Prije više od šest decenija John Morris je služio na Božićnom otoku u južnom Pacifiku gdje je britanska vlada testirala nuklearno oružje.
Sada 86-godišnjak, Morris je vidio kako drugi članovi njegove jedinice umiru zbog različitih stanja, uključujući krvne poremećaje i karcionom.
Trpe strašne posljedice
On je također imao rak i dijagnosticirana mu je perniciozna anemija kada je imao 20 godina. Nakon Božićnog otoka, Morris je dobio djecu, ali njegov sin je umro kada je imao samo četiri mjeseca.
Smatra se da mu se pluća nisu pravilno razvila. Morris se osjećao krivim. Vjeruje da je smrt njegovog sina posljedica genetskog defekta uzrokovanog nuklearnim zračenjem kojem je bio izložen, piše Sky News.
"Ponekad imam užasne flashbackove da dižem svoje dijete iz krevetića. Nevjerojatno su živi u mojoj glavi", ističe Morris i dodaje:
"Bio sam na testiranju četiri atomske bombe. Najbliža je bila udaljena tridesetak kilometara. Imao sam kratke pantole, košulju i sunčane naočale. Bilo je kao da sjedim u centru sunca".
Ovaj ratni veteran proveo je decenije zalažući se za priznanje žrtava koje su on i drugi ljudi podnijeli kako bi Velika Britanija osigurala nuklearno oružje.
Više od 20.000 britanskih vojnika učestvovalo je u stotinama testiranja ovog oružja u Australiji i južnom Pacifiku.
Niko od njih nikada nije dobio naknadu za bolesti za koje vjeruje da su uzrokovane zračenjem.
Morris želi razotkriti istinu o tragediji za koju vjeruje da je posljedica njegove službe.
Sumnjiva dokumentacija
"Već mnogo, mnogo godina tražim svoju medicinsku dokumentaciju i primio sam je. Međutim, čini se da je promijenjena ili da joj neke stavke nedostaju.
Pouzdano znam da su mi uzeti uzorci urina i krvi i da oni nisu zabilježeni. ;eđutim, Ministarstvo odbrane sugerira da oni nikada nisu uzeti", dodaje Morris.
On i drugi veterani tuže vladu kako bi dali kompletnu medicinsku dokumentaciju.
Oli Troen, jedan od advokata koji radi na njihovom slučaju. Kaže da su veterani zatražili medicinske informacije. One se često vode kao nestale ili nepotpune.
"Otkrili smo više od 200 arhivskih dokumenata koji jasno pokazuju da su veterani morali biti testirani na uzorke krvi i urina i prije nego što su otišli na južni Pacifik kako bi se tako uključili u nuklearno testiranje.
Ako su ti testovi obavljeni, gdje su sada?" pita se Troen.
"Nije dovoljno da Ministarstvo odbrane kaže "Žao nam je što nemamo te zapise". Moramo znati zašto ih nemaju, gdje su i tko ih je izgubio", dodaje advokat.
Otac Stevea Pursea, David, vodio je aerodrom u Maralingi u Australiji gdje su se izvodila testiranja nuklearnog oružja.
Davidov sin Purse (49), rođen je s nizom invaliditeta. Koristi invalidska kolica jer ima zakržljale udove. Vjeruje da je očevo izlaganje radijaciji uzrokovalo njegovo stanje.
Dobio poruku
"Baš sam ove sedmice dobio e-poruku od Kraljevskih začnih snaga (RAF) u kojoj piše da je Ministarstvo odbrane pronašlo tražene podatke, ali ne, ne možete ih dobiti.
Citiraju neki zakon o povjerljivosti. Šta skrivaju? Kao da znaju da je ono čemu je tata bio izložen vjerojatno uzrokovalo moje stanje i jednostavno ne žele da to znam", rekao je on.
"Uvijek sam govorio da nikada neću imati djecu. Nisam htio ovo prenositi dalje. A onda sam se oženio i dobili smo malog dječaka.
On je divan. Ali ima probleme sa zubima. Puno potomaka (nuklearnih veterana) prijavljuju probleme sa zubima. Bojim se da sam nešto prenio na njega. Jesam li igrao genetski ruski rulet s njegovim životom?", dodaje Purse.
Međutim, Ministarstvo tvrdi drugačije.
"Nikakve informacije se ne skrivaju veteranima. Svi medicinski podaci uzeti prije, tokom ili nakon sudjelovanja u testovima nuklearnog oružja u Velikoj Britaniji čuvaju se u individualnim vojnim zdravstvenim kartonima u vladinim arhivima, kojima se može pristupiti na zahtjev", navode iz ministarstva.
