Suočen s gomilom novinara, izumitelj Thomas Midgley Jr. izlio je aditiv za olovo po rukama i potom nastavio udisati njegove pare otprilike minutu. Neometano je rekao: "Mogao bih to raditi svaki dan, a da nemam nikakvih zdravstvenih problema."
Ubrzo nakon toga, Midgley je trebao liječenje. Ali taj je čin imao strašne posljedice izvan njegove vlastite dobrobiti, piše CNN.
Godina je bila 1924., a Midgley, tada hemijski inžinjer za General Motors, izveo je trik kako bi potkrijepio svoje najnovije, unosno otkriće: spoj olova nazvan tetraetil olovo. Dodan benzinu, riješio je jedan od najvećih problema s kojima se automobilska industrija u to vrijeme suočavala — lupanje motora, odnosno sitne eksplozije u automobilskim motorima zbog niske kvalitete benzina koje su rezultirale neugodnim zvukom i potencijalnom štetom. Olovo je pomoglo, ali uz velike troškove, jer je tvar vrlo otrovna za ljude, posebno za djecu.
Midgley će ostaviti trag u historiji još jednim destruktivnim izumom, također rješenjem problema: potrebom za zamjenom štetnih i zapaljivih plinova koji se koriste u rashladnim i klimatizacijskim uređajima. Otkrio je da su CFC, odnosno klorofluorougljici, idealna zamjena i bezopasni za ljude. Međutim, pokazalo se da su smrtonosni za ozon u atmosferi, koji blokira opasno ultraljubičasto zračenje koje može uzrokovati rak kože i druge zdravstvene probleme, ali i štetiti biljkama i životinjama.
Sto godina nakon te vratolomije pred novinarima 1924., planeta se još oporavlja od loših učinaka oba Midgleyjeva izuma. Ozonskom omotaču trebat će još četiri decenije da se potpuno zacijeli, a budući da se olovni benzin još prodavao u dijelovima svijeta do 2021., mnogi i dalje žive s dugoročnim učincima trovanja olovom.
Ipak, Midgley — čija će priča biti ispričana u nadolazećem filmu koji je osmislio scenarista filma “Vuk s Wall Streeta” iz 2013. — decenijama je slavljen kao heroj.
Izumitelj od svojih ranih dana
Rođen u Beaver Fallsu, Pennsylvania, 1889., Midgley je rano imao sklonost pronalaženju korisnih primjena poznatih tvari. U srednjoj školi koristio je sažvakanu koru skliskog brijesta kako bi bejzbolskim loptama dao zakrivljeniju putanju, što su profesionalni igrači kasnije pokupili.
Bio je poznat po tome što je sa sobom cijelo vrijeme nosio kopiju periodnog sistema elemenata, njegov glavni alat u potrazi za supstancom koja će označiti njegov revolucionarni izum.
Zadatak rješavanja problema lupanja motora Midgleyu je pripao dok je radio u General Motorsu 1916. godine.
“Bio je to početak automobilske ere u Sjedinjenim Državama, a Ford je razvio Model T, koji nije bio jako moćan”, rekao je Gerald Markowitz, profesor historije na City University of New York.
"GM se udružio sa Standard Oilom i DuPontom kako bi pokušali razviti snažnije motore, a kako bi to učinili morali su riješiti problem lupanja motora s gorivom koje su imali u to vrijeme."
Pod vodstvom Charlesa Ketteringa, još jednog utjecajnog američkog izumitelja i voditelja istraživanja u GM-u, Midgley je prošao kroz hiljade tvari — uključujući arsen, sumpor i silicij — u potrazi za onom koja smanjuje lupanje kada se doda benzinu. Na kraju je došao do tetraetil olova, derivata olova koji se na tržištu jednostavno nazivao etil. Olovni benzin je prvi put pušten u prodaju u Daytonu, Ohio, 1923. godine i na kraju se proširio po cijelom svijetu.
Olovo je vrlo otrovno, bez sigurnog nivoa izloženosti i može narušiti razvoj djece, uzrokujući smanjenu inteligenciju i poremećaje ponašanja, navodi UNICEF. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 1 milion ljudi godišnje još umre od trovanja olovom.
Otrovnost olova bila je već dobro poznata kad ga je Midgley dodao plinu, ali to nije spriječilo da ethyl postane komercijalni uspjeh.
"Bilo je uzbuna jer je olovo bilo poznato kao toksin", rekao je Markowitz. “Ali stav industrije bio je da nema dokaza da će olovo koje izlazi iz ispušnih cijevi automobila naštetiti ljudima. I upravo je taj nedostatak dokaza naposljetku naveo glavnog hirurga da ne poduzme ništa nakon konferencije o javnom zdravstvu 1925.
Međutim, radnici u proizvodnji etila brzo su iskusili loše posljedice.
"Činjenica da su se ljudi koji rade u laboratorijima koji proizvode tetraetil olovo razboljevali, stvorila je krizu", rekao je Markowitz. “Oni bi doslovno poludjeli zbog izloženosti olovu.”
Midgley je otišao toliko daleko da je polijevao ethyl po rukama i udisao ga tokom one konferencije za novinare 1924. u pokušaju da utaži strahove.
Ali u stvarnosti se i on trovao.
“Definitivno je napisao u pismu u januaru 1923. da se malo otrovao olovom, a trovao se olovom do kraja života”, rekao je Bill Kovarik, profesor komunikacija na Univerzitetu Radford u Virginiji. ,
“Zapravo ne može samo nestati toliko olova iz tijela. To je ozbiljan, dugotrajni invaliditet.”
