Danas je Svjetski dan mentalnog zdravlja, 10. oktobar. Tim povodom priznati doktor psihologije Remzija Šetić objavo je vrlo zanimljiv post.
"Želim svima životno blagostanje jer je to jedini put ka mentalnom zdravlju. Danas želim da skrenem pažnju čitalaca na jednu osobinu, a to je EGOCENTRIZAM.
EGOCENTRIZAM je svojstven za određenu razvojnu fazu u djetinjstvu i predstavlja „očekivanu pojavu“.
Međutim, problem je kada smo okruženi sa EGOCENTRICIMA, odraslim osobama, a meni se čini da ih u našem društvu ima itekako puno. Egocentrična odrasla osoba nije sposobna da shvati da postoji drugačije mišljenje i drugačija percepcija osim njihove. Ta osoba vjeruje da postoji samo njihova perspektiva događaja i ne može da prihvati da njihova percepcija situacije je subjektivna i možda netačna.
Egocentrizam odraslih je rezultat nesazrijevanja nekih ljudi, odgoja, i drugih osobina ličnosti koje doprinose održavanju egocentrizma. Mišljenja sam da u našem društvu, posebno posljednjih 20 godina, kontinuirano odgajamo EGOCENTRIKE koji ne uviđaju da postoje potrebe drugih ljudi, da postoje osjećaji drugih ljudi, da postoje mišljenja drugih ljudi, POSTOJE SAMO ONI I NJIHOVO VIĐENJE SITUACIJE.
Ovo je uzrok većine problema u našem društvu, nedostatak dijaloga, dogovora, kompromisa, i uzrok je kontinuiranog neprijemerenog i nasilnog ponašanja.
Za EGOCENTRIIKE ne postoje norme, jedina norma je njihova potreba koju oni moraju zadovoljiti jer oni čvrsto vjeruju da su upravu. Posebno je problematičan egocentrizam u kombinaciji sa narcizmom, egoizmom, te izraženom potrebom za moći. Egocentizam se kod djece postepeno gubi, i sa njim se završi ako roditelji imaju ispravan stav i svoje dijete uče da se svijet ne vrti oko njega i njegovih potreba.
Nekada se egocentrizam može pomiješati sa narcizmom, ali oni nisu sinonimi. Egocentirazam se više karakterizira okupiranošću ispravnosti svoga mišljenja o nečemu, nemogućnosti prepoznavanja potreba drugih, nemogućnosti prihvatanja drugačijeg stajališta, isključivost, usmjerenost na vlastite potrebe. Promjena egocentirzma odraslih je težak posao. Prvo je potrebno da pojedinac prihvati da njegovo ili njeno ponašanje ima egocentričan stav i najčešće se manifestira u komunikaciji sa drugima. Egocentirčnost ljudima onemogućava saradnju, imaju poteškoće u povezivanju sa ljudima, to je osoba koja je stalno u nekim borbama na poslu, kod kuće, u intimnim odnosima.
To je osnova za probleme, teško uspostavljaju povjerenje u druge, teško uspostavljaju bliskost sa drugima, teško se emocionalno usklađuju, prave teškoće u odlučivanju, slabo su saradljivi, nisu za timski rad. Biti sa egocentričnom osobom vas dovodi u poziciju da ste u drugom planu, ta osoba pretjerano dominira i utiče na samopouzdanje drugih ljudi, kod drugih ljudi izaziva ljutnju i frustraciju, ogorčenost, odvojenost, itd. Očekivano je da većina ljudi ispoljava određene oblike egocentrizma. Zrelije osobe prepoznaju to i koriguju.
Problem je kada osoba to ne prepoznaje i kada to okolina podržava. Tako se egocentrizam najčešće kod ljudi može prepoznati u egocentričnim nedostacima, koji ne moraju praviti velike probleme drugim ljudima, na sljedeći način:
Efekat lažnog konsenzusa – uvjerenost da i drugi dijele isto mišljenje sa tom osobom.
Prokletstvo znanja – kada stručnjak iz određene oblasti zanemaruje da drugi ljudi posjeduju različite nivoe znanja i prezentaciju vlastitih znanja provodi na način kao da ga slušaju osobe koje su na njegovom nivou znanja.
Iluzija transparentnosti – uvjerenost da drugi mogu prepoznati naša osjećanja u određenoj situaciji.
Efekat reflektora – kada ljudi precjenjuju da drugi ljudi prate njihovo prisustvo i ponašanje (svi me gledaju).
Egocentrizam najlakše prepoznate na način da osoba u komunikaciji nameće svoje mišljenje, prekida i ne prihvata tuđa gledišta, usmjerena je samo na svoje potrebe. Takva osoba, kao roditelj, ne uči dijete da postoje potrebe drugih, da postoje drugačija mišljanja, da postoji potreba za dijalogom, saradnjom i tolerancijom. Takva osoba se okružuje drugima koji potvrđuju njeno mišljenje.
Sukobljavaju se sa drugima oko beznačajnih stvari jer vole da drugima nameću i interpretiraju događaje. Njihov egocentrizam hranimo jer ne želimo da im protivrječimo. Naša šutnja, okruženje u kojem nema konstruktivnog dijaloga, dovelo nas je u ćorsokak.
