Dogovor s Nenadom Čankom za intervju morali smo prolongirati nekoliko dana - jer je jedan od naistaknutijih boraca za demokratiju u Srbiju bio zasut prijetećim porukama!
"Da, u nekoliko dana bilo je nekoliko stotina prijetnji s različitih brojeva.
Nisam se ni zbunio ni iznenadio, to je uobičajena stvar.
Samo me je začudila brojnost poruka. Javili smo policiji pa vidjet ćemo kako će biti", kaže Čanak za Raport.
Prilagođava se okolnostima
Da li su ove najnovije prijetnje, kakve primate više od tri decenije, pokazatelj da se, mentalno, nismo ni "milimetar" pomjerili u odnosu na vrijeme krvavog raspada bivše zajedničke države?
"Ne samo mentalno, nego i ideološki, sve to je apsolutno koordinata koja se provlači kroz mainstream beogradske političke misli već gotovo 200 godina.
Ne vidim šta je novo. Jednostavno, samo se prilagođava okolnostima, ali čitava ta centralističko-ksenofobična incepcija je nešto što je opstalo.
Nije bilo lustracije, suočavanja s prošlošću, ničega takvoga, ni samosagledavanja Srbije, ne samo kao države, nego društva... Ovo je metastaza svega što smo gledali devedesetih".
Čini mi se da tu ne mislite samo na naše prostore...
"Devedesete su bile Periklovo doba planete, osim za na nas na Balkanu, a sad je čitav svijet na ivici katastrofe i jasno je da ovdje to pogoduje svemu što je bilo u začecima devedesetih".
Da li iz toga možemo čitati da niti Dodik-Vučić svesrpski sabor nije samo parada za javnost?
"Rekao bih da je to ogoljavanje različitih interesa. Ne zaboravite da Aleksandar Vučić i Milorad Dodik imaju različite interese. To se pokušava sakriti zajedničkim nastupima, ali njihovi interesi su vrlo različiti".
Možete li nam to objasniti, ko ima kakve interese?
"Dodik bi volio da se napravi nekakav savez srpskih država, nešto na tu temu, da bi uvukao što više ljudi na svoju stranu, to jest Srbiju, po mogućnosti Crnu Goru i koga sve ne, uz sve one oni koji vjeruju u tu priču, i neku vrstu ruske ispostave na Balkanu.
Rusiji treba jedno takvo ostrvo unutar NATO-a koji je svugdje oko nas. Naravno, Dodik ne shvata niti može da razumije da je samo pitanje političkog trenutka kada će biti prodat kao i sve ostalo.
Samoubilački projekt
Njega to i ne interesira, što je čak i vjerovatnije. I ovo je pokušaj da se sve to omasovi, da čitavo "srpstvo", koristit ću njihovu terminologiju, stane iza tog jednog samoubilačkog projekta vezivanja s ruskim neonacističkim projektom koji Kremlj propagira".
Ako je to Dodikov cilj, šta je onda Vučićev?
"Vučić ne mora da dokazuje da je Srbija država, ne mora dokazivati međunarodni suverenitet i subjektivitet, koji objektivno postoji, i on ima s te strane riješenu situaciju.
Njegov problem je drugi - što je oslanjanjem na nacionalističnu retoriku suviše otvorio okove.
On bi lako otkačio Dodika s njegovim idejama da nije sam suviše zagazio u priču, odustajući od onoga što ga je dovelo na vlast, a to je obećanje Zapadu da će ispuniti stvari koje Boris Tadić nije.
Znači, Dodikov je interes da se napravi homogenije "posrbljavanje" u političkom smislu čitavog prostora, a Vučić ima državni interes, da očuva svoju vlast u Srbiji i da istovremeno može preko, uslovno govoreći, svojih ogranaka u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori da upravlja dijelom Balkana".
Postoji li neka tačka pucanja u tim međusobno suprotstavljenim koncepcijama?
