Luksemburg je postao ozbiljna sportska nacija, kad je poredimo s Bosnom i Hercegovinom.
Država je to čiju su juniorsku žensku košarkašku reprezentaciju pojedinci iz naših sportskih struktura prozvali "skijašima", želeći ne toliko poniziti Luksemburžane, koliko naše juniorke koje su se ljetos "drznule" da izgube od tih "skijašica" na Evropskom prvenstvu do 18 godina.
Da to nije slučajno, "skijašice" iz Luksemburga su potvrdile i na seniorskoj sceni, savladavši "Zmajice" u kvalifikacijama za Eurobasket prije nekoliko dana.
Fudbalski nokaut
A kad tome dodamo dva strašna nokauta u fudbalu, gdje nam je Luksemburg u dva meča kvalifikacija za Euro 2024. uzeo svih šest bodova, uz gol-razliku 6:1, definitivno se moramo zabrinuti za našu sportsku budućnost, barem u dva najpopularnija sporta.
Da li je ovo slučajnost ili nam primjer Luksemburga samo pokazuje na kakvoj smo sportskoj stranputici, pitali smo etablirana imena bh. sporta, nekadašnjeg selektora bh. košarkašica Sulejmana Begovića i poznatog nogometnog stručnjaka Mensura Dogana.
"Ima i toga da mi stagniramo, čak idemo i nazad, dok drugi ulažu i napreduju, za razliku od nas. Ne možemo očekivati da se dešavanja u državi ne reflektuju na sport.
Kako je kod nas sve drugo u slobodnom padu, tako nam je i u sportu. Kao što svi znamo, sport je ogledalo stanja u društvu. Tako da mene ništa ne čudi, ne samo kad su fudbal i košarka u pitanju, nego i sport općenito", kaže Begović za Raport.
Čovjek koji je kao selektor predvodio našu žensku reprezentaciju do historijske zlatne medalje na Mediteranskim igrama u francuskom Montpellieru 1993. potom se fokusirao na zbivanja u svom "fahu".
"To što gubimo od Luksemburga u seniorskoj košarci, samo je vrh ledenog brijega.
Ova djevojka Etute (Faith Ehi Etute, najbolja igračica Luksemburga) bila je prevaga u ovoj utakmici, jednako što je Amerikanka Jonquel Jones bila prevaga za nas, dok je igrala.
Međutim, problemi su mnogo dublji. Naše mlade selekcije su po B-divizijama, i muške i ženske, znači u nižem rangu, a i tu nas uglavnom "šamaraju".
A zašto je to tako, nije teško zaključiti - u Savezu nema strategije, vizije, projekta... Struka se malo toga pita, radi se od danas do sutra, stihijski, od slučaja do slučaja.
Guraju pod tepih
Slično je i u klubovima. I onda se pitamo zašto nema mladih. I to se sve gura pod tepih. Iskreno, ne vidim svjetlo na kraju tunela", ističe Begović.
On je imao i poruku za sportske vlastodršce u našoj državi.
"Ako misle da je dovoljno osigurati avion, dresove i hotel, a i to plaćaju uglavnom doniranim, državnim novcem, i da je njihova misija oko reprezentacija završena, grdno se varaju.
Gdje su upravni odbori, stručni savjeti, direktori, menadžeri... oni su isključivi krivci za sportske neuspjehe, jer oni prave okruženje, postavljaju trenere, prave ili ne prave strategiju", naglašava Begović.
Drugi naš sagovornik Mensur Dogan još je sinoć, na BHRT-u, dao komentare vezane za mečeve s Luksemburgom, jasno ukazavši na sve šupljine "Zmajeva", kako na terenu, tako i u okruženju reprezentacije, odnosno Nogometnog saveza.
A jedna od najvećih nelogičnosti jeste način izbora selektora kojih su se već trojica izmijenjali na klupi nogometne reprezentacije BiH u tekućim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
"Nažalost, reći ću ovo - u našem savezu su se vodili kriterijem da traže nekog ko je imao dobru igračku karijeru.
Međutim, kad se bira selektor apsolutni prioritet treba biti dobra trenerska karijera, trenerski uspjeh koji je neko napravio. Mi dovodimo bivše asove, dobre igrače, ali mislim da to nije neko rješenje", ističe Dogan.
Potom precizira da nam je potreban neko ko je imao dobru trenersku karijeru i to po mogućnosti selektorsku.
Ogromna razlika
"Ogromna je razlika raditi u klubu i reprezentaciji. Selektorski posao ne može raditi neko ko nema iskustva.
U vrlo kratkom periodu posložiti stvari u reprezentaciji na najbolji način može samo neko ko ima iskustvo i veliko znanje kojim je spreman nadoknaditi nedostatke kakve prati selektorski angažman.
Trener koji radi u klubu je u prednosti jer ima puno više vremena da implementira svoje ideje", ističe Dogan.
On sumnja da u NSBiH tom segmentu posvećuju veću pažnju.
"Ne znam da li je novac limitirajući faktor. Mislim da ima ljudi koji bi mogli za ono što nudi Nogometni savez BiH napraviti dobar posao.
Međutim, nisam siguran da li su u Savezu zainteresirani da po tom pitanju traže dublje i šire", rekao je Dogan, komentiravši podatak koji su nam nedavno prezentirali iz NSBiH, a to je da za selektora mogu izdvojiti "maksimalnu plaću od 20.000 eura mjesečno".
Izmislili smo nešto novo
Kao i svaki ljubitelj sporta u BiH, Begović je šokiran onim što se dešava u i oko naše nogometne reprezentacije.
"To čak ne smijem ni reći ni pomisliti, a to je da je ovo neki projekt. Možda je nekim strukturama u interesu da vlada ovakvo stanje, a možda da bude još i gore.
Postavlja se pitanje da li su igrači i selektori glavni krivci. Ko su ljudi koji rade u Savezu, šta oni žele, kakvu imaju strategiju?
Možda smo "uveli "izmislili" dosad neviđenu praksu u svijetu sporta - da mijenjamo selektora nakon jedne ili dvije utakmice, nadajući se da će jednom "potrefiti" i nekad pobijediti nekoga ili se plasirati negdje", kaže Begović.
