Svi špekulanti koji su početkom ove godine računali na astronomske zarade na cijenama prirodnog plina ostali su kratkih rukava. Cijene plina u Evropi pale su na nivo koje su zadnji put zabilježene prije rata u Ukrajini. To je mnoge ostavilo u čudu. Što se zbiva s cijenama plina i zašto je sada već i čudno jeftin
Krivulja cijene zemnog plina po indeksu Dutch Title Transfer Facility (TTF) zorno svjedoči političkim napetostima i odnosu prema Rusiji.
Cijena je počela rasti još prošle zime. To je uobičajeno pred veću potrošnju u zimi, ali rast je bio mnogo veći od uobičajenog jer je i napetost na granici Ukrajine i Rusije rasla. Onda su u februaru krenuli ruski tenkovi, a i cijena plina je odletjela nebu pod oblake: na 226 eura po megavatsatu zemnog plina 7. marta, javlja DW.
Historijski rekordi
Kao što to obično biva u takvim krizama, strah da će se nešto dogoditi je obično veći od realne opasnosti pa se tako i cijena stabilizirala, sve do sredine augusta. Onda su zemlje Evrope shvatile kako je rat u Ukrajini daleko od kraja, ali i kako treba napuniti spremišta za nadolazeću zimu. Tek 26.8. je cijena dosegla historijski rekord od 345 eura po megavatsatu. Sigurno je bilo špekulanata koji su kupovali na poček i trljali ruke, radujući se zimi i još većoj potražnji za plinom.
Cijena ovog utorka (10.1.) je bila negdje oko 71 euro po megavatsatu, dakle otrpilike koliko je bila i početkom novembra 2021. Štaviše, stručnjaci na robnim berzama ne očekuju opet nekakvu eksploziju, "makar to ne znači da je energetska kriza završena", brzo dodaje Toby Copson iz brokerske kuće Trident LNG za DW.
Razlog je jednostavan i vidjet ćete ga ako otvorite prozor. Zima je izuzetno blaga. Kina je previše zaokupljena koronom da bi joj trebale znatnije količine plina sa svjetskog tržišta. Ali Adi Ismirovic s Oxford Institute for Energy Studies nas upozorava. Protekle, 2022. je ipak na tržište Europe iz Rusije došlo 60 milijardi kubičnih metara plina. To je doduše tek negdje polovina od onoga što je ugovorima bilo obavezno isporučiti. Ali, ove godine će iz Rusije stići još bitno manje.
Hladni dani
Gotovo sve države su se dobro pripremile za ovu zimu i spremišta su već u novembru bila puna kao nikad do sad. Evropski prosjek početkom decembra je bio 92% popunjenosti. Ova zima još nije završila. Ako je vjerovati meteorolozima, oni najavljuju mogućnost da bi tek negdje u martu mogli doći ozbiljno hladni dani.
To je onda tijesno povezano s procjenama, koliko će spremišta plina biti još puna početkom proljeća. Firma Wood Mackenzie proriče da bi u martu popunjenost bila još samo 4%, Goldman Sachs misli da će to biti "najmanje 20%", a Ashley Kelty iz savjetničke firme Panmure Gordon misli kako će spremišta koncem marta "biti popunjena s manje od 15% (u poređenju s historijskim prosjekom od oko trećine) što će uzrokovati da cijene budu iznad prosjeka zbog potražnje da bi se opet napunila spremišta".
No svi stručnjaci za tržište plina upozoravaju na ono što se zbiva u Kini.
Puna spremišta
"Svi smo bili u stanju napuniti naša spremišta prošle godine djelomice zato jer je i potražnja Kine za ukapljenim plinom bila mala. To bi se moglo promijeniti i imati posljedica u sposobnosti država Evrope da privuku dovoljno ukapljenog plina za sljedeću zimu", kaže Bram Claeyes iz nevladine institucije Regulatory Assistance Project koja se bavi ekološkom transformacijom ekonomije.
Kina u svojim planovima želi u ovoj godini uvesti 7% više ukapljenog plina nego prošle godine, što i Claeyesa navodi na mišljenje kako "još nismo izašli iz nevolja" već i zato što se ništa nije - i najvjerovatnije neće promijeniti u dogledno vrijeme. "Strukturalni razlozi za visoku cijenu plina su još uvijek tu. Rat u Ukrajini je daleko od završetka, uvoz ruskog plina jest i ostat će decimiran."
A onda su tu i alternative koje neće potrajati. Njemačka će na koncu ipak isključiti svoje atomske elektrane, takve elektrane u Francuskoj nisu u baš sjajnom stanju. Trenutno pomaže i to što je Belgija opet pustila u pogon svoj dvojbeni reaktor Tihange 1, a pomaže što ove zime ima mnogo vjetra koji pokreće vjetroelektrane.
Gornja granica
Tu je onda i evropska odredba o gornjoj granici cijene plina. Makar je ona prilično daleko od trenutne - granica nastupa tek ako tri uzastopna dana cijena bude preko 180 eura po megavatsatu. Taj granični iznos će vrijediti najmanje 20 radnih dana, reakcija Kremlja se mogla pretpostaviti. Putin je već potpisao dekret kojim se zabranjuje trgovina sa svim zemljama koje su prihvatile tu granicu.
Šta će sve to značiti i kakva će biti sljedeća zima, to ne zna pouzdano niko. Relativnoj stabilnosti cijene doduše pomaže i to što su se špekulanti "opekli" s ovom zimom. Sigurno će biti oprezniji u pokušaju da zarade novac time što će ljudi sjediti kod hladnih radijatora.
Zato su i stručnjaci za tržište plina - oprezni. Cijena doduše jest čudno niska, ali ne vide niti razloga da bude još niža. Ukapljeni plin, ne samo zbog takmičenja na svjetskom tržištu nego i zbog troška transporta, jest bitno skuplji od onoga koji je tekao iz Rusije. A ti dani ovisnosti od ruskog plina se najvjerovatnije nikad više neće vratiti.
