Mape CIA-e (Centralna obavještajna agencija Sjedinjenih Američkih Država) sa kojih je skinuta oznaka povjerljivosti su sadržaj koji više nije povjerljiv i može s vremenom biti od interesa za javnost.
Tako je obavještajna agencija CIA prije nekoliko godina objavila mape Jugoslavije, što je mnoge iznenadilo. Jedna je iz 1981. godine, a druga, ona iz 1998. godine, jeste vojno-geografska, prenosi B92.
Postoji i mapa centralnog Balkana iz 2000. godine, na kojoj je dijelom i Hrvatska.
Američki interes
Sjedinjene Američke Države su bile prilično zainteresovane za Jugoslaviju, koja je bila važna država tokom Hladnog rata.
Tako je 2007. godine objavljen dokument od 20. novembra 1970. koji govori o "snagama koje su decentralizovale političku moć i kontrolu unutar Jugoslavije više nego u bilo kom drugom komunističkom društvu".
"Pitanje je da li će ove snage potkopati centralizam u Jugoslaviji, a izgledi posttitovske stabilnosti neće postati jasni još neko vreme."
U dokumentu se također navodi izjava crnogorskog komuniste i disidenta Milovana Đilasa o mogućnosti sovjetske intervencija u Jugoslaviji.
Ovaj dokument već govori o postitovskoj Jugoslaviji, što i ne čudi jer je Tito već bio u lošem zdravstvenom stanju, ali je umro tek deset godina kasnije.
"Potencijal za katastrofu je realan", navodi se u dokumentu koji upozorava da bi, ukoliko Edvard Kardelj ili Kosta Crvenkovski zatraže ostavke nakon Titove smrti, Hrvati mogli da krenu ka secesiji, koju bi jedino mogla spriječiti vojna akcija pod srpskom vlašću i crnogorski generali.
"Ako ovo dovede do ekstremnog rješenja, to bi moglo da znači građanski rat“, navodi se u dokumentu.
Navodi se i da Kardelj ima samo Titov lični autoritet i vojsku u borbi protiv republičkih lidera.
"Poslije Titove smrti ostat će samo vojska", navodi se u dokumentu.
Bogatije republike
U dokumentu se također ističe da su Slovenija i Hrvatska mnogo bogatije od ostalih dijelova Jugoslavije i naglašava težnje Hrvatske za nezavisnošću.
Na kraju dokumenta je riječnik, a pod "Hrvatska" je istaknuto da se njome vladalo iz Beča i Budimpešte skoro hiljadu godina, dok je Dalmacija imala mnogo drugačiju historiju od ostatka zemlje i bila je država gusara, trgovaca i dugo kolonija Venecije.
Kosmopolitski Dalmatinci, ističe se, ne dijele snažan militantni nacionalizam ostatka Hrvatske i, barem između dva svjetska rata, bili su skloniji da Srbe proglase za pobjednike i garante nezavisnosti od neslovenske dominacije.