"Pošto su to suprotstavljene koncepcije, samo je pitanje vremena kada će tu početi konflikt, kao što je bio između Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića u jednom trenutku, kada su napravljene blokade na Drini.
To je potpuno identična priča. I tu treba tražiti paralelu.
Ovog trenutka se pokušava napraviti privid homogenosti preko patrijarha Porfirija i Srpske pravoslavne crkve, ali ne mislim da to može dugoročno da drži vodu jer su u pozadini i ozbiljni ekonomski interesi i ruska agentura koja je apsolutno na Dodikovoj strani.
Agentura ima jaka uporišta u Vladi Srbije i stalno ubacuje svolje ljude - Ivicu Dačića, Aleksandra Vulina i mnoge druge".
Vulin je veoma aktivan i s ove strane Drine, stalno dijeli neke lekcije...
"On je agent ruske obavještajne službe i to je široko poznato, nema tajne šta radi Vulin.
Rusija je igrala ozbiljnu ulogu
Nemojte zaboraviti, Rusija je igrala ozbiljnu ulogu i u raspadu Jugoslavije. Da nije, ne bi glavni vinovnici toga pobjegli u Rusiji. Zašto nisu negdje drugo?
Ja u šali kažem da su ovi današnji četnici sušta suprotnost onima iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, jer su oni bježali na Zapad, a ovi na Istok".
A da li će normalni ljudi morati bježati, nazire li se kraj ovim "balkanskim ratnim bubnjevima" koji non-stop bubnje?
"Izašao je jedan vrlo zanimljiv video u kojem se analizira situacija u Njemačkoj.
Kad pogledate gdje dobija ekstremna desnica, AfD - oni pobjeđuju tamo gdje je najveći stepen nezaposlenosti, gdje je najmanji stepen privatne inicijative, dobijete apsolutnu granicu bivše Istočne i Zapadne Njemačke, odnosno sve se to dešava u Istočnoj Njemačkoj.
U Istočnoj nije bilo denacifikacije, nije bilo obračuna sa prošlošću...
Istok je iz nacističke Njemačke prešao u totalitaristički koncept Sovjetskog saveza i tako je do dana današnjeg.
Više od 35 godina nakon pada Berlinskog zida mi i dalje imamo nevidljivu, ali jasnu sredinu između Istoka i Zapada.
Prostor koji se nikad nije mijenjao
A sad zamislite kako to izgleda na prostoru koji se nikad nije mijenjao".
Da li to znači da se ni ovdje ne može desiti nekakva dramatična promjena?
"Naša je prednost što smo mali i što ekonomski interesi pokreću mnogo toga.
Ukoliko Evropska unija uspije da se konsoliduje i tome suprotstavi na pravi način, vraćajući se izvornim korijenima i očuvanju trajnog mira u EU, suprotstavi neonacizmu Moskve, u tom slučaju mislim da bi jednom organizovanom akcijom moglo da se dogodi nešto pozitivno.
Naravno, ne mislim na akciju na način okupacije Njemačke iz 1945., već kroz jači utjecaj evropskih vrijednosti kojih bi, uzgred, i sama Evropa mogla čvršće da se drži.
Trenutno imate hibridni rat, gdje je glavni problem da Evropa nikako da se "prešalta" mentalno u ratni mod. Mi smo u ratu, Evropa je u ratu.
Ne možete imati Rusiju koja je u punom ratnom modu, a s druge strane Evropu koja daje pomoć Ukrajini, ali ne bi da naruši ni u jednom segmentu komformistički pristup života građana, što je politički razumljivo, jer očekuju da ti građani sutra glasaju za njih.
Međutim, s državničke tačke gledišta, to je politika koja će Evropu dovesti na granicu propasti, ako ne i u propast.
Ako se Evropa ne suprotstavi Rusiji u Ukrajini, onda će se braniti na granicama Poljske, Mađarske ili već ne znam koje evropske države.
