi su se složili da je glavni glumac, Ted Cole, odradio sjajan posao.
Njegov portret Charlesa Albrighta, ubice u čijem rječniku nije postojao pojam “milost”, bio je istodobno jeziv i namjerno banalan, podsjećajući nas na činjenicu da zbiljski monstrumi nisu spodobe iskeženih očnjaka već, vrlo često, naoko posve normalni ljudi s kojima radimo, pijemo kave ili s kojima živimo.
Ovo je priča o genezi jednoga takvog monstruma.
Red, rad i disciplina
Kad su Delle i Fred Albright, situirani bračni par iz Dallasa, posvojili malenog Charlesa, sina prostitutke ovisne o cracku, njihovoj sreći nije bilo kraja. Pomajka, srednjoškolska učiteljica, odlučila je “napraviti iz njega čovjeka”, odnosno ispraviti možebitni loš utjecaj genetske komponente. Stroga i kruta, igru je smatrala gubitkom vremena, a naporan rad i čeličnu disciplinu jedinim ispravnim odgojnim metodama. Stega je, činilo se, odgovarala dječaku. Bio je odličan učenik, preskočio je dva razreda, a učitelji su ga hvalili.
Budući da se nije smio – a ni htio – družiti s vršnjacima, u slobodno vrijeme se opuštao ubijanjem životinja i sitnim krađama, a od sedamnaeste godine i posjećivanjem prostitutki. Omiljeni hobi ipak mu je bilo prepariranje životinja.
Delle ga je u tome podržavala, vjerujući kako će jednog dana biti uspješan prirodoslovac. Svađali su se jedino oko očiju. “Stavi dugmad, izgledat će sjajno”, govorila je pomajka tinejdžeru, odbijajući mu kupiti skupe protetičke staklene oči. Charles je, kao svaki put, poslušao, ali nije bio zadovoljan. Sanjao je o očima, svjetlucavim staklenim očima… Sjajno bi pristajale njegovim životinjama! Dakako, još bolje bi bilo domoći se pravih očiju, piše Povijest.hr.
Skupljač očiju
Kad je, u decembru 1990. godine, u mračnoj uličici u Dallasu pronađen leš mlade žene, policajci su pomislili da je riječ o rutinskom slučaju. Radilo se, naime, o prostitutki Mary Lou Pratt, koju su nebrojeno puta privodili zbog sitnih krađa. Radna teza bila je da je nesretnici presudila neka od prevarenih mušterija. Obdukcija je, međutim, pokazala da se radi o nečemu puno mračnijem.
Djevojka je bila silovana a potom ustrijeljena, a kad je patolog podigao njene vjeđe, doživio je šok – obje očne jabučice bile su kirurški odstranjene. U tom trenutku, u istragu su uključeni FBI-jevi stručnjaci za kriminalne profile. Zaključili su da je počinitelj psihopat koji ubija zbog užitka te skuplja suvenire kako bi mogao iznova i iznova proživljavati zločin. “Takav čovjek neće stati nakon jednog ubojstva”, upozorio je stariji profiler. Njegovo predviđanje vrlo brzo se ostvarilo.
Jack Trbosjek iz Dallasa
U veljači sljedeće godine, nago žensko tijelo pronađeno je na prljavom asfaltu, s tri metka u prsima. Obdukcija je i ovaj put pokazala tragove silovanja, ali i surovog premlaćivanja metalnim predmetom. Kao i kod prethodne žrtve, oči su bile uklonjene nevjerovatnom preciznošću. Više nije bilo sumnje – radilo se o serijskom ubojici! I to inteligentnom, budući da nikakvi dokazi nisu pronađeni. Žrtva je identificirana kao Susan Beth Peterson, seksualna radnica koja je samo dva dana ranije ispričala kolegicama da zna tko je ubio Mary Lou Pratt. Svoju je tajnu, nažalost, ponijela u grob.
Novinski naslovi vrištali su o “Jacku Trbosjeku iz Dallasa”, a policija je, u priopćenju za javnost, istaknula kako je ubojica najvjerojatnije bijelac – poznato je, naime, da serijski ubojice biraju žrtve svoje rase, a Mary i Susan bile su bijele poput mlijeka. Nije prošlo ni mjesec dana, a počinitelj je demantirao njihovu teoriju – sljedeća žrtva, povremena prostitutka Shirley Williams, bila je crnkinja. Ipak, nije bilo sumnje oko toga tko joj je presudio. Modus operandi bio je jednak kao u prethodna dva slučaja.
