Valovi koji se mreškaju iz središta Zemlje mogu se koristiti da se osjeti od čega je napravljena i gdje bi se ti materijali mogli pronaći.
Tim sa švicarskog sveučilišta ETH Zurich i Kalifornijskog instituta za tehnologiju upotrijebio je ove valove kako bi otkrio komade Zemljinih ploča na mjestima gdje zapravo ne bi trebali biti.
Naučnici na Zemlji više od jednog stoljeća koriste seizmičke valove za iscrtavanje podzemnog krajolika našeg svijeta. Poput muzike koja zrači iz noćnog kluba, ovi seizmički signali prolaze kroz neke materijale brže ili sporije, ili se čak odbijaju u potpunosti od njih, pa nam ono što 'čujemo' s površine može puno reći o tome što se unutra događa.
Ali slike koje možemo stvoriti iz te unutarnje tutnjave ograničene su našom snagom obrade, a naučnici se obično oslanjaju na nekoliko vrsta valova koje je lako identificirati.
Za ovu novu studiju, tim je iskoristio snagu superračunala Piz Daint za obradu podataka iz svake vrste potresnog vala koji naš planet proizvede, što im je omogućilo da sastave mnogo detaljniju kartu njegovog donjeg plašta.
Čineći to, pronašli su nešto što jako nalikuje ostacima tektonskih ploča, ogromnim gromadama stijena koje su hladnije i veće gustoće od okolnog donjeg plašta.
Ti fragmenti naše površine imaju tendenciju potonuti u Zemljin plašt kada izgube u sudaru ploče na ploču poznatom kao subdukcija, ali kada se to dogodi, te zemaljske olupine ne bi trebale završiti predaleko od mjesta na koje su gurnute pod.
Ovdje, međutim, novi model visoke razlučivosti pokazuje masivne mrlje nalik pločama diljem svijeta, daleko od bilo koje zone subdukcije poznate u novijoj geološkoj povijesti: ispod zapadnog Tihog oceana, na primjer.
"Navodno su takve zone u Zemljinom plaštu mnogo raširenije nego što se dosad mislilo", kaže geolog Thomas Schouten s ETH Zurich.
Schouten smatra da bi ovi neobjašnjivi dijelovi u donjem plaštu mogli imati različito porijeklo, a ne nužno tektonsku subdukciju.
Valovi koje su koristili za ovaj model, kaže on, u biti predstavljaju samo jedno svojstvo onoga što leži ispod: to jest, brzinu kojom putuju kroz Zemlju. Međutim, ovo može previše pojednostaviti sliku.
"Moramo izračunati različite materijalne parametre koji bi mogli generirati promatrane brzine različitih vrsta valova. U biti, moramo dublje zaroniti u svojstva materijala iza brzine valova", kaže Schouten.
"To bi mogao biti ili drevni materijal bogat silicijevim dioksidom koji je bio tamo od formiranja plašta prije otprilike 4 milijarde godina i preživio je unatoč konvektivnim kretanjima u plaštu, ili zone u kojima se nakupljaju stijene bogate željezom kao posljedica ovih kretanja plašta tijekom milijardi godina."
Oblici otkriveni ispod Pacifika, na primjer, mogli bi biti slojevi izliveni s baze ploče, koja je, blizu površine, mnogo tanja nego što bi trebala biti.
Bit će potrebna daljnja istraživanja kako bi se tačno utvrdilo od čega se ti dijelovi sastoje i kako su tamo dospjeli. Nema sumnje da svaki ima svoju priču za ispričati.
