Američki CNN objavio je ogromnu reportažu iz BiH tačnije o mogućem uništenju rijeke Neretve s apelom da se sačuva 'plavo srce' Evrope.
CNN u svojoj reportaži donosi opis hercegovačke ljepotice, ali i opasnosti koje joj prijete a zbog čega su se upalili alarmi kod naučnika.
Raport prenosi njihov članak u cijelosti:
Rijeka Neretva se probija kroz neprohodnu bosanskohercegovačku šumu. Očaravajuće plavo-zelene boje, proteže se 225 kilometara od duboko unutar Dinarskih Alpa do Jadranskog mora – na nekim mjestima nestaje u podzemnim kanalima prije nego što se ponovo pojavljuje u bujajućim izvorima.
Jedna od najhladnijih rijeka na svijetu, dom je jedinstvenih ekosistema i nebrojenih rijetkih vrsta, od mramorne pastrmke i žutoglavih krastača do neuhvatljive čorbe – slijepih daždevnjaka koji žive u riječnoj mreži pećina.
Ali ovo bi se moglo promijeniti. Rijeka je, kao i mnoge širom svijeta, ugrožena branama. Prema Centru za okoliš, bosanskohercegovačkoj organizaciji za zaštitu prirode, predloženo je više od 50 hidroenergetskih projekata duž njene dužine i njenih pritoka, od kojih je skoro polovina planirana za gornji tok, koji je do sada ostao divlji i neometan.
Ove brane bi mogle naštetiti ne samo rijeci i njenim stanovnicima već i širem okolišu koji ovisi o ovom jedinstvenom plovnom putu.
U Ulogu, selu na Neretvi, možete vidjeti potencijalna razaranja iz prve ruke. Hidroelektrana od 35 megavata sa branom visokom 53 metra je u poodmakloj fazi izgradnje: oboreno drveće nižu se uz obalu reke, praveći put za ono što će postati akumulacija, a pristupni putevi za kamione za drvoseče i građevinska vozila usečeni su kao ožiljci kroz rijeku i njen šumoviti pejzaž.
Upravo ovdje, uzvodno od gradilišta, više od 60 naučnika iz 17 zemalja okupilo se u junu na „Neretvanskoj sedmici nauke“. Većina je tamo otputovala kao samofinansirajući volonteri, ujedinjeni u zajedničkom cilju: da spase Neretvu.
“Oni žele da nam pomognu da spasimo ovu izuzetnu rijeku,” kaže Ulrich Eichelmann, izvršni direktor Riverwatcha i koordinator kampanje Save the Blue Heart of Europe za zaštitu balkanskih rijeka. “To je vjerovatno jedna od najraznovrsnijih i najvrednijih rijeka u Evropi, a istovremeno je i najugroženija.”
Evropa ima riječni pejzaž s najviše brana na svijetu, s više od milion barijera, od brana do rampi, brodova i propusta, prema istraživačkom projektu EU. Ovo se odrazilo na divlje životinje, s jednom od tri slatkovodne vrste ribe kojima prijeti izumiranje.
No, Neretva je uspjela ostati relativno neozlijeđena, njegujući zdrav ekosistem, uključujući ono za što naučnici vjeruju da bi moglo biti jedno od posljednjih područja mrijesta ugrožene mekousne pastrmke.
Upravo je ova smeđa riba neupadljivog izgleda dovela Kurta Pintera, slatkovodnog ekologa, čak iz Beča u Austriji u svom retro narandžastom kamperu da proučava rijeku. Koristeći tehnike kao što je elektro ribolov – proces koji stvara električno polje u vodi da privuče ribu prema mreži – i uzorke DNK iz okoliša, on se nada da će pronaći dokaze o vrstama koje žive i gnijezde u gornjoj Neretvi i njenim pritokama, pružajući municiju protiv predloženih hidroenergetskih projekata.
Brane i svi oblici i veličine hidroenergetskih projekata mogu ugroziti riblje vrste jer blokiraju ili ometaju migraciju, objašnjava on. U prirodnom riječnom sistemu, ribe se obično mrijeste u uzvodnim područjima, a hrane se i pare nizvodno.
“Ovaj otvoreni sistem je zaista važan za migriranje riba u područja gdje imaju vrlo visok reproduktivni uspjeh”, kaže on. Predložene brane duž toka Neretve poremetile bi ciklus razmnožavanja pastrmke i, boji se, gurnule bi već ugroženu vrstu do izumiranja.
Iako je gubitak jedne vrste razoran, uticaj ne prestaje tu. „Ako izvadite ribu iz ove rijeke, to će uticati na okolno okruženje, okolne kopnene vrste“, kaže Pinter.
Na Sedmici nauke o Neretvi nisu zabrinuti samo stručnjaci za ribu. Postoje stručnjaci koji proučavaju slijepe miševe, gljive, leptire i medvjede, između ostalih. Svi vjeruju da bi hidroenergetski projekti mogli imati strašne posljedice po odabranu grupu vrsta.
