Nekadašnji fudbaler Fudbalskog Kluba Željezničar Nedo Turković u februaru je potpisao ugovor sa Ad Diwaniyah iz Iraka, a nakon dva mjeseca se vratio u Bosnu i Hercegovinu te odlučio objaviti kroz šta je prošao u Iraku.
Nedo Turković objavio je svoju priču na Instagram profilu, a tekst prenosimo u cjelosti
"U svojoj profesionalnoj nogometnoj karijeri posjetio sam i igrao u više od 10 zemalja svijeta i prvi put u životu imam ovaj enormno negativni dojam i iskustvo koje želim podijeliti s vama, s ciljem da zaštitim druge igrače, menadžere i ljubitelje nogometa", kazao je Turković, te nastavio svoju priču.
"Ovo je priča o nogometnom klubu Al - Diwaniyah u Iraku, posljednjem klubu s kojim sam potpisao profesionalni nogometni ugovor i Al-Ankosheiju Husseinu, predsjedniku kluba i jednom od najvećih političkih i poslovnih imena u Iraku. Ovu priču ću započeti, opisujući prvog čovjeka kluba, osobu koju krivim i smatram odgovornim za ovu priču, osobu koja je izrazila jedno veliko nepoštovanje stranih igrača koji dolaze iz Srbije, Konga, Nizozemske, Argentine i Bosne i Hercegovine. Nekoliko dana nakon što smo stigli u Irak, predsjednik se promijenio i počeo se loše odnositi prema nama. Odjednom je odlučio promijeniti ugovor sa nama (nogometašima iz Nizozemske i Bosne) bez razloga i naravno bez isplate plata. Pokušao je preurediti naš dogovor i ponuditi nešto što nismo mogli prihvatiti. U mom slučaju, odluka je donesena bez da mi kažemo prave razloge raskida ugovora i bez ikakve šanse da igram sa timom, što sam smatrao neadekvatnim".
"Predsjednik je odlučio mene i golmana ostaviti same u gradu Al Diawaniyahu bez ijednog trenera i člana medicinskog osoblja, što se protivi FIFA pravilima. Nastavili smo profesionalno raditi svoj posao, što znači da smo svaki dan sami trenirali. Kada se tim vratio, obavijestili su nas da su trener i tehničko osoblje utvrdili naše ugovore i da nas otpuštaju. Kako je predstavljena kao odluka koju su donijeli treneri, to je značilo da bismo trebali da idemo kući".
"Jednog dana nas je posjetio vlasnik kuće u kojoj smo bili smješteni i rekao nam je da moramo da napustimo kuću jer predsjednik nije na vrijeme platio stanarinu. Svi strani igrači bili su jako uplašeni jer nije bilo druge mogućnosti i možee samo da zamislite kako smo se osjećali u tom trenutku. Srećom, predsjednik je platio stanarinu i ostali smo u ovom smještaju, ali priča se nastavlja..."
"Dogovorili smo se da ćemo imati svog ličnog kuhara koji će pripremati hranu. Kako mu klub nije platio, ostali smo bez obroka. Kako smo u to vrijeme postali prijatelji, pomogao nam je pripremajući hranu koju je sam plaćao. Hvala Muhamede, nikad to nećemo zaboraviti!"
"Kako to nije bilo dovoljno, dok smo gledali jedan od posljednjih treninga na kojem smo bili, neki momci - vjerovatno članovi osoblja (Hattem i Ammer) pokušali su uplašiti mene i golmana, mog prijatelja iz Nizozemske, prijeteći nam da će pozvati policiju da nas izbaci sa stadiona. Očito nisu upoznati s pravilima i nogometnom etikom, što znači da nemaju pravo na to sve do trenutka kada nam daju otpusno pismo, važeće vize i povratne karte. Kako po tom pitanju nisu ništa učinili, tada je naša obaveza svakodnevno dolaziti na trening".
"Bio sam u Iraku ilegalno više od dvije sedmice kršeći zakon. U zemlji poput Iraka možete pretpostaviti da je to ogroman rizik koji pokreće neke ozbiljne posljedice s kojima bi se ta osoba mogla suočiti ako to izjave policija i odjel za migracije. Kad sam zaključio da se više ne mogu nositi s njima i da ću otići kući i riskirati odlazak u zatvor zbog isteka vize, neke su stvari krenule s mrtve tačke. Predsjednik me obavijestio da će mi klub kupiti povratnu kartu i završiti postupak produženja vize za mene. Naravno, nije mi rekao ništa o plati koju mi duguje".
Turković će pravdu tražiti i putem UEFA-e
"Na aerodromu sam platio kaznu od 350 dolara jer sam stigao bez važeće vize na aerodrom. Bilo je nepotrebno objašnjavati da klub "prije nije to shvatio", ali nema veze ... Sad sam kod kuće. Oni ne znaju ništa o fudbalskim pravilima i smatraju da bi sve trebalo riješiti kupnjom povratnih karata i slanjem kući, bez rješavanja problema koje su prouzrokovali, bez ikakvih posljedica i neispunjenih obaveza. Dakle, ovom pričom bih želio obavijestiti sve agente i sve strane igrače koji su željeli doći igrati za Nogometni klub Al - Diwaniyah, da me osobno kontaktiraju i rado ću detaljno opisati sve što još uvijek rade tamo i koliko loše su nas tretirali, što znam iz ličnog iskustva. Vjerujem da će nas FIFA zaštititi i stati nam iza leđa u našoj borbi, te spriječiti daljnje nečovječno postupanje prema stranim igračima, jer je ova priča dokaz da postoje igrači s kojima se postupa kao sa životinjama, bez dostojanstva i svojih prava.Uprkos svim lošim stvarima koje su mi se dogodile posljednjih mjeseci, želio bih reći da je Irak jedna zanimljiva zemlja s lijepim ljudima, vrlo ljubaznim ljudima koji su nam pružili ruku kad smo trebali i bili su nam toliko potrebni ljubav i dobrota. Ono što pokušavam reći je da bi ljudi koji misle da mogu raditi što žele, poput ovog tipa - predsjednika, trebali znati i imati na umu da su bosanska srca veća i da su naši likovi mnogo jači nego što je mogao zamisliti. Mi smo borci i nikoga se ne bojimo. Hvala na pažnji i vidimo se ponovo, možda neki drugi tim u Iraku".
