Izvršni direktor konsultantske kuće Intelligence i počasni profesor na Univerzitetskom koledžu u Londonu Mark Galeotti analizirao je za CNN povlačenje Rusije iz Hersona.
Najveći je to poraz Rusije i Vladimira Putina od početka invazije na Ukrajinu. A Galeotti navodi da je time Putin uništio i legendu koju je stvaro o sebi.
"Uprkos nekim mahnitim špekulacijama o gubitku okupirane ukrajinske regije Herson ove sedmice, još je prerano za predviđanje kada i kako će predsjednik Vladimir Putin predati vlast. Da li će to biti zato što je svrgnut, penzionisan ili jednostavno umre na funkciji.
Kako bi Putin mogao nestati
Međutim, ono što već vidimo su neki od procesa koji mogu oblikovati i potaknuti taj odlazak. Štoviše, čak i držeći se vlasti, Putin nikada neće održati i isputni sliku koju je sam o sebi stvorio", navodi Geleotti u autorskom tekstu.
On podsjeća kako je u prvim mjesecima rata bilo brojnih izvještaja o Putinovom zdravlju.
"I to uz tvrdnje da je imao sve, od raka krvi do Parkinsonove bolesti. Mnogo toga je splasnulo. Nije bilo iznenađujuće da će ovo privući toliki interes.
Međutim, prema američkim obavještajnim službenicima koji su proučavali ovo pitanje, dok Putin može imati ponovljene zdravstvene probleme. Odavno je poznato da pati od problema s leđima. A možda čak i pati od stanja koje je ugrozilo njegov imunološki sistem. To bi objasnilo ekstremno mjere poduzete da ga zaštiti od Covid-19 – nema znakova bilo čega što bi moglo dovesti do njegove neposredne smrti ili nesposobnosti", ističe on.
No, dalje navodi kako Putin ipak ima 70 godina.
"A njegovo zdravlje je zaista postalo egzistencijalno pitanje za sistem. Na kraju krajeva, dok ruski ustav propisuje šta će se dogoditi ako on umre na funkciji – premijer stupa kao privremeni predsjednik dok se ne održe prijevremeni izbori – nema odredbe u slučaju da je nesposoban na bilo koji duži vremenski period. Niti postoji potpredsjednik koji može zamijeniti njega.
To je upravo ona vrsta političke krize koja bi mogla izazvati unutarelitnu borbu, koja bi mogla srušiti ovaj režim", kaže Galeotti.
Državni udar? Teško
Što se tiče državnog udara, ističe kako su šanse za to jednake onima da Putina sruše protesi na ulicama.
"Više sigurnosnih snaga uravnotežuje jedna drugu. U Moskvi, na primjer, vojni garnizon, specijalna divizija Nacionalne garde i Kremljovski puk, svi su podređeni različitim lancima komandovanja. Federalna služba bezbjednosti prati sva tri.
Dokle god Putin može da kontroliše šefove ovih takozvanih „ministarstva moći“ i da oni upravljaju lojalnošću svojih agencija, čini se da ga je teško srušiti", kaže Galeotti.
Ali, piše on dalje, bez obzira na sve što on čvrsto drži pod kontrolom, ono što se dešava je da njegov sistem postaje sve krhkiji.
"Gubi resurse koji su u prošlosti davali otpornost da odgovori na neočekivane izazove. Očigledno, to znači finansijska sredstva. Kako sankcije grizu, a troškovi rata eskaliraju, novca ostaje sve manje. Gotovo trećina budžeta za 2023. (više od 9 triliona od ukupno 29 triliona rubalja) će ići na odbranu i sigurnost. Ovo ostavlja proporcionalno manje za podršku regionalnim budžetima i održavanje industrija koje se bore.
Međutim, to znači i slabljenje legitimiteta i dobre volje sigurnosnih službi i lokalnih elita. Putinov rejting je uvijek bio vještački visok, s obzirom na to da ne postoji značajna opozicija s kojom bi se mogao mjeriti, ali ipak opada.
Nacionalna garda, ključna snaga zadužena za kontrolu protesta na ulicama, desetkovana je borbama u Ukrajini. Pripadnici Nacionalne garde ljuti su i što su korišteni kao topovsko meso u ratu za koji proslavljena interventna policija nije bila ni obučena ni opremljena.
U međuvremenu, dok gunđanje unutar elite ostaje pažljivo prigušeno, ono je očigledno. Baš kao što je to učinio tokom Covid-19, Putin odbacuje težak i nepopularan posao podizanja "dobrovoljačkih bataljona" i držanja ratne ekonomije na svojim regionalnim gradonačelnikima i guvernera. Dok su neki, poput guvernera Sankt Peterburga Aleksandra Beglova, iskoristili ovo kao priliku da traže Putinovo odobrenje, mnogi drugi su tiho zgroženi", naveo je Galeotti.
Nije okružen 'putinistima' nego oportunistima
Navodi da se to čini predviđanje budućnosti Putina i njegovog režima još težim.
"Čak i krhki i stagnirajući režimi mogu dugo trajati. Carska Rusija je vjerovatno bila bez mozga do 1911., kada je ubijen brutalno reformistički premijer Petr Stolypin. Ali je još uvijek trajala tri godine katastrofe u Prvom svjetskom ratu prije nego što se raspala 1917.
Međutim, to znači da je Putinova država mnogo manje sposobna da se nosi s onom vrstom neočekivanih kriza koje je istovremeno teško predvidjeti, a ipak na kraju neizbježne. To bi moglo biti bilo šta, od generalnog poraza u Ukrajini do kaskadnog regionalnog ekonomskog kolapsa kod kuće, bezbjednosnih snaga koje odbijaju suzbiti proteste na ulicama ili ozbiljnog razbolivanja Putina.
U ovim okolnostima, kao u martu 1917. (februar po starom ruskom kalendaru), možda će se glavnokomandujući suočiti sa svojim višim generalima i političarima i navesti da se povuče za dobro domovine.
Čini se da je trenutno teško zamisliti takav scenario. Ali u glavnom ruska elita, kako politička tako i vojna, nisu „putinisti“ već nemilosrdni oportunisti. Oni su podržali Putina jer je to u njihovom interesu; oni i dalje ostaju lojalni jer se rizici suprotstavljanja njemu za sada čine mnogo veći.
Međutim, ako počnu vjerovati da je ranjiv, vjerovatno će se brzo udaljiti od njega. Niko ne želi da bude poslednji lojalista osuđenog režima.
Šta god da se dogodi, Putinovi snovi da uspostavi Rusiju kao veliku silu na pozadini njene vojne snage su gotovi. Kao i njegove ambicije da osigura nasljeđe kao jednog od velikih graditelja države.
Njegova vojna mašina je pokvarena; ekonomija njegove zemlje toliko je oštećena da će trebati godine da se oporavi; njegova reputacija geopolitičkog mozga u dronjcima. Putin-čovjek se možda još godinama drži na vlasti, ali Putin-legenda je mrtav", zaključio Galeotti u tekstu za CNN.