Probijanje rupe
Samo nekoliko godina nakon izuma ethyla, Midgley — ponovno potaknut Ketteringom — usmjerio je pažnju na razvoj netoksične, nezapaljive alternative rashladnim plinovima kao što je amonijak, koji su se u to vrijeme koristili u uređajima i klima uređajima, što je dovelo do niza fatalnih nesreća 1920-ih.
Smislio je freon - derivat metana, sastavljen od atoma ugljika, klora i fluora - prvi CFC. U drugoj javnoj demonstraciji, 1930., Midgley je udahnuo plin i njime ugasio svijeću, čime je pokazao njegovu sigurnost.
Freon, kao i kasniji CFC-i, postali su komercijalni i ubrzali primjenu klima uređaja u Sjedinjenim Državama. Nakon Drugog svjetskog rata proizvođači su počeli rutinski koristiti CFC kao pogonsko gorivo za sve vrste proizvoda, uključujući insekticide i sprejeve za kosu.
Bilo je to sredinom 1970-ih, tri decenije nakon Midgleyeve smrti, prije nego što je šteta od njegova dva izuma postala javna poznata. CFC je probila rupu u ozonskom omotaču iznad Antarktika; da se ne kontrolira, rupa bi se proširila do te mjere da bi na kraju ugrozila cijeli život na Zemlji.
Kao rezultat stalnog pritiska industrije, olovni benzin je postepeno ukinut u Sjedinjenim Državama do 1996. godine, a postepeno nakon toga u cijelom svijetu. Posljednja nacija koja ga se riješila, Alžir, ipak ga je prodavala do 2021., a olovni aditivi i dalje se koriste u gorivu za avione. Studija iz 2022. procjenjuje da je polovina sadašnjeg stanovništva SAD-a bila izložena opasnim nivoima olova u ranom djetinjstvu, ali je štetu kolektivnom zdravlju u svijetu teže kvantificirati.
Godine 1987. potpisan je Montrealski protokol za postepeno ukidanje CFC-a od 1989. do 2010., nakon čega su zabranjeni. (Emisije CFC-a nedavno su ponovno u porastu, što je znak da se još proizvode ilegalno.) Rupa u ozonskom omotaču se popravlja i vjerovatno će zacijeliti u sljedećih pola stoljeća u jednoj od rijetkih ekoloških pobjeda.
"Vrlo tužna istina je da ne znamo broj djece koja su bila pogođena", rekao je Markowitz. “Ne postoji siguran nivo olova u djetetovom tijelu. Govorimo o desetinama miliona djece, stotinama miliona djece tokom pola stoljeća ili više koja su bila nepovoljno pogođena, njihove životne šanse smanjene zbog olovne prašine kao rezultat ispušnih plinova koji su dospjeli u zemlju ili u ulice.”
Tragična smrt
Midgleyev život završio je pod tragičnim okolnostima. Nakon što je 1940. obolio od dječje paralize, postao je teški invalid i osmislio je još jedan izum: aparat koji bi ga autonomno podizao iz kreveta u invalidska kolica, pomoću uzica i kolotura. No 2. novembra 1944. zapleo se u taj aparat i umro od davljenja.
"Dugo se vremena vjerovalo da je krajnja ironija — izumitelj umire zbog vlastitog izuma. Ali stvarnost bi mogla biti još mračnija", smatra Kovarik.
"Službeni uzrok smrti je samoubistvo", rekao je. “Imao je ogroman osjećaj krivice. Industrija mu je rekla da je briljantan. Ali učinio je stvari koje su bile prilično neodgovorne. Trovanje olovom moglo je pridonijeti njegovoj psihozi.”
Midgley je dobio nekoliko nagrada i priznanja u kasnim fazama svog života. Društvo hemijske industrije dodijelilo mu je Perkinovu medalju 1937.; Američko hemijsko društvo dodijelilo mu je Priestleyjevu medalju 1941. i izabralo ga za predsjednika u godini njegove smrti.
Biografski memoari iz Nacionalne akademije nauka, koje je napisao njegov mentor Kettering 1947., sadrže samo pohvale i završavaju rekavši da je Midgley iza sebe ostavio “veliko nasljeđe svijetu iz zaposlenog, raznolikog i vrlo kreativnog života. ”
Historija ima druge primjere izuma koji su se nesvjesno pokazali smrtonosnima, poput TNT-a, koji je izvorno razvijen za upotrebu kao žuta boja i korišten kao eksploziv tek decenijama kasnije. Midgley je jedinstven po tome što je razvio dva takva izuma, ali iako je primamljivo vidjeti ga kao ekološkog negativca, stručnjaci kažu da je njegova uloga bila sličnija zupčaniku u stroju.
“Bio je samo zaposlenik”, rekao je Kovarik.
Markowitz se slaže. "Ovo je bilo istraživanje koje je sponzorirala kompanija", rekao je. "Da nije bio Midgley, siguran sam da bi neko drugi smislio ta rješenja."
Težnja za rastom i inovacijama pod svaku cijenu odražavala je koncepciju napretka u prvoj polovici 20. stoljeća, dodao je Markowitz. “Tek s ekološkim pokretom koji je započeo 1960-ih i 1970-ih počeli smo razmatrati kakve bi mogle biti posljedice tehnološkog napretka”, rekao je.
"To je imalo doista otrežnjujući učinak, ali do 1950-ih bilo je vrlo malo glasova koji su dovodili u pitanje ideju da je napredak naš najvažniji proizvod."
