mislio da se šali

Bivši “Zmaj” igrao za 200 KM. Dogovorio posao na benzinskoj pumpi, a onda je stigao poziv koju mu je promijenio život

Trener Čelika i bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Dario Damjanović gostovao je u podcastu (IN)Direkt gdje je svoju životnu priču.

Damjanović je rođen u Gradačcu 1981., a počeo je karijeru u Modriči, a 2004. godine poslije osvojenog Kupa razmišljao je da okači kopačke o klin i zaposli se na obližnjoj benzinskoj pumpi, jer od fudbala nije mogao živjeti, s obzirom na to da je igrao za 200 KM, a ni to nije dolazilo redovno…

A onda je stigao poziv koji je promijenio Damjanovićev život.

"Sjedio sam u kafiću s prijateljima, a tada je bilo popularno da ljudi zovu s lažnih brojeva i lažno se predstavljaju kao novinari.

Meni zazvonio telefon, vidim hrvatski broj, s druge strane se čovjek predstavio kao Igor Štimac", ispričao je Damjanović, dodavši da je bio iznenađen i da mu nije do zezancije jer je već dogovorio posao na benzijskoj pumpi.

"Rekao mi je da samo da imam vremena sutradan do 12 sati da dođem na Poljud ako želim. Rekao sam mu da nemam kako doći do tada, a on je samo odgovorio da ko ima želju, nađe način.

Rekao sam sve to prijateljima, oni su se smijali i govorili da se sa mnom neko šali", objasnio je Damjanović.

Uz pomoć pokojnog Milana Jelića, bivšeg čelnika Modriče, Damjanović je saznao da ga zaista žele na Poljudu, ali postojao je veliki problem - kako se uopće prebaciti do Splita.

"Nazvao sam potom pokojnog Milana Jelića, koji je saznao da je Hajduk doista zainteresiran za mene. Nazvao sam prijatelja i rekao mu da me vozi za Split, da će Hajduk pokriti troškove puta, ako to ne urade, da ću mu ja vraćati na rate.

Otišli smo i stigli na Poljud oko 11 ujutro. Šimac je stigao "mercedesom" s naočalama na glavi, nikad neću zaboraviti tu scenu, platio je momcima koji su me dovezli i odveo me u kancelariju", prisjetio se Damjanović.

Kazao je da od euforije i adrenalina nije znao šta potpisuje i otkrio da je dobio mjesečnu plaću u iznocu cca 5.000 KM.

"Otišao sam u Split samo s četkicom za zube, nisam imao ni kaladont. Ne stidim se toga, to je moj život i treba biti poticaj svima koji misle da je nešto nemoguće", zaključio je Dario.

Damjanović je za Hajduk odigrao 122 utakmice i postigao pet golova. U sezoni 2004/05. bio je dio tima koji je osvojio titulu Hrvatske. S Hajdukom je tokom svog boravka dva puta osvajao Superkup.

Poslije Hajduka igrao je za rusku Luch Energiju, Kaiserslautern, a onda se vratio kući, vodio nesportski život sedam-osam mjeseci, zamrzio fudbal, priznao da je neko ko je imao ogromnu mjesečnu zaradu možda stekao i lažna prijateljstva, da bi na nagovor pravog prijatelja Darija Purića potpisao za zenički Čelik i ponovo oživio karijeru.

Poslije toga su uslijedili potpisi za Novi Pazar i Jagodinu u Srbiju, Pegasus u Hong-Kongu, bio je i član OFK Beograda, gradačačke Zvijezde, Modriče, a onda i niželigaša poput Borca iz Šamca, Odžaka, Jedinstva iz Brčkog.