Sljedeće sedmice može doći do jednog od najvažnijih trenutaka u odnosima između Sjevernoatlantskog saveza i Rusije od raspada Sovjetskog Saveza, piše CNN u svojoj analizi odnosa snaga između Rusije i NATO pakta.
U srijedu će se u Briselu sastati predstavnici NATO, njegovih 30 država članica i Ruske Federacije, prvenstveno kako bi razgovarali o nedavnom gomilanju ruskih trupa na granici između Rusije i Ukrajine. Američke i ruske diplomate sastat će se u ponedjeljak u Ženevi kako bi razgovarale i o krizi.
Američki državni sekretar Antony Blinken rekao je da postoje "dva puta" i da je opcija "diplomatije i deeskalacije" jedna od dvije koje su američka i međunarodna zajednica iznijele Moskvi uoči sastanaka.
Blinken se sastao s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom u Stockholmu, u Švedskoj, u decembru, usred sve veće zabrinutosti zapadnih sila da Rusija želi da izvrši invaziju na Ukrajinu.
Nedavna eskalacija napetosti izazvala je strah od ponavljanja 2014. godine, kada je Rusija nasilno anektirala crnomorsko poluostrvo Krim i podržala separatiste u istočnoj Ukrajini. Ovaj čin, činjenica da je Rusija to uspjela i da se izvuče, pokrenula je godine ozbiljnih razgovora u političkim krugovima o ulozi Zapada i o tome da li je sposoban da se suprotstavi Rusiji.
Odnosi između Zapada i Rusije se nikada nisu obnovili nakon tog trenutka, umjesto toga, skoro su dostigli najniže nivoe hladnog rata. Vijeće NATO-Rusija, osnovano 2002. godine kao govornica za saradnju između Zapada i Rusije, nije se sastajalo više od dvije godine.
Blinken je u petak rekao da bi napredak mogao biti postignut tokom diplomatskih razgovora između američkih, evropskih i ruskih zvaničnika sljedeće sedmice, ali da to mora biti "dvosmjerna ulica" s Rusijom koja treba da deeskalira svoju agresiju prema Ukrajini.
Dok je više NATO zvaničnika reklo za CNN da je, po njihovom mišljenju, činjenica da je Rusija konačno pristala da se sastane veliki ustupak i znak da bi diplomatija mogla dovesti do deeskalacije, oni su također oprezni da se sve neprijateljski raspoloženiji Kremlj možda neće sastati u "dobroj vjeri".
Moskva je tek prošlog mjeseca objavila dva nacrta sporazuma u kojima su navedeni njeni zahtjevi za smirivanje tenzija na ukrajinskoj granici. Ti zahtjevi uključuju poništavanje raspoređivanja NATO u istočnoj Evropi do neke tačke 1990-ih, što znači da bi mnoge zemlje koje su susjedne Rusiji i koje su bile pod kontrolom Sovjetskog Saveza bile manje zaštićene od strane alijanse.
Ovo, zajedno sa obećanjem da se NATO neće širiti dalje na istok, je neprihvatljiv zahtjev i iz perspektive NATO o tome se ne može ni raspravljati.
Pa čemu se Rusi nadaju?
Izvori iz NATO-a kažu da bi zahtjevi mogli biti "namjerno smiješni kako bi se prisililo na povlačenje stvari kao što je prijem novih članica NATO-a, izvlačenje država poput Ukrajine i Finske iz priče", ili bi jednostavno mogli biti "predstava koja omogućava ruskim zvaničnicima da kažu da su pokušali da pregovaraju kako bi opravdali eskalaciju svojim građanima."
S obzirom na nefleksibilnost obje strane, koja je svrha sastanka?
Prema riječima zvaničnika najglasnijih i najstarijih članica NATO-a, srijeda je prilika da alijansa zauzme čvrst i jedinstven stav: ako Rusija eskalira tenzije, suočit će se s "ozbiljnim ekonomskim posljedicama. Koristićemo alate koji nisu koršteni u 2014."
Zvaničnici koji su razgovarali sa CNN-om nisu bili jasni o tome šta bi to bili alati jer bi se "putokazima dalo Rusiji priliku da se pripremi za njih, porazivši svrhu", međutim, pošteno je reći da bi to bila mješavina strogih ekonomskih sankcija, pa čak i više NATO-a na pragu Rusije.
Koliko god bi neprijateljstvo Zapada moglo biti rizično u smislu pružanja pomoći Putinu, nedjelovanje bi moglo biti još gore. "Kapitulacija pred zahtjevima izvan ovoga svijeta učinila bi cjelokupnu situaciju mnogo opasnijom, jer bi samo ohrabrila Kremlj da djeluje agresivno", kaže Pasi Eronen, istraživački analitičar u Centru za istraživanje sukoba.
"Štaviše, Kina i drugi revizionisti posmatraju reakciju na kockanje Kremlja."
Ono što je uočljivo kada se sada razgovara sa zvaničnicima i stručnjacima jeste osjećaj da se Zapad mnogo manje plaši Rusije nego što je to bio posljednjih godina. Trovanja i atentati na ruske državljane na stranom tlu, brutalno potiskivanje i zatvaranje političkih protivnika, miješanje u strane izbore i aneksija Krima oslikali su Putina kao snažnog lidera kojeg se treba bojati.
