Sudija Branko Perić zatražio izuzeće
Vijesti

Detalji presude u slučaju Dženan Memić: Ovo je obrazloženje Branka Perića, ili da ipak pitamo Kurosavu

Branko Perić, sudija Suda BiH danas je oslobodio krivice optužene u predmetu “Dženan Memić”, još jednom bacivši u očaj porodicu stradalog mladića, a s njima i cjelokupnu bh. javnost. U nastavku detaljno donosimo obrazloženje Branka Perića.

Masa građana skandirala optuženim

Zijad Mutap, njegova kćerka Alisa Ramić, policajci Hasan Dupovac i Josip Barić te recepcioner hotela “Crystal” Muamer Ožegović iz zgrade Suda BiH izašli su kao slobodni ljudi uz povike okupljene mase građana koji su im skandirali da su ubice.

Perić nakon što je optužene ekskulpirao u svom obrazloženju presude prvo se obratio tužiocima Ćazimu Hasanspahiću i Dubravku Čampari kazavši da je njihova optužnica nastala nakon istrage o istrazi te da takav slučaj nije zabilježen u sudskoj praksi. Te da je ovaj predmet donio velike teškoće.

“Ovaj slučaj će otvoriti mnoga složena pravna pitanja. I proizvesti mnoge pravne, političke i društvene posljedice”, kazao je Perić.

Dodao je da tužioci nisu izvodili dokaze o tome šta je opredijelilo i šta povezuje motive optuženih da skrivaju dokaze. I da skrivaju počinioca ili počinioce.

Ocijenio je da o tome nije bilo riječi ni u završnom izlaganju Tuzilaštva, ali je opčigledno većinu završnih riječi odbrana uzeo kao istinite.

Mjere zaštite

“Bilo je 69 svjedoka. Do čega njih 14 pod mjerama zaštite. Ono što se dokazivalo i kako se dokazivalo pokazuje da optužba nije bila na čvrstim temeljima. I čvrstoj građi”, nastavio je obrazlagati Perić.

Nadalje je naveo kako se u sudnici nije izjašnjavalo o radnjama optuženja. Niti se ulazilo u srž krivičnih djela. Te da svjedoci nisu ponudili iskaze koji su eventualno mogli pomoći da se dokaže optužnica.

“Nije bilo jasno zašto su se neki svjedoci izvodili pred sud. I njihovi iskazi bili su beskorisni, jer se nisu odnosili na optužnicu. Činilo se da se sami tužioci teško snalaze u predmetu. Te da i sami postaju žrtve olakog optuživanja”, zaključio je Perić.

Nakon obrade tužilačkog dijela, Perić je pojedinačno obrazložio presudu za svakog od optuženih.

Govoreći o Mutapu, on je mišljenja da se nikada nije saznalo kada je organizovana kriminalna grupa osnovana i koga je Mutap sakrivao.

Prema Perićevom mišljenju Mutap ništa nije radio čime bi istragu usmjerio na pogrešan put.

“Normalno je da otac kćerke policiji dostavlja podatke. Bilo bi pogrešno pretpostavljati da prikupljanje informacija služi za vođenje istrage u pogrešnom pravcu. U Mutapovom dnevniku nema zabilješke koje bi ukazivale na to da postoji plan skrivanja dokaza. Mutap iznosi svoje pretpostavke i sumnje”, naveo je Perić.

Dokazno sredstvo

Govoreći o presudi Alisi Ramić, kaže da se postavlja pitanje da li ona zna nešto više od onoga što je kazala u prvom iskazu policiji.

“U postupku nismo ništa čuli o tome da li je mogla kazati više od onoga što je vidjela. Tužilac je krenuo od pretpostavke da zna šta se desilo, ali sud ne može odlučivati ne osnovu pretpostavke”, rekao je on.

Perić je za svjedoke kazao da su oni po pravilu nepouzdano dokazno sredstvo.

“Moje iskustvo jeste da ima istine onoliko koliko ima progatonista događaja. U Kurosavinom filmu „Rašomon“ je razrađen ovaj fenomen”, naglašava on.

On je nadalje zaključio da postoji mogućnost da se Ramić ne sjeća određenih događaja nakon doživljene traume. Te tvrdi da je prema njemu mogla imati parcijalnu amneziju.

“Sud nije mogao sigurno zaključiti da se Ramić mogla sjećati svih događaja. I da namjerno prešutkuje činjenice da bi nešto sakrila s obziom na njenu ličnost i ranije dijagnosticiranu epilepsiju”, konstatovao je.

Govoreći o Dupovcu, Perić kaze da je kao policajac radio sve ono što je razumno i logično.

Naveo je da se njegovo postupanje ne može “svesti pod kriminalno djelovanje”.

Za Barića navodi da nije dokazano da je nakon razgovora sa Ramić, u službene zabilješke unosio “neistinite činjenice”. Sud Bosne i Hercegovine je presudio da se na osnovu proizvoljnosti ne može zaključiti da je Barić nešto skrivao.

“Nema dokaza je učinio propust u namjeri da sakrije dokaze”, dodaje Perić.

Također, ni što se tiče Ožegovića, za Perića nema ništa sporno. Kaže da su svi recepcioneri, konobari i šef imali pristup računaru na kojem su se bilježili snimci videozapisa.

“Pristup je bio slobodan, nije bilo pristupne šifre, niti posebnog korisničkog računa. Nije se moglo zaključiti da je on izbrisao snimak. To su mogli činiti svi koji su imali interes da to učine, uključujući vlasnike i goste. Svima nam je poznato ko su gosti hotela na atraktivnim lokacijama, posebno u dane vikenda”, zakljucio je Perić.

Traganje za propustima

Potom, obrazloženje Branka Perića se dotaklo i istrage Tužilaštva. Pričao je i o istrazi Tužilaštva koja je otvorena ove godine za krivično djelo ubistvo i pomaganje počinitelju nakon krivičnog djela.

Istraga se vodi protiv bivše glavne kantonalne tužiteljice u Sarajevu Dalide Burzić, Merisa Ćate koji je bio postupajući kantonalni tužilac u predmetu “Memić”, bivšeg komesara policije Vahida Ćosića, saobraćajnog vještaka Ševala Kovačevića te više nepoznatih osoba.

“Optužnica se ne bi smjela olako podizati jer javnost želi vidjeti krivce. Bavimo se posrednim krivcima, a da se ne zna šta se radi u otkrivanju glavnog krivca. Traganje za propustima u istrazi prije razrješenja događaja je udaljavanje od prioritetnog cilja. Pogrešni koraci u istrazi se često dešavaju i mi to svi znamo. Treba li hapsiti tužioce radi propusta? To se nigdje u svijetu ne radi. Ne smijem ni pomisliti da se vodi istraga protiv tužilaca zbog današnje oslobađajuće presude. Na pragu smo presedana koji bi mogao biti tragičan za nosioce pravosudnih funkcija”, ovo je obrazloženje Branka Perića.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare