Kako djevojke i muškarci gledaju na zadržavanje svog ili uzimanje muževljevog prezimena, a u nekim situacijama i uzimanje ženinog prezimena prilikom vjenčanja, zanimalo je jednog neimenovanog Srbijanca koji je svojim pitanjem na internetu želio da sazna koje su to najbolje opcije kod drugih ljudi.
Kao neko ko za sebe kaže da mu je “jedina ispravna priča da žena uzme muževljevo prezime”, svojim pitanjem na društvenoj mreži Redit pokrenuo je čitav niz komentara, kako onih “za” tako i onih “protiv”.
– Želim da pokušam da pokrenem temu vezanu za prezime pri vjenčanju – napisao je on u opisu svoje objave.
A onda dodao i svoje mišljenje.
– Kako gledate na to kada žena zadrži svoje i uzme muževljevo prezime, kada zadrži samo svoje? Po meni jedina ispravna priča je da žena uzme muževljevo prezime i odrekne se svog – izjasnio se on.
Za početak, neki su smatrali da se o ovoj temi ne treba diskutovati, već da je odluka uvijek na pojedincu ili dvoje ljudi.
– Nema šta da se diskutuje, nađi brate ženu koja dijeli iste stavove kao ti i mirna bačka. Uradite vas dvoje kako želite, a za ostale ljude i kako će oni da urade koga briga. A ako se oko takve stvari ne možete dogovoriti, šta će biti oko ozbiljnijih pitanja – stoji u komentaru.
“Mijenjanje prezimena je totalna glupost”
Bilo je i onih koji su budućim suprugama rekli da odluče same, ali i onih koji su podržali svoje djevojke da sutra dan zadrže svoje prezime.
“Ja sam ženi rekao da sama odluči bez ikakvog očekivanja. Ona je riješila da uzme moje prezime zbog jednostavnosti, da imamo isto prezime i djeca i ona i ja. Otkud znam da li to negdje neko gleda u inostranstvu. Ali da je htjela da zadrži svoje, skroz bi je podržao u tome. Ako ti je draže da uzme tvoje prezime od njene sreće, onda brak nije za tebe”, “Ja sam želio da žena zadrži svoje i srećom i ona je bila istog stava. Meni je totalna glupost mijenjanje prezimena, kao da neko mijenja identitet. Onda treba mijenjati sve dokumente. Bespotrebna birokratija. Ne bih pravio problem ni da je uzela moje ili dodala moje svom, to treba na kraju svako da odluči za sebe. Ako ti hoćeš još prije braka da donosiš za nju odluke umjesto nje, onda srećno joj bilo”, pisali su oni.
“Osnovna biologija – muškarac širi lozu”
Za razliku od ovakvih komentara, bilo je i onih koji su ipak smatrali da žena treba da uzme prezime od muža.
“Osnovna biologija. Muškarac ima zadatak da širi lozu. Sramota za svaku lozu je da izgubi svoju granu, ili više njih. Pogotovo kod nas kojih ima 15-ak u svijetu sa istim prezimenom, gdje je gašenje loze neminovno kad sve ostale porodice rađaju žensku djecu. Jedna strana loze su muškarci koji nastavljaju lozu tog prezimena, druga strana loze su žene koje sa drugim muškarcem nastavljaju njegovu lozu, pošto muškarac bez žene, kao i obrnuto, ne može da izrodi ništa. Moja žena mora da uzme moje prezime”, “Porodično prezime nisu gaće ili čarape. To prezime su nosili tvoji preci sa ponosom, samo da bi ti zbog ovakve gluposti promijenio na neko četvrto. Nervira me to što ništa ljudima danas nije sveto”, “Ja bih volio da žena uzme moje, zbog same porodice, ali i nastavka loze. Taj običaj je i skroz normalan, jer je u prošlosti žena odlazila iz svoje porodice i dolazila u muževljevu kuću gdje je živjela u takozvanoj porodičnoj zadruzi zajedno sa mužem, njegovim roditeljima i drugim ukućanima ako ih je bilo”, pisali su oni.
“Šut karta ako mi zatraži da ga promijenim”
Kako djevojke i žene gledaju na ovo, izjasnile su se i same, piše Blic.
“U praksi se često dešava da muškarac vrši pritisak na ženu da promijeni prezime. Ne razumijem razloge? Ako to ne uradi, biće manje njegova? Čak i da je čovjek mog života, ako mi zatraži to dobio bi šut kartu”, “Ja ne bih prihvatila, jedno prezime nosim od rođenja i to je to”, “Ja sam uzela muževljevo i ne vidim problem ni kada neko uzme ni kada ne uzme, stvarno to nije bitno”, “Vi muškarci (ne svi naravno) ste toliko osjetljivi na to prezime kao da ste svi bili iz plemićke porodice pa vam to znači zbog neke istorijske vrijednosti ili čega već. Ajde da znate nešto više o vašim precima nego ne znate ni imena vaših prababa i pradjeda, a o prezimenima da ni ne pričamo (osim ako oni nisu bili živi kad ste vi bili rođeni)”, pisale su žene.