„Sve je povezano“, kaže Eichelmann, objašnjavajući da se mulj od izgradnje nakuplja na koritu rijeke, ubijajući mala stvorenja poput dagnji koje filtriraju i čiste vodu. Kako voda postaje prljavija, pogođene su biljke i životinje u rijeci i duž njenih obala. A priroda rijeke znači da se zagađenje ne može obuzdati: „Ono što radite maloj rijeci, radite većoj i na kraju okeanu“.
Međutim, postoji delikatan balans između ovih ekoloških izazova i rastuće potražnje za obnovljivom energijom. U Bosni, hidroenergija je ključni izvor električne energije – odgovorna je za 37% ukupne proizvodnje električne energije u zemlji u 2021. Kako zemlja, a i svijet, prelazi sa fosilnih goriva, hidroenergija bi mogla ponuditi čistiji izvor energije.
Na Balkan se gleda kao na neiskorišteni resurs, pun rijeka koje – za razliku od ostatka Evrope – još nisu razvijene. Inicijative, od kojih neke finansira EU, a koje imaju za cilj da budu klimatski neutralne do 2050. godine, pokreću razvoj hidroenergije u cijelom regionu. Od 2022. godine na Balkanu je planirano ili u izgradnji više od 3.300 fabrika, pored 1.700 već u funkciji.
Programeri kažu da ovi projekti mogu obezbijediti prihod i zapošljavanje. U e-poruci CNN-u, glasnogovornik EFT grupe, kompanije za trgovinu energijom i ulaganja koja vodi razvoj hidroelektrane Ulog, napomenuo je da su lokalne kompanije i radnici korišteni i da će biti korišteni u izgradnji i radu elektrane. Dodali su da je procjena uticaja na životnu sredinu "pripremljena, pregledana i odobrena u skladu sa važećim propisima".
Ovo je ponovio Radomir Sladoje, načelnik općine Kalinovik (lokalna opština), govoreći prvog dana Neretvanske sedmice nauke. Obraćajući se naučnicima, priznao je da bi mnogi od njih mogli biti ljuti što je lokalna vlast odobrila izgradnju brane Ulog, ali je naveo: “Mi smo mala zajednica kojoj je potreban finansijski podsticaj”.
Kampanja Save the Blue Heart of Europe kaže da njen cilj nije potpuno zabraniti hidroelektranu, već osigurati da slijedi striktan pristup planiranju koji daje prioritet očuvanju prirode. Također bi željela da se u područjima ključnog biodiverziteta implementiraju zabranjene zone.
„Postoji svrha hidroenergije“, kaže Eichelmann. “Ali kao u medicini, iako male doze mogu biti ispravne i zdrave, ako ih uzmete previše, to je smrtonosno.”
Očuvanje rijeke slobodnog toka također može donijeti ekonomske pobjede kroz razvoj turističkih aktivnosti kao što su rafting, pecanje i treking.
Ranije ove godine, u južnoj Albaniji, ovaj argument je uspješno dobijen u slučaju rijeke Vjosa, koja je proglašena prvim svjetskim nacionalnim parkom divljih rijeka. Ovaj potez omogućio je zaštitu više od 400 kilometara rijeka i potoka, pokrivajući cijelu dužinu rijeke i svih njenih glavnih pritoka. Albanska vlada kaže da će kroz odgovoran turizam biti od koristi lokalnim zajednicama i pomoći u rješavanju problema depopulacije u tom području.
Vjosa je ulila nadu za aktiviste. „(To) je dokazalo da možete dobiti ove slučajeve protiv vlade, a to je stvorilo mali talas talasa širom Balkana“, kaže Eichelmann.
Već pregrađena u dijelovima, Neretva se ne bi kvalificirala kao nacionalni park divlje rijeke, ali je očuvanje netaknutih dionica još uvijek vrijedno. Iako je možda prekasno da se zaustavi brana Ulog, koja bi trebala početi s komercijalnim radom 2024. godine, postoje znakovi da bi kampanja mogla spriječiti hidroenergetske projekte planirane za netaknute vode uzvodno.
Nedavno su raskinuti ugovori za 15 malih hidroelektrana planiranih za Neretvicu, pritoku Neretve, a 2022. kampanja je dobila podršku Bernske konvencije, međunarodnog sporazuma o zaštiti evropske faune i flore.
Za sada, struja teče sa njima, ali Eichelmann se nada da se ta snaga može održati na cijelom Balkanu.
“Zovemo ga 'plavo srce' jer je to posljednje područje gdje imamo ovaj dragulj. To je kao poklon Evropi, Zemlji, da su ove rijeke preživjele decenije razaranja”, kaže on. “Imamo jednu šansu da zadržimo ovo plavo srce da kuca.”
