Da nije bilo jednog pisma poslanog 2. augusta 1939., historija savremenog svijeta mogla je biti znatno drugačija. Ako ništa drugo, priča iz prošlogodišnjeg filmskog hita 'Oppenheimer' bila bi bliža naučnoj fantastici. Pismo je napisao Albert Einstein, a primatelj je bio američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt
Veliki fizičar kasnije je to pismo nazvao najvećom greškom u svom životu jer je njime pokrenuo eru atomskog naoružanja. No u vrijeme pisanja mnogo je razloga govorilo u korist onoga što je stajalo u njemu, a rezultiralo je pokretanjem Projekta Manhattan te bombardiranjem Hirošime i Nagasakija.
'Najnovija saznanja u nuklearnoj fizici vjerovatno upućuju na to da uran može biti pretvoren u novi i važan izvor energije. Ta energija može biti upotrijebljena za izgradnju ekstremno moćnih bombi', piše u uredno otipkanom pismu velikom američkom predsjedniku u predvečerje početka Drugog svjetskog rata.
Einsteina je na pisanje potaknula njemačka zabrana prodaje urana iskopanog u okupiranoj Čehoslovačkoj, iz čega je zaključio da nacisti smjeraju nešto veliko i opasno. Upozorenje Rooseveltu bilo je okidač za početak utrke s Njemačkom u razvoju atomskog naoružanja i pokretanje Projekta Manhattan, vrijednog tadašnje dvije milijarde dolara, a predvodio ga je fizičar Robert Oppenheimer.
Razlog zbog kojeg se sada opet govori o Einsteinovom pismu jest najava aukcijske kuće Christie's u New Yorku da će dva lista papira sa zlokobnim sadržajem biti 10. septembra ove godine ponuđena na aukciji, a očekuje se da će postići cijenu od najmanje četiri miliona dolara. Riječ je zapravo o jednom od dvaju nacrta legendarnog pisma, i to onom kraćem, a koji je danas dio zbirke suosnivača Microsofta Paula Allena. Detaljnija verzija, dostavljena u Bijelu kuću prije 85 godina, nalazi se u zbirci predsjedničke knjižnice Franklina Roosevelta u New Yorku.
Priča o atomskoj bombi počela je Einsteinovim pismom?
Naučnici se danas praktično jednoglasno slažu u mišljenju da priča o atomskoj bombi kojom je okončan Drugi svjetski rat počinje baš Einsteinovim pismom. Naime njime je direktno pokrenuta predsjednikova akcija, što je bilo prvi put da je američka vlada bila neposredno finansijski uključena u neko naučno istraživanje. Jasno, ponajprije zbog predviđanja da se svijet nalazi pred najstrašnijim ratom u historiji.
Nije neočekivano to da je pismo oca teorije relativnosti odavno postalo dio popularne kulture, posebno nakon kraja rata 1945. Uostalom, spominje se i u filmu 'Oppenheimer', u sceni razgovora voditelja Projekta Manhattan s fizičarem Ernestom Lawrenceom. Svemu tome pridonosi i Einsteinova pomalo mitska reputacija čovjeka za kojeg znamo da je umnogome definirao svijet koji poznajemo, a čije ideje malo ko doista razumije.
Takvim ga je prikazao i film jer je stalno prisutan na periferiji glavne priče, ne direktno nego kao pokretač, osim kad mu odleti šešir i otkrije slavnu raščupanu sijedu kosu, nakon čega slijedi finalni dijalog Oppenheimera i Einsteina, za koji mnogi znanstvenici smatraju da je nevjerodostojan.
Pravi autor pisma bio je Einsteinov student?
I sam Einstein, koji zbog svojih ljevičarskih uvjerenja, njemačkog porijekla i pacifističkih ideja nikad nije dobio dozvolu za direktno učestvuje u projektu, često je svodio svoju ulogu u oslobađanju moći atomske energije na 'jedva neizravnu'.
Čak i kad je u pitanju pismo, ono nije bilo Einsteinova ideja, a pravi inicijator bio je Leo Szilard, njegov bivši student koji je kao i njegov učitelj bio njemački Jevrej te je izbjegao sudbinu što ga je čekala u Hitlerovoj Njemačkoj. Dapače, on je sa svojim profesorom i pisao pismo, a kopija koju sada nude na aukciji bila je u njegovom posjedu sve do smrti 1964. Ima još: na pismu stoji Szilardova bilješka 'Original koji nije poslan'.
Po mnogima je Szilard istinski autor pisma, ali je znao da ništa neće postići takav efekt ako ga ne potpiše Einstein kao ključna osoba tadašnje naučne zajednice.
'Bio je utjecajan kao niko drugi. I drugi su dotad pokušavali upozoriti Roosevelta na ono što se događa, ali ništa nije moglo proizvesti takav efekt kao kad na vrata neko donese pismo Alberta Einsteina u kojem piše što treba raditi', izjavio je za BBC Peter Klarnet, voditelj odjela knjiga i rukopisa u Christie'su.
Kad je 16. juča 1945. izvedena prva uspješna probna detonacija bombe, rezultat je dočekan uz pomiješane osjećaje trijumfa i strepnje. Čak je i predsjednik Harry Truman u dnevnik zapisao: 'Otkrili smo najužasniju bombu u historiji svijeta.'
Dan nakon eksperimenta upravo je Szilard pokrenuo peticiju da se Japanu pošalje ultimativni poziv na predaju prije poduzimanja bilo kakvih drastičnih koraka, no taj zahtjev nije ni došao do nadležnih. Rezultat je poznat: 6. augusta na Hirošimu je bačen Little Boy, a tri dana kasnije detoniran je Fat Boy na Nagasaki. Procjenjuje se da je 200 hiljada ljudi trenutno poginulo, a još mnogo više umrlo je od posljedica ranjavanja i radijacije.
Da se vratimo na početak, teško je reći bi li Projekt Manhattan bio pokrenut da nije bilo Einsteinovog pisma jer su se ideje o atomskoj bombi već mogle čuti i drugdje. No pismo je definitivno ubrzalo stvari i omogućilo izgradnju bombe na vrijeme.
'Da sam znao da Nijemci neće uspjeti razviti atomsku bombu…'
Sam Einstein je više puta iskazivao kajanje zbog nasilja i kaosa koje je donijelo njegovo pismo. U časopisu Newsweek 1947. izašao je članak pod naslovom 'Einstein, čovjek koji je sve počeo', a u njemu je veliki fizičar jasno rekao: 'Da sam znao da Nijemci neće uspjeti razviti atomsku bombu, ne bih ništa napravio za nju.' Ostatak života posvetio je kampanji za nuklearno razoružanje pa je 1954. u razgovoru s dobitnikom Nobelove nagrade za kemiju Linusom Paulingom izrekao onu već spomenutu rečenicu o 'najvećoj životnoj pogrešci'.
Samo sedmicu prije smrti 1955. u slavnom Manifestu je s filozofom Bertrandom Russellom poručio 'kao ljudsko biće, ljudskim bićima': 'Zapamtite svoju čovječnost i zaboravite ostalo. Ako to napravite, otvorit će vam se put u novi raj. Ako ne možete, pred nama je opasnost od univerzalne smrti.'