Nepostojeća opozicija
A znamo da je mađarski premijer Viktor Orban osvjedočeni putinovac...".
Kad već spominjete političare, kada gledamo način na koji Vučićev SNS s partnerima "dominira" u Srbiji, stvara se utisak da je od režima jedino gora opozicija - u smislu ne samo da ne postoje političari poput Vas, koji bi se jasno i glasno suprotstavili svemu negativnom u društvu, već i zbog načina na koji je opoziciona scena podijeljena i rascjepkana?
"Nemojte zaboraviti da su mene tokom 34 godine, koliko sam u politici, pljuvali od prvog dana - tako je i danas.
I ne možete očekivati da ljudi koji su površni, koji čitaju samo naslove ili se informišu preko prilično opskurnih društvenih mreža nemaju to u podsvijesti.
Da budem još jasniji - kad vas 30 i kusur godinama polivaju fekalijama, ne možete da ne smrdite. To je potpuno jasno.
S druge strane, ideja je da se ono što je autentično i drugačije treba ukinuti.
A opozicija djeluje po starom policijskom običaju - loša policija prati opoziciju, dobra policija pravi opoziciju. To je čitava priča. Vi u Srbiji u 98 posto slučajeva nemate opoziciju nego konkurenciju.
Nemate one koji bi da mijenjaju, već samo one koji bi da budu ono što su sada ovi. Glavni napad opozicije je, citirat ću: 'Što je predao Kosovo'".
Hoćete da kažete da je zabluda da u današnjoj Srbiji postoje političke snage makar donekle sličnim onima iz doba kad ste i Vi bili dio pokreta koji je srušio Miloševićev režim?
"Ne, takvih danas više nema, makar će vam neki od današnjih opozicionara nezvanično reći da javno ne mogu iznijeti ono što stvarno misle, jer "narod misli drugačije".
Međutim, previđa se da nije na političarima da isključivo idu za "narodnom voljom" i bave se demagogijom već je njihova uloga da upozoravaju, a ako treba i obrazuju i vaspitavaju.
I nemojte zaboraviti da smo mi, mislim na političare iz ranijeg perioda, ljudi iz drugog vremena, formirani u društvu koje je bilo pluralističko i po etničkom i vjerskom i svakom drugom osnovu.
Ja sam iz Vojvodine u kojoj žive zajedno 42 nacije. Ne jedna uz drugu, jer je priča o suživotu koješta, nego zajedno.
Suživot znači život jednih uz druge, a šta je aparthejd nego suživot, da se razumijemo".
"Od bratske ljubavi jača samo bratska mžnja"
Čanak upozorava da se u Srbiji dešava nešto o čemu se, međutim, u javnosti mnogo ne "talasa".
A to je, kaže Čanak, revolt građana Srbije zbog toga što na izborima u Srbiji uredno i u sve većem broju glasaju osobe koji žive u drugoj državi (BiH).
"Razumijem solidarnost, ali pitam se koja je tačno njihova uloga, kako se može doći u poziciju da mogu da glasaju u Srbiji ljudi koji u njoj ne žive?
Pitanje glasanja u suštini, kad se sve svede, jeste odlučivanje o stjecanju i raspodjeli budžeta, dakle o parama.
Kako da neko samo zbog svog etničkog porijekla odlučuje o onome čemu nije doprinosio?
Doći će do unutrašnjeg konflikta, jer sve više ljudi ovdje neće to da trpi. Više to nije centralizam Beograda, više nas ne pljačka Beograd, a tu ne m iaslim samo na Vojvodinu nego i cijelui Srbiju, nego vrhunski bezobrazluk.
Od tolikog srpskog jedinstva dobit ćete odnos koji će pokazati kako je od bratske ljubavi samo jača bratska mržnja.
To je počelo da bude dominantno ovdje, samo što se to i dalje krije", kaže Čanak.
