Želim da čitatelji zamisle muslimane ili muslimanke koji rade sve što židovska zajednica od njih može tražiti.
Oni dobro poznaju islamski antisemitizam i prozivaju ga kad god mogu. Pokušavaju izgraditi međuvjerski dijalog između sinagoga i džamija. Ne mogu biti suosjećajniji ili samokritičniji.
Zatim pogledaju izraelsku vladu i otkriju da im se smije, piše Nick Cohen za The Jewish Chronicle.
Sadističko cerekanje
U nastavku teksta se navodi:
"Zapravo, 'smijati se' je preslaba riječ da bi se opisala buka koja dolazi iz Jerusalema: to je podrugljivo, sadističko cerekanje koje ismijava muslimanske žrtve genocida.
Zapravo kaže da, ako želite biti protivnik antisemitizmu, morate podržavati antimuslimanski fanatizam koji je toliko ekstreman da obuhvata moderni ekvivalent poricanja holokausta.
Ove sedmice održava se 'Konferencija izraelske vlade o borbi protiv antisemitizma'.
Organizator, ministar dijaspore Amichai Chikli, već je vidio kako svako ko ima smisla za pristojnost cijepa svoje pozivnice.
Glavni rabin, Sir Ephraim Mirvis, neće ići zbog "prisustvovanja određenog broja populističkih političara krajnje desnice".
Vladin savjetnik za antisemitizam Lord Mann, zajedno s Bernard-Henrijem Levyjem, Davidom Hirshom – veteranom-aktivistom protiv bojkota antisemitizma u Ujedinjenom Kraljevstvu – i mnogi drugi pogledali su što Chilki planira i ustuknuli.
Izraelska vlada popunila je konferenciju predstavnicima evropskih desničarskih i krajnje desničarskih stranaka – od Fidesza Viktora Orbana u Mađarskoj do Nacionalnog skupa (RN) Marine Le Pen u Francuskoj.
Negatori holokausta
Možete zamisliti koliko će RN, koji je osnovao negator holokausta, biti zahvalan.
Zahvaljujući Netanyahuovoj službi za pranje ugleda, moći će odbaciti sve optužbe za rasizam i reći da izraelska vlada, ni manje ni više, prihvata da je radikalna desnica na čelu borbe protiv antisemitizma.
To je sramotan i opasan trenutak.
Kao što je Hirsh rekao:
“Jasno mi je da je antidemokratsko razmišljanje plodno tlo za antisemitizam i da je najbolji način potkopavanja antisemitizma podržavanje demokratskog razmišljanja, pokreta i država.”
Međutim, to nije posve iznenađujuće. Netanyahu pokušava izgraditi svoju ličnu moć imitirajući Orbana i Donalda Trumpa.
Poput njih, on potkopava kontrolu i ravnotežu koja povezuje vođe. U tom smislu, autoritarna desnica u Izraelu, Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama imaju zajednički interes.
Međutim, ono što su organizatori konferencije sljedeće učinili bilo je autentično šokantno – čak i za starca poput mene, koji je mislio da je sve vidio.
Pozvali su Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske pod vodstvom bosanskih Srba, da govori.
Nikad čuli za Dodika ili njegovu balkansku državicu? Da vas prosvijetlim.
Prije ruske invazije na Ukrajinu, Evropa je najbliže ponovnom proživljavanju holokausta bila u ratovima u bivšoj Jugoslaviji.
Genocid u Srebrenici
Zemlja se raspala početkom 1990-ih, kada su nacionalisti počeli otimati dijelove teritorija.
Slobodan Milošević je poticao srpski napad na bosanske Muslimane i pomogao da se “etničko čišćenje” – taj eufemizam za masovna raseljavanja i uijstva – progura u svakodnevnu upotrebu.
Milošević je umro u svojoj zatvorskoj ćeliji. Tada mu se sudilo, a Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju optužio ga je za 66 zločina protiv čovječnosti, genocid i ratne zločine nad Hrvatima te bosanskim i albanskim muslimanima.
Dok su masakri trajali, moji kolege Ed Vulliamy iz The Guardiana i Penny Marshall iz ITN-a razotkrili su srpske koncentracijske logore u Bosni.
Mršavi ljudi gledali su u svijet iza bodljikave žice. Godine 1995. vojska bosanskih Srba Republike Srpske pod vodstvom Ratka Mladića ubila je 8.000 muškaraca iz Srebrenice.
Čim su zločini otkriveni, počelo je negiranje.
Britanski krajnji ljevičari – koji su savršeno opravdavajući teoriju potkove, završili na radikalnoj desnici – osudili su slike logora kao lažne.
Srpske vlasti tvrdile su da su svi izvještaji o genocidu u Srebrenici laži.
Dodik je svoju moć i popularnost izgradio jačanjem negiranja genocida. On je Srbima u svom uglu Bosne rekao ono što su željeli čuti – da se genocid u Srebrenici “nije dogodio”.
Demantirali su i vijesti iz Auschwitza
Dok su 1990-ih pljuštale laži o zločinima nad bosanskim Muslimanima, sjećam se da sam rekao Vulliamyju da je tako moralo biti kad su nacistički simpatizeri prvi put demantirali vijesti iz Auschwitza.
Posebna je okrutnost u prevarama negatora. Porodicama poginulih poručuju da nije bilo ubica pa tako ni žrtava. Rugaju im se najokrutnijim lažima koje mogu izmisliti.
Jean-Paul Sartre bio je u pravu kada je rekao o antisemitima iz nacističke ere da "uživaju u ponašanju u lošoj vjeri, budući da ne žele uvjeriti zdravim argumentima, već zastrašiti i zbuniti."
Možda je govorio o Miloradu Dodiku i svim zapadnim krajnjim ljevičarima koji su se rugali mrtvim muslimanima u balkanskim ratovima.
Poriču masovna ubistva
Takav je čovjek kojeg Izrael smatra vrijednim poziva na konferenciju koja osuđuje antisemitizam.
Zamislite zlonamjerne pokušaje koje je Netanyahuova vlada uložila u pretraživanje Evrope kako bi ga pronašla. Što bi muslimani – ili bilo ko s normalnom pristojnošću – trebali učiniti s ovim?
Da je izraelska vlada sada tako ekstremno desničarsko preduzeće da duhove koji poriču masovno ubistvo muslimana smatra saborcima u borbi protiv antisemitizma?
Ozbiljno, volio bih čuti objašnjenje izraelske vlade jer se, kako stvari stoje, njezino ponašanje čini neopisivim sramotnim", navodi se u tekstu.
