sportski velikan

Danas rođendan slavi jedan od najboljih fudbalera Bosne i Hercegovine svih vremena

Na današnji dan, davne 1943. godine, u sunčanoj Čapljini rodio se čovjek koji će ispisati neke od najsjajnijih stranica u historiji FK Sarajevo i jugoslovenskog fudbala – Mirsad Fazlagić.

Bio je to početak puta jednog tihog lidera, elegantnog beka i istinskog sportskog velikana.

Fudbalsku loptu prvi put je šutnuo kao dječak u dresu Borca iz rodnog grada, a već sa 17 godina prešao je u Željezničar. Ipak, prava fudbalska bajka započinje kada 1961. godine oblači bordo dres i postaje neizostavni dio FK Sarajevo. Koševo ga je brzo prigrlilo, a on je uzvratio – hrabro, srčano i s mnogo stila na terenu.

Do dvadesete već igra za reprezentaciju Jugoslavije. Debitovao je protiv Belgije i tada je postalo jasno – pred njima je bek budućnosti. Sa Svetozarom Vujovićem stvorio je čvrst bedem u odbrani, kako u klubu tako i u nacionalnom timu. A ono što je uslijedilo – ostaće upisano zlatnim slovima.

Sezona 1966/67. donijela je Sarajevu ono što nikada prije nije – titulu prvaka. Fazlagić je bio kapiten, vođa i duša ekipe. Samo godinu kasnije, s kapitenskom trakom i na dresu Jugoslavije, vodio je tim do finala Evropskog prvenstva. Tada se i oprostio od reprezentativnog dresa, ali njegovo poglavlje u fudbalu daleko je bilo od kraja.

Nakon igračke karijere – koju je zaključio 1972. sa svega 29 godina – okrenuo se trenerskom poslu. Bio je asistent, pa prvi trener Sarajeva, a tokom šampionske sezone 1984/85. rame uz rame s Antićem vodio klub do nove titule. Kasnije je i u ratnim vremenima bio uz Sarajevo – kao direktor, kao oslonac, kao čovjek od povjerenja.

Fazlagić je za FK Sarajevo upisao čak 263 nastupa, postigao šest golova i ušao u vječnu istoriju kluba. U dresu Jugoslavije odigrao je 19 utakmica, a ono što se često zaboravlja – bio je i prvi selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, koju je vodio na Mediteranskim igrama u Francuskoj.

Mirso nije samo bivši fudbaler – on je simbol jednog vremena, oličenje sportskog duha i ime koje se na Koševu izgovara s poštovanjem.

Njegova priča nije samo statistika – to je naslijeđe koje traje.