Na ovoj slici koju je dala Bijela kuća, predsjednik Joe Biden razgovara sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom telefonom iz njegove privatne rezidencije u Wilmingtonu, Del., četvrtak, 30. decembra 2021.
Naravno, ako živite u Rusiji ili susjednoj državi i protivili ste se Putinu, onda je on zastrašujuća osoba. Međutim, njegova eskalirajuća agresija može biti dijelom posljedica njegove smanjene moći u drugim područjima.
"Putin je ostarjeli autokrata, opsjednut nasljeđem svoje vladavine i neuspjeha Sovjetskog Saveza", kaže Eronen. "Rusiju je razorio Covid-19, a budućnost njene ekonomije izvoza ugljovodonika izgleda mračno."
Ova ekonomska slabost je mjesto gdje bi Zapad, ako ostane ujedinjen, možda mogao iznuditi Putinovu ruku.
"Njegova zemlja ima ekonomiju otprilike iste veličine kao New York. Ako bi Zapad bez straha pravilno koordinirao ekonomske sankcije protiv njega i ruskog biznisa, vrlo brzo bi bio stjeran u ćošak", kaže Bill Browder, istaknuti rođeni Amerikanac, finansijer koji je predvodio inicijativu za sankcije Zakona o Magnitskom koji je razbjesnio Kremlj.
Dok je Zapad uveo sankcije Rusiji posljednjih godina zbog raznih nedjela Kremlja, pošteno je reći da su mogli otići i dalje.
Zbog toga je sljedeća sedmica tako važna: ako se svi saveznici u NATO-u dođu na istu stranu, to bi moglo poslati najjaču moguću poruku u kritičnom trenutku. Baš kada Putin ponovo pokušava da iskoristi svoju sreću, Zapad ima priliku da u formalnom diplomatskom okruženju kaže da mu je ponestalo strpljenja.
Kako bi sve nove sankcije bile djelotvornije od prethodnih pokušaja kažnjavanja Rusije, Zapad mora biti spreman da pretrpi bol. U prošlosti je izbjegavala ciljanje na ruski državni dug i trgovinu energijom.
Prema riječima Richarda Connollyja, saradnika na Royal United Services Institute, "povećanje troškova poslovanja za ruske firme, bilo ograničavanjem pristupa kapitalu, bilo ograničenjem pristupa tehnologijama", moglo bi imati veći utjecaj na rusku ekonomiju i Putinovog užeg kruga nego da cilja na pojedince jer je „najkritičniji ruski biznis na neki način povezan sa Kremljom“.
On također kaže da bi "uvođenje sekundarnih sankcija onima koji trguju sa Rusijom" u stvarima poput energije, oružja i strateške robe moglo nanijeti sličan nivo štete kao što su sekundarne sankcije nanijele Iranu.
Što se tiče mučnijeg pitanja tradicionalne čvrste moći i potencijalnog širenja NATO, neki vjeruju da saveznici imaju razloga da se osjećaju nadmoćnim kada se sastanu s Rusima u srijedu.
"Moramo udružiti snage i ne plašiti se. Putin se boji - ne mi. On se plaši svog naroda, boji se demokratskih izbora," kaže Rasa Juknevičienė, bivši ministar odbrane Litvanije. Ona smatra da je sada vrijeme da se ubrza pridruživanje Ukrajine NATO-u.
"Evropa se ne može vratiti u vrijeme Hitlera i Staljina, kada su narodi bili podijeljeni. Ukrajinci, a ne Kremlj, moraju odlučiti kakva će biti budućnost Ukrajine. Uspjeh Ukrajine bio bi najbolji lijek protiv Kremlja. Oni se toga boje najviše", dodaje ona.
Očigledno je da će razgovori sljedeće sedmice biti napeti i rješavanje ukrajinske krize neće biti lako. Putin može biti najopasniji kada ga satjeraju u ćošak, kažu posmatrači, a on trenutno žonglira sa višestrukim spoljnopolitičkim krizama nakon što su ruske trupe raspoređene u susjedni Kazahstan kako bi ugušile nemire nakon nasilnih antivladinih protesta. Vodeća tema u proteklih nekoliko godina bila je Putinovo ukazivanje na greške Zapada u prosuđivanju, od povlačenja iz Afganistana do neaktivnosti u Siriji i korištenje bilo koje moći koju ima da ojača svoju reputaciju moćnog lidera.
I kao što su priznali brojni zvaničnici NATO-a, Putinu je stalo do Ukrajine mnogo više od mnogih na Zapadu i imati će neograničeno strpljenje da dobije ono što želi ako osjeti slabost Zapada.
Zapad ulazi u sljedeću sedmicu sa toliko strateških prednosti u odnosu na Rusiju, da bi na papiru trebalo da bude relativno lako da natjera Putina na deeskalaciju na istoku Evrope. Međutim, Putin nije bez razloga ostao na vlasti više od 20 godina.
Ako Zapad želi uspješno iskoristiti svoju poziciju u ovom kritičnom trenutku i vratiti Putina na njegovo mjesto, onda njegovo jedinstvo mora biti neraskidivo. Ponavljanje grešaka iz 2014. moglo bi stvoriti još opasniju verziju ruskog lidera ako bude u stanju da se suprostavi najmoćnijem savezu na svijetu.