Čelnici EU se još nisu dogovorili o 1800 milijardi eura budžeta. Šta je uopće problem?

Treći dan samita EU, u nedjelju, na kojem čelnici zemalja članica pokušavaju dogovoriti višegodišnji budžet i fond za oporavak od posljedica covida-19 još uvijek se odvija kroz sastanke u manjim skupinama, a plenarna sjednica trebala bi početi oko 19 sati. Sastanak u punom sastavu već je nekoliko puta odgađan, a po posljednjim informacijama svi bi se trebali okupiti u 19 sati na radnoj večeri. Postoji mogućnost da se samit produži na ponedjeljak ili da u nedjelju navečer bude prekinut. U tom bi se slučaju vjerovatno zakazao novi samit potkraj ovoga mjeseca. Predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel od nedjelje ujutro razgovora s čelnicima zemalja članica, pojedinačno ili u većim skupinama, pokušavajući naći kompromisno rješenje. Najprije se sastao s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, zatim je uslijedio niz sastanaka u različitim formatima. Između ostalih sastali su se čelnici "štedljivih zemlja" s onima iz južnim članicama koje je pandemija najteže pogodila - Grčke, Španije, Portugala i Italije. Michel se sastao i s čelnicima baltičkih zemalja, zatim s Višegradskom skupinom, a onda i s premijerima Hrvatske, Slovenije, Malte, Bugarske i Rumunije.

Četiri zemlje pokazale se kao tvrd orah

Najtvrđi orah su čelnici četiri zemlje, tzv. "štedljive četvorke" - Nizozemske, Austrije, Danske i Švedske. Te četiri zemlje traže daleko manji instrument za oporavak od predloženih 750 milijardi eura. Nije im prihvatljiv ni omjer između bespovratne pomoći i zajmova iz toga paketa. Njihovo je stajalište da, ako već mora biti bespovratne pomoći, da to bude daleko manje od predloženih 450 milijardi i da se trošenje tih sredstava strogo nadzire te da oni imaju pravo veta u slučaju da imaju primjedbe u vezi s korištenjem tih sredstava. Čelnici EU pokušavaju dogovoriti sveobuhvatni paket težak preko 1800 milijardi eura, koji uključuje sedmogodišnji budžet u visini od 1074 milijarde eura i instrument za oporavak od 750 milijardi, od kojih bi veći dio bio bespovratna pomoć, a ostatak kao zajmovi. No postoje velike razlike u pogledu visine budžeta i instrumenta za oporavak i u pogledu upravljanja tim sredstvima, odnosno uvjetima za dobivanje pomoć i kontrole trošenja tih sredstava.